Kad nema inspekcije, trgovci kolo vode
Reklamacija je odbijena zbog „neadekvatnog korišćenja obuće”, glasio je odgovor trgovca na zahtev kupca da mu samo mesec dana od kupovine zameni kožne patike ili vrati novac, pošto se đon potpuno odlepio. Na pitanje „A kako se to koristi obuća”, inače kupljena u jednom velikom lancu sportske opreme, trgovac je samo slegnuo ramenima, i posavetovao ga šturo da se žali ako nije zadovoljan odlukom.
Kako je navedeno na sajtu ministarstva, najveći broj pritužbi potrošača odnosi se na nesaobraznost robe ili usluge, ali tu su i drugi problemi na koje se oni žale.
– Odnos između trgovca i potrošača iz ugovora o prodaji robe ili pružanju usluga je ugovorni odnos građanskog prava, te nema mesta postupanju tržišne inspekcije. Ovo je procedura uobičajena za Evropu i okolne zemlje, koja podrazumeva nemešanje države i time ne narušava odnose između učesnika na tržištu ? navedeno je na sajtu ministarstva.
Preciznije, to znači da ukoliko kupac prvo u direktnom kontaktu sa trgovcem, pa kasnije obraćajući se udruženjima za zaštitu potrošača, ne uspe da reši problem, odnosno ne ostvari svoja prava, predstoji mu sudska zaštita. Za sporove vrednosti do 500 hiljada dinara ne plaća se sudska taksa za tužbu, ali praksa pokazuje da su to sporovi koji dugo traju i ne rešavaju svakodnevne probleme sa kojima se kupci suočavaju.
Ovaj primer koji je redakciji „Potrošača” ispričao jedan naš čitalac nije usamljen, gotovo da nema kupca koji kroz ovakvo iskustvo prilikom reklamiranja neke robe već nije prošao. Statistika koju vode potrošačke organizacije kaže da su se u ovoj godini građani Srbije najviše žalili na kvalitet tehničkih uređaja, a već na drugom mestu su obuća i odeća. Po broju žalbi sledi bela tehnika, ali i usluge operatera mobilne telefonije.
I prema iskustvima potrošačkih organizacija problema sa trgovcima ima sve više, jer jednostavno ne poštuju zakon i izbegavaju rešavanje reklamacija, pa čak i kada je kupac očigledno u pravu. Zašto je kod nas sve teže ostvariti potrošačka prava, ako već imamo Zakon koji je u potpunosti usklađen sa evropskom regulativom?
Goran Papović iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije kaže da nije lako upoređivati uređena tržišta sa našim, pa se ni zakon na isti način ne poštuje.
– Tržišna inspekcija koja je ranije imala veća ovlašćenja i bavila se i rešavanjem pojedinačnih potrošačkih problema sada ima manje nadležnosti i trgovci ih ne doživljavaju kao pretnju. Svi sporni slučajevi odlaze na kraju na sud, sudovi su preopterećeni i spori i oni to zloupotrebljavaju – kaže Papović.
Ova organizacije je, inače, upravo zbog ovakve situacije predložila da se uvedu prekršajni nalozi koji bi u praksi omogućavali inspektorima da sve prekršaje, naročito one očigledne poput neisticanja cene, različitih cena na kasi ili rafu ili nepoštovanja roka za odgovor na reklamaciju, kažnjavaju na licu mesta.
– Po zakonu oni i sada mogu biti kažnjeni novčano od 300.000 do dva miliona dinara, ali slučajevi idu na sud. Mi tražimo da kazne budu i manje od 50.000 do 100.000 dinara, ali bi sudovi bili rasterećeni, a sredstva od kazni mogla bi da idu u budžet i dobro se iskoriste. Efekat na trgovce i sve one koji ne poštuju zakon bi se odmah osetio – kaže naš sagovornik iz NOPS-a.
Ministar trgovine Rasim Ljajić izjavio je za „Politiku” da je Zakon o zaštiti potrošača usklađen sa evropskim i da nije moguće vraćati nadležnost inspekcije na nivo pre donošenja ovog propisa, ali da se slaže da ideja o prekršajnom nalogu nije loša.
– Predlagali smo to već i bilo je onih koji se nisu slagali, ali sam za to da pokušamo da uvedemo prekršajne naloge, jer kazne sigurno mogu da budu efikasne i da uvedu red tamo gde ga nema – kaže Ljajić za naš list.
Svaki prekršaj trgovca sada ide na sud. To je mnogo slučajeva koji po pravilu zastarevaju i nikada ne budu naplaćeni. U nacrtu zakona o zaštiti potrošača postojao je prekršajni nalog, međutim, kada je ukinuta kolektivna tužba, a i zbog žurbe da se zakon usvoji u predviđenom roku, ova klauzula je izbačena, jer nije bilo vremena da se preciznije odredi i definiše koji bi prekršaji bili sankcionisani. Postojala je ideja da se prekršajni nalozi uvedu čak i u turizam.
I u Hrvatskoj se u ovoj godini , prema podacima tamošnjeg udruženja „Potrošač “, najviše građana žalilo na kvalitet tehničke robe, dok je u poslednjih nekoliko meseci podnet i ogroman broj prigovora na blokade računa fizičkih lica zbog neplaćenih raznih obaveza. Ilija Rkman iz hrvatskog „Potrošača” kaže za „Politiku” da i u Hrvatskoj inspekcija nema ista ovlašćenja kao ranije, ali da je ovaj sistem saradnje između inspekcije i potrošačkih organizacija vrlo efikasan i da se prava potrošača mnogo bolje ostvaruju.
– Zbog velikog broja prijava posao smo gotovo preselili na društvene mreže. Tu se brzo i lako dogovorimo, damo građanima smernice i ako ne dobiju pravnu zaštitu, aktiviramo inspekciju i sud. To kod nas dobro funkcioniše, ali imamo i Evropsku komisiju za vratom koja sve to vrlo često proverava i ako ima grešaka, ne sumnjajte, biće debelo naplaćene – kaže Ilija Rkman.
Ovo udruženje je na svojim zvaničnim stranicama dalo detaljna uputstva o svim koracima koje mora da preduzme nezadovoljni potrošač, ali su i kupci mnogo svesniji i istrajavaju. Kako kaže, njihovo istraživanje je pokazalo da su u 80 odsto slučajeva ti kupci žene koje su kao potrošači mnogo upornije i istrajavaju na svojim pravima.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


