Subota, 13.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kakva imena danas dajemo našoj deci?

Dominacija imena hrišćanskog porekla u savremenom srpskom imenoslovu može se objasniti dvema suprotnim tendencijama
Kakva imena danas dajemo našoj deci?
Дарко Новаковић

Davanje ličnog imena novorođenčetu predstavlja čin u kome se ogledaju i ukrštaju različiti sociološki, psihološki i kulturološki faktori karakteristični kako za pojedinca tako i za celokupnu zajednicu. Za ilustraciju ove tvrdnje dobro mogu nam poslužita samo dva primera iz Vukovog Srpskog rječnika. Uz odrednicu vuk Karadžić navodi sledeće reči: Kad se kakvoj ženi ne dadu djeca, onda nadjene detetu ime Vuk, jer misle da im djecu vještice jedu, a na vuka da neće smjeti udariti (zato su i meni ovako ime nadjeli). Zaštitni (profilaktički) karakter imala su u prošlosti i imena sa pridevom živ u osnovi: Dabiživ (da bude živ), Živan, Živana, Živko i sl. Tako se u Vukovom rječniku ime Živko tumači na sledeći način: Mnogi ovo ime djeci zato nadjevaju da bi djeca življela. Gdekoje žene kad pitaju koga za zdravlje muškog djeteta, makar mu kakvo ime bilo, kažu: Kako ti je Živko? Verovanje u magijsku moć reči i u sposobnost ličnog imena da čoveka zaštiti od zlih sila i neželjenih događaja ogledala se i u ličnim imenima izvedenim od glagola stati.

Lična imena Stanimir, Stanislav, Stanoje, Stana i sl. u prošlosti su imala funkciju da zaustave dalje rađanje dece, u okolnostima u kojima je nesreću donosila ne samo smrtnost dece, već i nemogućnost da se veliki broj dece prehrani u teškim životnim uslovima. Velika frekvencija ličnih imena sa osnovom rad- (Radoslav, Radomir, Radoje, Radojica i sl.) i mil- (Miloš, Milan, Milica) u prošlosti upućivala je na poželjne pozitivne osobine koje su se u zajednici visoko vrednovale. S druge strane, nasuprot ovim ličnim imenima slovenskog porekla, izbor nekog biblijskog ili kalendarskog imena (Nikola, Luka, Jovan, Petar) ukazivao je na pripadnost hrišćanskom civilizacijskom krugu.

Da se vratimo u sadašnjost. Postavljamo dva pitanja. Kakva imena danas dajemo našoj deci? Šta nam izbor ličnog imena danas govori o čoveku i zajednici u kojoj živimo?

U savremenom srpskom imenoslovu odnos slovenskih i hrišćanskih imena znatno je promenjen. Današnji roditelji deci najčešće daju hrišćanska imena. Istraživanje koje smo proveli u Kragujevcu pokazuje da su tokom prve decenije 21. veka muškoj deci najčešće davana sledeća imena (prema frekvenciji): Nikola, Luka, Lazar, Stefan, Aleksandar, Marko, Aleksa, Nemanja, Jovan, Filip, Veljko, Miloš, Đorđe, Uroš, Petar, Mihajlo, Ognjen, Matija, Dušan, Bogdan, David, Pavle, Milan, Janko, Strahinja. Od slovenskih imena na ovome spisku nalaze se samo Nemanja, Veljko, Miloš, Dušan, Bogdan, Milan i Strahinja. Na sličan odnos upućuje i lista najfrekventnijih ženskih imena: Milica, Anđela, Jovana, Marija, Kristina, Anastasija, Katarina, Aleksandra, Teodora, Sara, Nevena, Tijana, Jelena, Ana, Jana, Sofija, Tamara, Mina, Nina, Emilija, Ivana, Nikolina, Natalija, Iva, Nađa. Izuzev najfrekventnijeg ženskog imena Milica, slovenskog porekla su još samo Nevena i Tijana. Pored imena hrišćanskog porekla, u kategoriji ženskih imena češće dolaze imena posredstvom ruskog (Tamara, Nađa) ili  zapadnoevropskih jezika (Emilija).

Slabljenje prisustva slovenskih imena posebno se ogleda u dvema kategorijama. Među najfrekventnijim imenima danas nema slovenskih imena složenih od dve osnove (npr. Vladimir, Miroslav, i sl.), kao ni imena sa osnovom rad- (npr. Radoslav, Radomir, Radoje i sl.).

Dominacija imena hrišćanskog porekla u savremenom srpskom imenoslovu može se objasniti dvema suprotnim tendencijama. S jedne strane, obnavljanjem interesovanja za pravoslavnu tradiciju nakon pada komunističkog poretka počev od kraja osamdesetih godina prošlog veka, a s druge strane, činjenicom da su hrišćanska imena, za razliku od slovenskih, internacionalna, te da kao takva njihovim nosiocima omogućavaju bolju prilagodljivost u savremenom globalizovanom društvu. Obnavljanje interesovanja za pravoslavnu tradiciju, i šire, srpsku prošlost, motiviše ne samo izbor hrišćanskih, već i frekventnih slovenskih imena. Tako se u savremenom srpskom imenoslovu, pored biblijskih i kalendarskih imena, često nalaze i imena srpskih srednjovekovnih i novovekovnih vladara i vladarki (Stefan, Nemanja, Sava, Uroš, Dušan, Lazar, Vuk, Aleksandar, Petar, Mihailo, Milan, Milica, Jelena, Teodora, Marija), kao i istorijskih i epskih ličnosti (Veljko, Janko, Vukašin, Marko, Strahinja, Miloš).         ¶

*Filološko-umetnički fakultet Univerziteta u Kragujevcu

Komentari29
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Flavije Galerije
некада су се људи млади женили а поготово удавали и имали много дјеце, па су могли правити низове и маневрисати. сада је мало дјеце, тако да се узимају или дедино име, бабино никад!!! или у граду неко "традиционално звучеће" име које подсјећа на владаре, неријетко и дупло типа Вук-Урош, Ана-Јефимија... док на селу се људи по default-u стиде поријекла и онога што јесу и желе бити "модерни" па дјецу поготово женску називају Саманта, Долорес... али чињеница је да су Раденко и Милојка прошлост!
hvala na odgovorima
Molim postovane komentatore za slijedece: jeli u historiji srpskih imenoslova postojao obicaj davanja djetetu 2 imena? Npr Vuk Stefan, Ana Marija, Sofija Vera, Vuk Stojan itd. navedeni primjeri su moja kombinacija. I dali srpsko-pravoslaxvna crkva danas zabranjuje davanje 2 imena bilo po rodjenju bilo na krstenju? Takodje, jesu li se nekada davno neka srpska prezimena pisala fonetski?
Tomislav K
Nisam baš neki veleznalac pravoslavlja, a ni srpskih prezimena, no čitao sam Maretićevu studiju o hrvatskim i srpskim prezimenima, objavljenu u jednoj od publikacija ondašnje JAZU/HAZU. Maretić spominje prezimena kao Ratković, Vlatković, Drašković,.. a tu je očito da je u primjeni fonetski način pisanja, budući da prezimena potječu od Rad-ko, Vlad-ko, Draž-ko..
Обрен Марковић
Свако време има буквално своју моду што се тиче имена. Тако смо у комунистичком периоду имали поплаву имена као што су: Ивица, Горан, Ненад, Дејан, Бранислав, Гордана, Радмила, Светлана, док сада имамо својеврсну ренесансу старосрпских, средњевековних имена, као символ враћања коренима и својој историји. Тако су веома заступљена: Немања, Вукан, Стефан, Милутин, Урош, Милица, Оливера, Анастасија, што је дивно и за сваку похвалу. Треба се ухватити прикључак са покиданим и заборављеним коренима, треба да се вратимо себи, својим прецима, свом језику, писму, вери и нашим дивним обичајима. Под све то подводим и наша дивна, стара имена. Пуно поздрава и живели.
Ивана
Мислим да превише очекујете од просечног света. Просечност никада није аутентичност, не постоји ни интелектуални капацитет за свест о томе.
jasmina nešković
Zaista mi je žao što svaki lep tekst, ma koliko bio kratak, koji podstiče na razmišljanje, po pravilu izaziva kod pojedinih "komentatora" potrebu da se, zaklonjeni iza anonimnosti, međusobno nadigravaju, razračunavaju, pa čak i vređaju. Time potpuno obesmišljavaju smisao ovakvog dijaloga, a i pocenjuju stručnost autora. Zato se , za razliku od većine, potpisujem svojim imenom i prezimenom, koje nisam birala, a ko će koje ime dati svom detetu, ili kućnom ljubimcu, široko mu polje. Umesto korisnih informacija o imenima iz različitih delova Srbije, čitamo zamerke o tome ko piše ćirilicom ili latinicom. Što govorio jedan veliki naš naučnik, akademik Svetozar Radojčić, "više volim nekoga ko pametno muca, nego onoga ko tečno govori gluposti." A ako bismo iz srpskog jezika izbacili sve tuđice, i sva imena stranog porekla, svi bismo se zvali "Niko", što reče mudri i prefrigani Odisej.
штетник
@Брано Србе, не љутитите се на мене. Област која проучава прапорекло речи се зове палеолингвистика. Ни једног тренутка нисам оспоравао стручност писца чланка у његовој главној области, већ што је попут осталих наших језичара потпуно занемарио палеолингвистику на очигледним примерима. Као и ви. Кашика води порекло од каше, боја није случајно слична са бојем, бркови бркају, везати је глагол из српског језика. Као и кап (воде) и капак - направа која заклапа од капи. Знам да ћете опет ово прегледати као и до сад. Молим, упитајте се ко Вас је убедио да су ови примери пореклом турски, на основу чега, и да ли имамо права да кудимо оне који нам то раде систематски и ученике вежбају да наставе на исти начин. Део научника се нимало не слаже са водећом (против)језичком струјом.
Ситнице и крупнице
@jasmina nešković Ситнице и крупнице, а не "трице и кучине", немојте се самопројектовати. Нико никога нити вређа, нити прогања, не знам откуд вам то. Али, знате, неко од професора у Црној Гори изгуби посао због ћирилице, а Ви овде пишете некакве, да извинете, глупости о псеудонимима и "обележјима личности". Упорно не капирате, а и не смирујете се. Полако, размислите, ако не схватате, прочитајте више пута шта вам неко пише. Знате оно, "Repetitio mater..."
Prikaži još odgovora

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.