Sreda, 22.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

O crpskom nacionalnom pitanju u Crnoj Gori

Srpskoj zajednici u Crnoj Gori preti asimilacija i nestajanje, što predstavnici vlasti, a dobrim delom i opozicije, u toj republici neskriveno i žele
O crpskom nacionalnom pitanju u Crnoj Gori
(Илустрација Новица Коцић)
Predrag Vukić

Paspadom socijalističke Jugoslavije 1991. godine otvoreno je srpsko nacionalno pitanje na celokupnom prostoru koji je srpski etnos u to vreme naseljavao. Samim tim, neminovno se otvorilo i srpsko nacionalno pitanje u Crnoj Gori.

Tome je prethodilo naglo buđenje srpske nacionalne svesti, koje je u Crnoj Gori usledilo odmah posle smene državnog i partijskog rukovodstva 1989. i uvođenja višestranačkog sistema godinu dana kasnije.

Mnogobrojni istorijski izvori ukazuju da je srpsko nacionalno određenje u Crnoj Gori bilo većinsko do 1945. godine. Nova revolucionarna vlast je to narodnosno opredeljenje faktički stavila van snage i proklamovala doktrinu o crnogorskoj naciji.

Novo nacionalno osećanje verovatno ne bi moglo zaživeti da određeni deo populacije odista nije bio naklonjen novoj nacionalnoj doktrini. Ali je neoboriva i činjenica da je doktrina o novom nacionalnom entitetu u Crnoj Gori promovisana bez opšteg društvenog i nacionalnog konsenzusa.

Time je suštinski otvoren put dugotrajnom rascepu društva u Crnoj Gori s nesagledivim posledicama. U razdoblju od 1945. godine do naših dana sve ključne političke odluke u Crnoj Gori koje su od vitalnog značaja za njenu budućnost donesene su državnom prinudom ili mehanizmom preglasavanja.

Usled nepomirljivih stavova sukobljenih strana, opšti društveni konsenzus nije moguć. Ovakav sistem upravljanja i odlučivanja neminovno uvećava revolt i ogorčenje koje bi pre ili kasnije moglo eskalirati u građanske sukobe koji bi i sam opstanak države Crne Gore doveli u pitanje.

Upravo zato treba reći da je nerešeno srpsko nacionalno pitanje izvor i temelj većine političkih sukoba, konflikata, omraza i nesporazuma u Crnoj Gori.

Ustavno-pravni status Srba u Crnoj Gori posle 1945. godine zaslužuje posebnu analizu stručnjaka za ustavno i međunarodno pravo. Jer, posle rata, Srbi su u Crnoj Gori faktički stavljeni van zakona. Lišeni su i prava na sopstveno nacionalno ime i bez svoje saglasnosti svrstani u novoformiranu crnogorsku nacionalnu zajednicu.

Dok su Srbi u NR Hrvatskoj i NR BiH dobili status konstitutivnog naroda, u Crnoj Gori nisu imali ni status nacionalne manjine.

Oni su i danas, suštinski, mimo svoje volje, isključeni iz ustavno-pravnog poretka Crne Gore. Njihov ustavno-pravni status ostao je nedefinisan sve do naših dana, što nije slučajno.

Politički čelnici savremene Crne Gore očekuju da će se dezorijentisana i dezorganizovana srpska zajednica na ovim terenima vremenom asimilovati, biološki izumreti ili se posve iseliti sa prostora Crne Gore u Srbiju, evropske i prekomorske zemlje.

Lišena realne potpore svoje matice Republike Srbije, Rusije i spoljnih centara moći uopšte, srpska zajednica u savremenoj Crnoj Gori, prepuštena samoj sebi i nepovoljnim političkim stihijama i previranjima, odista može dočekati upravo ovakvu sudbinu koja joj je faktički namenjena još od tzv. narodne revolucije 1941. godine.

U razdoblju od 1946. do 2007. Crna Gora je promenila šest ustavnih akata. U Ustavu iz 1946. Srbi se uopšte ne pominju, kao ni u ustavnom zakonu iz 1953. Ne pominju se ni u Ustavu iz 1963.

Prvi put se pominju u Ustavu SR Crne Gore iz 1974. U članu 1 istog ustava pored ostalog se kaže: „U Socijalističkoj Republici Crnoj Gori u svemu su ravnopravni Crnogorci, Muslimani, Srbi, Hrvati, Makedonci, Slovenci, Albanci i pripadnici drugih narodnosti koji u njoj žive”.

Isti član definiše SR Crnu Goru kao „socijalističku samoupravnu demokratsku zajednicu radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti”. Prema ovom članu, SR Crna Gora je država „crnogorskog naroda i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive”.

Ustav Crne Gore iz 1974. realno priznaje postojanje srpske zajednice u Crnoj Gori u pravnom smislu, ali ne definiše njen ustavno-pravni status. Nije jasno definisano da li su Srbi u Crnoj Gori jedan od konstitutivnih naroda ili su narodnost, jer tako su nacionalne manjine pravno imenovane u tom vremenu.

U novom ustavu Crne Gore iz 1992. Srbi se uopšte ne pominju, ali ni ostale nacionalne zajednice u ovoj republici, osim nacionalnih Crnogoraca.

U preambuli Ustava pored ostalog se kaže da „na osnovu istorijskog prava crnogorskog naroda na sopstvenu državu” Skupština Crne Gore „usvaja i proglašava” ovaj ustav.

U važećem ustavu Crne Gore, usvojenom 2007. godine, Srbi se pominju u preambuli, gde se pored ostalog kaže da – „polazeći od ... odlučnosti da smo kao slobodni i ravnopravni građani, pripadnici naroda i nacionalnih manjina koji žive u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i drugi, privrženi demokratskoj i građanskoj Crnoj Gori” – Ustavotvorna skupština Republike Crne Gore donosi ovaj ustav.

Ni u ovom ustavnom aktu pravni status Srba u Crnoj Gori nije definisan, pa ostaje otvoreno pitanje da li je reč o konstitutivnom ili manjinskom narodu. Status Srba u Crnoj Gori tako ostaje nedefinisan punih 70 godina.

Lišavajući je statusa pravnog lica, državna vlast u Podgorici lišava srpsku zajednicu u Crnoj Gori i prava na postojanje. Toj zajednici preti asimilacija i nestajanje, što predstavnici vlasti, a dobrim delom i opozicije, u Crnoj Gori neskriveno i žele.

Da li će do ovako nepovoljnog ishoda po srpsku zajednicu u Crnoj Gori ali i po ukupne srpske nacionalne interese na ovom prostoru brdovitog Balkana neminovno doći, pokazaće vreme.

Dosadašnja iskustva, kad je u pitanju otpornost, snaga volje i veština srpskog naroda da se uspešno organizuje, zaštiti i odbrani svoj narodnosni identitet i životni prostor uopšte, ne samo na području Crne Gore već i na širim srpskim i jugoslovenskim prostorima, u tom smislu ne ulivaju optimizam.

Profesor istorije sa Cetinja

Komentari69
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.