Samo da nam zdravlje ne okrene leđa
Od našeg izveštača
Rio – Andriji Prlainoviću je London doneo bronzanu medalju i lično priznanje kao golgeteru olimpijskog turnira. Bronza je bila delo ekipe koja je sigurno vredela više, ali su neki razlozi uticali da se prvo u polufinalu protiv Italije doživi neuspeh, a zatim, u čudnoj utakmici protiv Crne Gore, napravi preokret i stigne do medalje. Prlainović je na osnovu Igara bio i sportista godine u izboru Olimpijskog komiteta.
Vratimo se još četiri godine unazad, Peking 2008. Prlainović je debitant na Igrama, deo velikog sastava, ekipe iz koje su se oprostili tada velikani poput Vujasinovića, Savića, Šapića, Ćirića... Momak koji je najavio da će imati veliku karijeru.
I stigla je. Od 2009. Prlainović je jedna od najjačih karika selektora Dejana Udovičića i Savića.
Dakle, na Igrama dva iz dva kada su bronze u pitanju.
– Korak više... To je cilj i znamo šta hoćemo, – po ko zna koji put ponavlja priču Andrija Prlainović, samo nekoliko dana pred svoju treću olimpijsku priču.
Nema tu mnogo mudrovanja. Srbija je sebi nametnula breme favorita. Nezapamćena serija pobeda na najvećim takmičenjima je sada na velikom ispitu. Olimpijske igre su, ipak, specifično takmičenje, onom u kojem si ili pukovnik ili pokojnik.
– Tačno je, nema mnogo mudrovanja. Kako i da bude. Toliko smo toga osvojili da je razumljivo što nas mnogi vide kao favorita broj jedan. Treba da bude tako, da u odnosu na dva prethodna takmičenja odemo napred.
Prlainović, poznat kao sjajan analizator, kao čovek koji dobro razmisli pre svakog odgovora, sada obrazlaže:
– Stariji smo, pametniji, bolji igrači. I što je najvažnije, iskusniji za sve što se događalo u Londonu i Pekingu. Iskusniji... Da, to je prava reč.
U Londonu ekipa nije funkcionisala kao tim, u Pekingu je nešto bilo loše, ali nikada do kraja izanalizirano. I tamo se počelo sjajno, a zatim iz meča u meč padalo.
– Šta je bilo to je za nama. Sada je Rio nova priča. Jedino čega se plašim je zdravlje. Da nam ne okrene leđa u poslednjem trenutku. Mandić je dugo pauzirao, ali se vratio. Eto, da nas to posluži ostalo ćemo probati sami da uradimo.
Nekoliko puta je ova selekcija bila viđena za neuspeh. I uvek se vraćala na prav način. Karakter, snaga, motiv uz nesporno znanje su ono što krasi Savićev tim.
– Mirni smo, posledica je to iskustva. Ne gubimo glavu, nema razloga, svaki meč možemo da prelomimo.
Slaže se da je ovaj turnir kao i drugi, priča iz dva dela. Grupa, pa još tri utakmice u kojima niko ne želi poraz:
– Tu ne postoji pravo na grešku. Ali, složićete se da ovaj put ekipama iz naše grupe, dakle Mađarskoj, Grčkoj i nama, skoro ništa ne znači koje ćemo mesto osvojiti, jer je u drugoj prava klanica za četiri mesta. Francuska nema šanse, ali Italija, Hrvatska, Crna Gora, SAD i Španija... Neko će posle utakmica u grupi kući.
Svaki rival će biti izuzetan... Prekida nas:
– Niko ne dolazi na Igre da bude topovska hrana. Niko. Svako želi nešto da uradi. I sada je tako, ali nikada nije bilo deset ekipa koje imaju visok cilj. Biće izjednačeno, pretpostavljam i dosta remija, dosta pobeda sa gol-dva razlike.
Srpski put počinje sa najjačim rivalima. Mađari i Grci u devet ujutru.
– O tome ne razmišljam, kako nama tako i njima. Ovo je za nas takmičenje, gde o svim pratećim stvarima nećemo ni da razgovaramo. Samo nas interesuju voda, treneri, mi i igra. Samo to.
Javnost kaže zlato. Neki stručnjaci i kvazi stručnjaci tvrde da bi svako drugo odličje sa Olimpijskih igara predstavljalo neuspeh.
– Niko normalan ne može tako da rezonuje. Jedno je kakav smo cilj postavili u organizaciji. Cilj koji imamo u timu. Ali, svaka medalja je ogroman uspeh. Biti u istoriji u knjizi osvajača jednog od prva tri mesta je svakako fantastično. Dakle, naš cilj i ukupan sportski aspekt se poklapaju, ali ocena uspeha je stvar priče.
Mrtav hladan reaguje na prognoze javnosti:
– Šta ima da pričam?! Valjda smo ih naterali da tako misle. Stavljaju nas u prvi plan, novine dižu tiraž i tako valjda mora da bude. Samo bih voleo da ovih dana imamo mir, jer ako svi želimo isto, onda tako treba da se ponašamo. Na kraju krajeva, to što se priča, to što se govori nije uopšte presudno za ono što ćemo da uradimo ovde.
Prlainović je bio golgeter Olimpijskih igara 2012, junak Svetskog prvenstva u Kazanju 2015, najbolji igrač Evropskog šampionata u Beogradu u januaru ove godine. Da li ta priznanja predstavljaju i dodatni pritisak:
– Toliko sam prošao u karijeri da me zaista gol više-manje, asistencija ne zanimaju. To su brojke. Pamti se rezultat.
Na kraju:
– Optimista sam!
Bolji ljudi od kada su očevi
Između Londona i Rija očevi su postali Branislav Mitrović, Gojko i Duško Pijetlović, Filipović, Aleksić, Stefan Mitrović... Prlainović se ubacio s Đurđom i Bogdanom.
– Nisam o tome razmišljao. Da to nas je smirilo. I...
I?
– Sigurno smo sada bolji ljudi.
Nikad teži turnir
Prlainović ovako ocenjuje rivale u grupi:
– Mađari će visoko da doguraju. Imaju jednu promenu umesto Madaraša. Ozbiljna ekipa baš kao i Grčka. Pokazali su da mogu sa nama da igraju. U grupi je uvek nezgodna Australija, ali njoj dosta zavisi od prvog meča s Brazilom. Ko izgubi moraće mnogo da uloži napora da bi se vratio u igru.
Druga grupa:
– Četvrti iz tog skupa može da igra s bilo kojim timom iz naše grupe. Uvek su nezgodni Crnogorci i Italijani, Hrvati jači za Muslima i Španca Garsiju, Amerikanci su sve bolji, vidi se da napreduju i da mogu nekoga da iznenade. Biće baš izjednačeno, koliko se pamtim nikad teže.
Savić ne beži od uloge favorita
Brazilskim novinarima Mandić rekao da „živimo u iščekivanju i želji da budemo najbolji”
Rio – Srpski vaterpolo selektor Dejan Savić i Dušan Mandić su bili posle prvog treninga na raspolaganju lokalnim novinarima. Kao ekipi koju su mnogi proglasili glavnom za osvajanje trona selektor je uz smeh prvo odgovorio na pitanje vezano za pritisak:
– Da, osećamo pritisak posebno od medija. Znate kako to izgleda, kao da nas čekaju da nam odseku glavu, ako ne uradimo ono što zapravo mi najviše želimo.
Dodao je:
– Imamo iskustvo, tako je bilo i u januaru. Imali smo veliki pritisak pred Evropsko prvenstvo u našem glavnom gradu i uspeli smo da izdržimo i osvojimo prvo mesto.
Nije Savić želeo mnogo da priča o zlatnoj žetvi:
– To je prošlost, svako takmičenje je predstavljao korak u pripremi za Olimpijske igre, korak u realizaciji cilja, a to je osvajanje „zlata”. Tačno je, bili bismo sada zadovoljni samo sa osvajanjem zlata i imamo veliku motivaciju da budemo najbolji. Ne odbijamo ulogu favorita, pa mi smo svetski i evropski prvaci. Nikad ne paničimo, nikad čak i ako ne krene kako treba. Rastemo iz meča u meč, uvek imamo veliku veru u pobedu i znanje kako da je realizujemo.
Kod Dušana Mandića nema dileme:
– Živimo u iščekivanju i želji da budemo najbolji. Srbija čeka to olimpijsko zlato, samo nam ono nedostaje. Mnogi nas već sada vide sa zlatom. To je možda posle svega normalno, ali nas tera da živimo sa tim. Nema ništa vrednije od toga, želimo da uđemo u istoriju.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


