Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
DOSIJE: ŠPIJUNI IZ KEMBRIDžA

Kad Englez uči Nemce špijunaži

„Porecite sve”, udelio je Filbi agentima Štazija prvu i suštinsku lekciju
Kad Englez uči Nemce špijunaži
Споменик у Москви (Фото Ројтерс)
Ким Филби нашао се и на руској поштанској маркици (Фото Википедија)

Sni­mak iz 1981. go­di­ne, ko­ji je pro­šle ne­de­lje eks­klu­ziv­no emi­to­vao Bi-Bi-Si, pri­ka­zu­je ka­ko naj­ve­ći dvo­stru­ki agent hlad­nog ra­ta, Kim Fil­bi, pod­u­ča­va oba­ve­štaj­ce Šta­zi­ja u Is­toč­nom Ber­li­nu. Sni­mak je pro­na­đen u ar­hi­vi ove oba­ve­štaj­ne slu­žbe NDR. Fil­bi je pri­pa­dao kru­gu age­na­ta s Kem­bri­dža, le­gen­dar­noj „Kem­bridž če­tvor­ci” ko­ja je špi­ju­ni­ra­ju­ći za KGB na­ne­la ogrom­nu šte­tu bri­tan­skoj oba­ve­štaj­noj slu­žbi. En­gle­zi ih dr­že za naj­ve­će iz­daj­ni­ke u isto­ri­ji, a Mo­skva ih di­že me­đu zve­zde. Zo­ve ih „Pet ve­li­čan­stve­nih” (En­gle­zi su ka­sno sa­zna­li za pe­tog čla­na).  Pod­stak­nu­ta emi­to­va­nim vi­deo-za­pi­som, „Po­li­ti­ka” pred­sta­vlja dru­ži­nu (Kim Fil­bi, Gaj Bar­džis, Do­nald Me­klin, En­to­ni Blant), s po­seb­nim osvr­tom na naj­bo­ljeg – Ha­rol­da Adri­ja­na Ru­se­la Fil­bi­ja – ču­ve­nog Ki­ma. 

Po­sle nje­ga fil­mo­vi o taj­nim agen­ti­ma, od ho­li­vud­skih tri­le­ra do kla­si­ka, mla­ki su pri­kaz ono­ga što za­i­sta či­ni ovu slu­žbu. Da­le­ko od to­ga da su agen­ti su­per­me­ni po­put Džej­ma Bon­da ko­ji otrov va­ri kao čaj, go­lim ru­ka­ma raz­o­ru­ža­va bar de­se­to­ri­cu dok be­ži pred sne­žnom la­vi­nom i uz­gred spa­sa­va ži­vot le­po­ti­ca­ma. 
Od če­ga je, osim ume­ća da iz slu­žbe iza­đe živ, sat­kan vr­hun­ski špi­jun?
Ima ne­ko­li­ko kla­si­ka, po­put „39 ko­ra­ka” iz 1935. go­di­ne, za ko­je pra­vi agen­ti ka­žu da ver­no pro­ni­ču u seg­men­te nji­ho­ve pro­fe­si­je. Po nji­ma ne­ma do­brog fil­ma o špi­ju­ni­ma bez iz­da­je, kra­đe po­da­ta­ka i kon­tra­špi­ju­na­že. Zbog na­ra­vo­u­če­ni­ja o spo­sob­no­sti adap­ta­ci­je gde le­ži raz­li­ka u to­me da li ži­viš ili umi­reš, „39 ko­ra­ka” sta­vlja­ju na pi­je­de­stal. Ali i on osta­je ne­do­re­čen, ka­da o „dru­gom naj­sta­ri­jem naj­ne­ča­sni­jem za­ni­ma­nju na sve­tu” – ka­ko ga je na­zvao dr­ski En­dru Bojl, autor „Kli­me iz­da­je” (o „Kem­bridž če­tvor­ci”) – sve­do­či špi­jun. Pod uslo­vom da go­vo­ri isti­nu.
Naj­u­spe­šni­ji dvo­stru­ki agent hlad­nog ra­ta, ko­ji je iz­da­jom te­me­lje bri­tan­ske oba­ve­štaj­ne slu­žbe ba­cio na ko­le­na, Kim Fil­bi, us­peo je da, go­to­vo 30 go­di­na upo­ko­jen u hla­du mo­skov­skog gro­blja, uz­bu­di En­gle­ze.
Is­ko­čio je, kao duh iz lam­pe, iz Šta­zi­je­vog šta­ba pra­vo na TV ekra­ne. Gle­da­la je na­ci­ja, ta­da već pod­bu­log či­ki­cu, skri­ve­nog iza za­tam­nje­nih na­o­ča­ra, ka­ko sa­mo­za­do­volj­no pri­ča ko­jom la­ko­ćom je va­rao en­gle­ske slu­žbe. De­ce­ni­ja­ma je Fil­bi „ple­sao” po­put ba­le­ri­ne iz­me­đu Bri­ta­na­ca i So­vje­ta. Ni­su ga uhva­ti­li. Čak i ka­da su ma­ha­li do­ka­zi­ma, ni­šta ni­je pri­znao. Na kra­ju je po­be­gao u Mo­skvu oda­kle je 25 go­di­na pu­to­vao So­vjet­skim Sa­ve­zom u dru­štvu če­tvr­te su­pru­ge. 
Šta­zi­jev­ce je na­zvao „dra­gi dru­go­vi” i od­seč­no ude­lio naj­bo­lji mo­gu­ći sa­vet: „Sve po­re­ci­te”. 
„I ka­da vas su­o­če sa do­ka­zi­ma, ni­ka­da ni­šta ne pri­znaj­te”, ka­že agent ko­ji je ne­bro­je­no pu­ta, in­si­sti­ra­ju­ći da su do­ka­zi pro­tiv nje­ga fal­si­fi­kat, osu­je­tio sum­nje MI6, en­gle­ske slu­žbe iz ko­je je Mo­skvu hra­nio po­ver­lji­vim po­da­ci­ma u do­ba i po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta. 
Op­stao je, po­seb­no po­sle 1951. go­di­ne, ka­da su Gaj Bar­džis i Do­nald Me­klin pre­be­gli u Mo­skvu, pre ne­go će se sa­zna­ti da su iz­daj­ni­ci. Sum­njiv vi­še ne­go ika­da, dr­žao se do 1963, ka­da je, go­to­vo film­ski, ne­stao. 
„Sve što je tre­ba­lo da ra­dim je­ste da ne gu­bim živ­ce. U ne­pri­ja­telj­skom ta­bo­ru pro­veo sam 30 go­di­na”, hva­li­sao se pred ne­mač­kim oba­ve­štaj­ci­ma. 
Osim če­lič­nih ži­va­ca, agen­ta je pod­u­pi­ra­la lo­gi­sti­ka ko­ja mu je za­pa­la ro­đe­njem. Pri­pa­dao je bri­tan­skoj eli­ti. Znao je lju­de na uti­caj­nim po­lo­ža­ji­ma. Uz sa­vr­šen ak­ce­nat, bes­pre­kor­ne ma­ni­re, naj­bo­lje ško­le, raz­o­ru­ža­va­ju­će dr­ža­nje i vi­so­ku to­le­ran­ci­ju na al­ko­hol, pred njim je bi­la ne­moć­na i naj­bo­lja bri­tan­ska slu­žba. 
„Ni­ka­da me ni­su pre­bi­li i mu­či­li. Zna­li su da ću, ako gre­še, na­pra­vi­ti ne­vi­đen skan­dal.” 
U jed­nom od broj­nih čla­na­ka po­sve­će­nih „špi­ju­nu me­đu pri­ja­te­lji­ma” „Gar­di­jan” pi­še da Ari­sto­te­lo­vu mak­si­mu – čo­vek s taj­nom je mo­ćan čo­vek – naj­bo­lje do­ka­zu­je Fil­bi. Opi­su­ju­ći ga za­di­vlju­ju­će in­te­li­gent­nim, dru­štve­nim i šar­mant­nim, list pi­še da je ovaj čo­vek kon­tra­špi­ju­na­žom, „do­de­liv­ši” ta­ko mo­žda sto­ti­na­ma okrut­ne i ne­ča­sne smr­ti, go­di­na­ma ma­ni­pu­li­sao vo­de­ćim fi­gu­ra­ma u za­pad­nim oba­ve­štaj­nim slu­žba­ma, iz­vla­če­ći im naj­po­ver­lji­vi­je in­for­ma­ci­je ko­je je slao pra­vo u KGB. 

Bi-Bi-Si je 2003. go­di­ne sni­mio če­tvo­ro­e­pi­zod­nu se­ri­ju „Špi­ju­ni iz Kem­bri­dža”, po sce­na­ri­ju Pi­te­ra Mo­fa­na, o stu­den­ti­ma ko­je mla­da­lač­ki ide­a­li­zam gu­ra u svet taj­ne slu­žbe 

Fil­bi u po­me­nu­tom snim­ku, za­ba­vlja­ju­ći se, pri­ča ka­ko je za kra­đu taj­nih do­ku­me­na­ta bi­lo do­volj­no ča­sti­ti pi­ćem pra­vog čo­ve­ka. Ču­var po­ver­lji­vih do­ku­me­na­ta bio je čo­vek ko­ji je po­li­cij­ski njuh če­sto gu­šio u li­tri­ma al­ko­ho­la. Fil­bi ga je na­pi­jao i ubr­zo je imao pri­stup ar­hi­vi. 
„Sva­ke ve­če­ri sam iz­la­zio iz kan­ce­la­ri­je s ak­tov­kom pu­nom iz­ve­šta­ja, faj­lo­va ko­je sam uzi­mao iz do­ku­men­ta­ci­je. No­sio sam ih so­vjet­skom kon­tak­tu ko­ji ih je fo­to­gra­fi­sao. Uju­tro sam ih vra­ćao na me­sto. I ta­ko iz go­di­ne u go­di­nu”, ka­že na pre­da­va­nju ko­je je za­se­ni­lo po­pu­lar­ni sni­mak kon­fe­ren­ci­je iz 1955., ka­da Fil­bi u maj­či­noj ku­ću u Lon­do­nu oštro de­man­tu­je da je ko­mu­ni­stič­ki agent. Ta­da je već bio ve­te­ran kon­tra­špi­ju­na­že. Osam go­di­na ka­sni­je po­be­gao je u Mo­skvu. Na­slov­ni­ce so­vjet­ske štam­pe do­če­ka­le su ga sa „Zdra­vo, go­spo­di­ne Fil­bi”. Na­gra­đen je me­da­ljom ča­sti za slu­že­nje KGB-u. Sa­hra­ni­li su ga 1988. uz dr­žav­ne po­ča­sti. Vla­sti su iz­da­le po­štan­sku mar­ku s nje­go­vim li­kom, a na zgra­di KGB-a po­sta­vlje­na je spo­men-plo­ča. Ana­li­ti­ča­ri ga dr­že za naj­bo­ljeg špi­ju­na ko­jeg je SSSR ika­da imao na Za­pa­du, a Bi-Bi-Si je jed­nom pri­znao da je naj­ve­ći pro­pust u isto­ri­ji bri­tan­ske oba­ve­štaj­ne slu­žbe. 
A sve je po­če­lo tri­de­se­tih go­di­na na Kem­bri­džu, gde je mla­di stu­dent za­do­jen mark­si­stič­ko-ko­mu­ni­stič­kim ide­ja­ma. Mo­že se re­ći da pri­pa­da ret­koj vr­sti špi­ju­na-ro­man­ti­ča­ra ko­ji je ra­dio iz či­stih ube­đe­nja. Ne zbog nov­ca. Me­đu En­gle­zi­ma ima isto­ri­ča­ra ko­ji nje­go­vu tran­sfor­ma­ci­ju u „al­ko­ho­li­čar­sku olu­pi­nu” po do­la­sku u Mo­skvu ob­ja­šnja­va­ju du­bo­kim raz­o­ča­re­njem ko­je ga je skr­ha­lo vi­dev­ši da ze­mlja zbog ko­je je iz­dao svoj na­rod ni­je od­raz ono­ga u šta je ve­ro­vao. A sma­trao se pa­ci­fi­stom raz­o­ča­ra­nim u ne­moć za­pa­da pred Hi­tle­rom. Šta­zi­jev­ci­ma je pri­čao ka­ko je ru­ko­vo­dio slu­žbom ko­ja ra­di pro­tiv Mo­skve, ko­joj je bio lo­ja­lan, a ko­ja je tre­ba­lo da ot­kri­je nje­go­vu iz­da­ju, da bi za­klju­čio: „Na kra­ju kra­je­va, naš po­sao zah­te­va da s vre­me­na na vre­me za­pr­lja­mo ru­ke, ali to ra­di­mo za cilj ko­ji ni­ka­da ni­je pr­ljav.” 

Gaj Bardžis, Donald Meklin (Foto Vikipedija)

Pred kraj ži­vo­ta, ube­đen da u pi­jan­stvu tre­ba oti­ći s ovo­ga sve­ta, na­pi­sao je me­mo­a­re, ali ih ana­li­ti­ča­ri ba­ca­ju u koš s osta­lim la­žnim pri­ča­ma kra­lja ve­či­te dvo­smi­sle­no­sti. 
Ve­či­tom enig­mom sma­trao ga je je­dan od ru­skih vo­đa „Kem­bridž če­tvor­ke” Ju­rij Mo­din, ve­ru­ju­ći da ni­ko­me, pa ni se­bi, ni­je ot­krio pra­vo li­ce. Bri­tan­ci, nje­go­ve že­ne, pa ni KGB ni­su us­pe­li da ogo­le mi­ste­ri­ju. „Ve­ru­jem na kra­ju”, re­kao je Mo­din, „da se Fil­bi ru­gao svi­ma.” 
Ovo je si­že o čo­ve­ku ko­ji je šar­mom Šo­na Ko­ne­ri­ja u fil­mu „Od Ru­si­je s lju­ba­vlju” po­stao naj­bo­lji re­grut SSSR-a. I ovo ni­je film. 
_______________________________________________

Umeće obmane

Mla­dim in­te­lek­tu­al­ci­ma Kem­bri­dža de­lo­va­nje u ko­mu­ni­stič­kom ci­lju bi­la je je­di­na re­ak­ci­ja na pret­nje ra­stu­ćeg fa­ši­zma u Evro­pi. A po­ziv iz Kre­mlja kraj­nji je do­kaz lo­jal­no­sti ci­lju. Ne sma­tra­ju se iz­daj­ni­ci­ma već bor­ci­ma na stra­ni do­bra, što su po­no­vi­li Bar­džis i Me­klin ka­da ih je Mo­skva 1956. iz­ve­la pred stra­ne no­vi­na­re. 
Slu­žbu­ju­ći u en­gle­skoj am­ba­sa­di u Va­šing­to­nu, Fil­bi sa­zna­je da tra­ga­ju za kr­ti­com i da će do­ći do Me­kli­na. Po­slao je Bar­dži­sa da ga upo­zo­ri, ali ni­je pla­ni­rao da oni sku­pa pre­beg­nu u Mo­skvu i usme­re re­flek­to­re na nje­ga.
U do­ku­men­tu MI5 sto­ji da je Fil­bi ta­da u te­le­gra­mu še­fu MI6 na­veo ne­mo­gu­ćim da je Bar­džis u pi­jan­stvu i pro­mi­sku­i­tet­nom ho­mo­sek­su­a­li­zmu bio ge­ril­ski ak­ti­van, ali da ga je afe­ra oko pre­be­ga na­ve­la da ra­zum­no mo­di­fi­ku­je raz­lo­ge nji­ho­vog ne­stan­ka. Skre­tao je pa­žnju sa se­be. U me­mo­a­ri­ma pi­še da Bar­dži­su ni­ka­da ni­je opro­stio što im je muč­ki pre­ki­nuo ka­ri­je­re. Ova­ko je ko­ju go­di­nu ka­sni­je na­pu­stio slu­žbu i oti­šao u Bej­rut, gde ga je opet an­ga­žo­vao MI6, sve dok je 1961., klup­ko od­mo­tao KGB de­zer­ter Ana­to­lij Go­li­cin. U do­ku­men­ti­ma MI5 sto­ji da je upe­rio pr­stom u Fil­bi­ja i go­vo­rio o još dvo­ji­ci ko­ji­ma ni­je znao ime­na. Go­li­cin je tvr­dio da je Ha­rold Vil­son, en­gle­ski pre­mi­jer u dva na­vra­ta, KGB agent. Do­bar deo nje­go­ve iz­ja­ve ni­je do­ka­zan i du­go je skri­va­na. MI5 i MI6 ula­ga­li su ogrom­ne na­po­re da pri­kri­ju ak­tiv­no­sti „če­tvor­ke” i od SAD ko­ja je ta­ko­đe pri­mi­la jak uda­rac. Me­klin je za­slu­žan za pre­no­še­nje ame­rič­kih taj­ni o raz­vo­ju nu­kle­ar­nog oruž­ja, pla­no­vi­ma osni­va­nja NA­TO i for­mi­ra­nju Mar­ša­lo­vog pla­na za ne­ke evrop­ske ze­mlje. 

Pe­ti čo­vek
Blant je za špi­ju­ne imao od­li­čan njuh i za­pa­zio je Džo­na Ke­jrn­kro­sa. On ga je u pri­zna­nju na­zvao špi­ju­nom, što je Džon tek 1990. go­di­ne pri­znao. Po­sled­nji raz­ot­kri­ven, go­to­vo ne­in­te­re­san­tan jav­no­sti, naj­du­blje je pro­dro u cen­tre mo­ći. 


U do­ku­men­ta­ci­ji MI5 je i pri­zna­nje če­tvr­tog čla­na i „mo­zga” ope­ra­ci­je En­to­ni­ja Blan­ta iz 1964. go­di­ne. Ple­mić i mi­lje­nik en­gle­ske kra­ljev­ske po­ro­di­ce pro­go­vo­rio je u za­me­nu za imu­ni­tet od kri­vič­nog go­nje­nja. Ka­žu da ga ni­su „slo­mi­li” jer je pri­znao sa­mo ono za šta su ima­li do­ka­ze. Oba­ve­šte­na je kra­lji­ca (maj­ka da­na­šnje kra­lji­ce Eli­za­be­te dru­ge), ali je ostao njen lič­ni ku­stos ko­lek­ci­je umet­ni­na sve do 1979. go­di­ne. No­vi­nar En­dru Bojl u „Kli­mi iz­da­je” ta­da ga je op­tu­žio za špi­ju­na­žu, što je pri­mo­ra­lo pre­mi­jer­ku Mar­ga­ret Ta­čer da jav­no pri­zna da je Blant špi­jun. „Ži­go­san” je na­dim­kom „špi­jun bez sti­da”, ali je ra­di­je umro u sa­mo­ći u Lon­do­nu. Ni­je se pri­dru­žio dru­ži­ni u Mo­skvi. 
Vo­đe­na, po jed­ni­ma, svo­je­vr­snim pa­tri­o­ti­zmom, a po dru­gi­ma, iz­da­jom do­mo­vi­ne, „če­tvor­ka” je ume­ćem u do­me­nu ob­ma­ne uspe­šno „ope­ri­sa­la” u vre­me hlad­nog ra­ta, do­če­ka­la sta­rost pi­šu­ći knji­ge i po­sra­mi­la bri­tan­ske oba­ve­štaj­ne slu­žbe. Po­sle njih svi si­ste­mi pro­ve­re age­na­ta pa­li su u vo­du, a ni da­nas se ne pri­ča otvo­re­no o šte­ti ko­ju su na­ne­li. Što iz sti­da, što iz stra­ha od po­sle­di­ca, kri­li su 50 go­di­na do­ku­men­ta na 400 stra­na, ka­da su ob­ja­vlje­na u Na­ci­o­nal­nom ar­hi­vu. 

 

 

Komentari11
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.