Sultanat
Kuda to ide Sarajevo? Od dolaska SDA na vlast u Bosni i Hercegovini i njenog istupanja iz Jugoslavije nestaje i nekada jedinstvena Islamska zajednica. Ona je bila prilagodila svoje versko i političko delovanje tadašnjem državnom i političkom ustrojstvu jedne socijalističke i sekularne države kakva je bila SFRJ. Bosanskohercegovački i drugi jugoslovenski muslimani su bili balkanski i evropski muslimani. Nismo sigurni da su i ostali takvi, bar ne u većini.
Međutim, SDA sa Alijom Izetbegovićem na čelu, nekadašnjim pripadnikom Mladih muslimana, Islamsku zajednicu u BiH potpuno preuzima, a njenu delatnost i ulogu podređuje interesima stranke koja se već spremala za ratnu opciju. Tadašnji reis Islamske zajednice jugoslovenskih muslimana Jakub Selimoski je upozorio Aliju Izetbegovića i rukovodstvo SDA da je poguban put kojim su krenuli, ali je zato bio nasilno smenjen. Za reisa IZ Izetbegović i Hasan Čengić dovode ekstremnog Mustafu Cerića. Stvara se jaka interesna sprega između SDA i IZ. Počinje sprovođenje političkog i ideološkog programa Izetbegovićevih deklaracija. Početni rezultat te sprege jeste rat s ciljem stvaranja unitarne BiH, u kojoj će dominirati muslimani, malo kasnije Bošnjaci, sa sloganom „Jedna zemlja, jedna vjera, jedna nacija”.
Taj povratak u srednji vek sa ratnom opcijom i takvom parolom stvorio je od BiH ono što je ona sada: dva de fakto i de jure entiteta i treći koji nikada i nije prestao da postoji, a na putu je da bude i de jure. Kao što se vidi, Izetbegović i SDA su „uspeli” da posle skoro 100.000 žrtava stvore sultanat od BH federacije sa deset pašaluka.
Samoproglašeni sultan Alija Izetbegović i šejih-ul-islam Cerić ubrzano su radili na reislamizaciji i teizaciji svog sultanata. Mora se priznati da su u tome imali uspeha zahvaljujući i činjenici da su omogućili svu tu pljačku i udoban život oko 10 odsto svojih pristalica, a sve u ime islama, bošnjaštva i unitarnog BiH sultanata.
Mladi sultan Bakir Izetbegović i stvarni reis IZ Hasan Čengić, dva najbogatija čoveka u BH federaciji, nastavljaju započeti proces i islam je kao religija ubrzano ulazio u sve pore društva s težnjom da postane apsolutni sistem. Teologija postaje dominantna ideologija s težnjom da postane i jedina. Džamije su nicale i niču kao pečurke posle kiše. Nisam protiv džamija kao i svih drugih bogomolja. Vernici bi trebalo da imaju svoje bogomolje, ali bi trebalo i da bogomolje imaju svoje vernike. Mnoge džamije ni za vreme džume nemaju dovoljan broj džematlija da bi se ona obavila, a toliki novac se ulaže u nove. Možda bi bilo dobro da se deo tog novca uloži u izgradnju proizvodnih kapaciteta gde bi se zaposlili toliki nezaposleni. Narod će lako napraviti džamije i bez strane pomoći kada fabrike budu radile i kada narod bude imao hleba.
Ta nazovi država i IZ su sve više funkcionisale kao jedinstven sistem vlasti i religije. Muslimansko sveštenstvo je ušlo u vode klerikalizma iako to Kuran ne dozvoljava. Sve je na kraju začinjeno odlukom Senata Sarajevskog univerziteta krajem prošle godine da se za vreme džume ne izvodi nastava i ne obavljaju ispiti (petkom, približno od 12 časova do 12.30). Sarajevski univerzitet, koji je nekada imao zavidnu reputaciju kao obrazovna i naučna institucija, ali i državna, i tim činom je definitivno dokazano da država napušta sekularizam i građansku političku opciju. Vera kao jedno od ključnih ljudskih prava je privatna stvar građanina, pa i studenta i on kao pojedinac ima pravo na obavljanje svojih verskih dužnosti. Međutim, državna institucija, ako je država sekularna, ne može da donosi takve odluke.
Istoričar
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


