Albanci bi spomenik Skenderbegu u Nišu
Niš – Tražićemo da se i u centru Niša podigne spomenik Skenderbegu, iako u ovom gradu nema Albanaca. A razlog je što je taj junak 3. novembra 1443. godine sa svojih 300 konjanika učestvovao u odbrani Niša od otomanskog osvajača i spasao Srbe od Turaka.
Ovo je izjava predsednika Skupštine opštine Bujanovac i jednog od albanskih lidera na jugu Srbije, predsednika Nacionalnog saveta Albanaca Jonuza Muslijua, koju je juče objavio prvi gradski informativni portal na srpskom jeziku „Bujanovačke vesti“.
Pozivajući se na intervju Muslija Portalu „Preševa jone”, „Bujanovačke vesti“ prenose da je predsednik opštinske skupštine u Bujanovcu potvrdio da je na sednici prošlog četvrtka većina odbornika iz ovog grada na krajnjem jugu Srbije već donela odluku da se promeni naziv centralnog gradskog trga:
„Karađorđev trg u Bujanovcu ubuduće će se zvati Skenderbegov trg, i ne postoji nijedan razlog da ne bude tako. Uostalom, poznato je da u Beogradu postoji Skenderbegova ulica, kao i da po ovom albanskom junaku nose naziv ulice i u Londonu, Njujorku, Ženevi, Briselu, Budimpešti, Rimu...“, naveo je Jonuz Musliju.
Za promenu naziva centralnog trga u Bujanovcu, rekao je Musliju, glasali su svi albanski odbornici, njih 22. Na sednici skupštine, niko od odbornika srpskih stranaka nije glasao da se promeni naziv Karađorđevog trga.
Da bi se promenio naziv trga u Bujanovcu, neophodna je dozvola Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Jonuz Musliju veruje da će pomenuto ministarstvo dozvoliti izmenu naziva, i ističe da takođe neće odustati od zahteva da se spomenik Skenderbegu podigne i u Nišu, jer je on „protiv otomanskog osvajača branio i spasavao ne samo Albance, već i Srbe“.
Istoričari, međutim, u mnogo čemu demantuju Muslijua. U istorijskim zapisima stoji da je Đurađ Skenderbeg (1405–1468) bio srednjovekovni plemić iz porodice Kastriota koja je od sredine 14. do sredine 15. veka kontrolisala delove centralne Albanije i istočne Makedonije. Rođen je u okolini Debra, otac mu je bio Jovan (Ivan) Kastriot, a majka Vojislava Kastriot, rođena Branković. Otac i deda po ocu Pavle Kastriot bili su osmanski vazali, a i Đurađ se školovao u Turskoj.
Godine 1440. postao je sandžakbeg Debarskog sandžaka i posle toga još nekoliko godina bio veran sultanu. U međuvremenu odbio je poziv rođaka iz familije Kastrioti da se priključi antiosmanskoj pobuni (1432–1438), a u bici kod Niša 1443. godine bio je na strani Turaka.
Posle poraza Osmanlija kod Niša dezertirao je iz redova osmanske vojske i sa oko 300 svojih vojnika preuzeo je kontrolu nad Krojom u Albaniji. Tek posle toga ratovao je protiv Osmanskog carstva i Mletačke republike, a povremeno i protiv albanskih plemenskih vođa, najviše protiv Luke Đukadinija. Bio je i pravoslavac i musliman.
Zbog borbe protiv Osmanlija, najpre ga je glorifikovala Katolička crkva, a nedugo potom i slovenski narodi na Balkanu koji su ga smatrali svojim nacionalnim herojem. Tek krajem 19. veka albanski nacionalisti su, piše u enciklopedijama, u nedostatku albanske srednjovekovne države počeli sa albanizacijom Skenderbega i njegove borbe. Đurađ Skenderbeg je umro u Lješu, u Albaniji 1468. godine.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


