Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Predsednik je sve usamljeniji

Nakon što je na prvoj samostalnoj pres konferenciji sredinom ove nedelje Donald Tramp ponovo pokazao svoju staru boljku i napao medije zbog toga što rade svoj posao, istu grešku ponovio je i juče. Prozvao je na Tviteru pojedine redakcije, targetirajući ih kao „neprijatelje američkog naroda”. Ili je ovo možda tek zaglušujući eho zapaljivih izjava njegovog moćnog savetnika Stivena Benona, sive eminencije pod čijom paskom funkcioniše Bela kuća, a koji je svojevremeno ustvrdio da su mediji koji ne maze Trampa u stvari „opoziciona stranka”. Teško da u demokratskom uređenju kakvim se Amerika diči može biti zdravije pojave od opozicije, a demonizovanje političkih protivnika ili kritički nastrojenih novinara može se pokazati kao dugoročno mnogo zlokobniji proces za tkivo američkog društva od optužbi za predsednikovo navodno šurovanje s Putinom.

PREDSEDNIK BEZ NAJJAČEG ORUŽJA: Tramp je dobio izbore na unutrašnjim pitanjima, a ne na spoljnopolitičkim. Nagomilani bes i nezadovoljstvo, pre svega belačke radničke klase, sadašnji predsednik je uspešno kanalisao protiv političkog establišmenta, vešto se predstavivši kao autsajder, milijarder koji tobož pojma nema kako funkcioniše sistem koji mu je sve dao. Što se birača tiče, za sada se čini da ih je izigrao. Kabinet koji je napunio generalima i bogatašima teško da će imati sluha za nevolje „plavih okovratnika” iz industrijski zapuštenih predela Srednjeg zapada. Izvesno je da ni namigivanje Volstritu, koje ni Obami nije bilo mrsko, neće dovesti do pravednije raspodele bogatstva. Zemlja je opterećena sve većom nejednakošću, a kako sada stvari stoje šačica bogatih će u Trampovoj Americi postati još bogatija, a srednja klasa sve slabašnija.

Sve najave su jedna za drugom popadale kao domine ostavljajući predsednika bez najjačeg oružja – njegove nepredvidivosti
(Foto: Fonet)

Iz nekog razloga činilo se da će Tramp uneti neke promene u spoljnopolitički kurs zemlje, ali sve su prilike da je i tu pretio praznom puškom. NATO je „zastareo”; doktrina Pekinga o „jednoj Kini” nije uklesana na kamenu; Rusija nije neprijatelj i sa Moskvom treba što pre naći zajednički jezik... Ovo su samo neke od bombastičnih izjava koje je predsednik Tramp slao (uglavnom na Tviteru) zadajući glavobolje neistomišljenicima u Stejt departmentu. Sve najave su jedna za drugom popadale kao domine ostavljajući predsednika bez najjačeg oružja – njegove nepredvidivosti. Iako je ponešto od ove osobine koja ga je vodila kroz kampanju zadržao i u prvim danima predsednikovanja, on danas ipak deluje bespomoćno. Pomalo nalik na onu kultnu fotografiju predsednika Kenedija gde on stoji pognute glave nad stolom u istom tom Ovalnom kabinetu dok obavlja „najusamljeniji posao na svetu”.

Raspršena su i velika očekivanja o nekakvoj novoj Jalti, na kojoj će biti okončan neracionalni sukob sa Moskvom i ostala je tek Trampova poruka da Rusi „vrate Krim”. Uzalud zato predsednik ovih dana ubeđuje javnost da njegov kabinet radi kao „fino uštimovani mehanizam”. Uzalud glumi da ne vidi kakve skandale i gafove prave njegovi najbliži saradnici, čineći i njega sve ranjivijim.

ČUDESNA SUDBINA GENERALA FLINA: Još iz vremena uoči ulaska u Belu kuću mnogi su s pravom pokazivali prstom na penzionisanog generala Majkla Flina kao čoveka koji će u velikoj meri odrediti politiku Trampove administracije. I zaista, postao je predsednikov savetnik za nacionalnu bezbednost, čovek od poverenja i desna ruka kada su u pitanju odluke od vitalnog značaja za naciju. Flin je međutim imao jednu „manu”, „nedostatak” koji nikako nije mogla da proguta dominantna politička elita u Vašingtonu. Naime, general je sa Moskvom održavao odveć prisne veze za ukus vašingtonske elite. I ne bi tu bilo ništa sporno da se nije ispostavilo da njegova naklonost prema Kremlju nije bila čisto „nematerijalne” prirode. Pokazaće se da je general Majkl Flin pre dve godine bio gost na gala svečanosti priređenoj u čast ruske medijske mreže RT (nekadašnja Raša tudej) gde je sedeo na počasnom mestu pored Vladimira Putina (sa druge strane ruskog predsednika sedeo je Emir Kusturica). Američkim istražiteljima je zasmetalo što je na toj svečanosti Flin održao plaćeni govor, i to naravno vrlo afirmativan prema Kremlju. Tačku na njegovu karijeru u Beloj kući ipak su stavili „procureli” izveštaji koji su pokazali da je general sa ruskim ambasadorom u SAD razgovarao o mogućnostima za ukidanje sankcija Moskvi, a da pritom nije obavestio nadležne. Da bi se skandal ispeglao njegova glava je ponuđena na poslužavniku. Pardon, podneo je ostavku.

BALKANSKA PRAVILA: Kada sam pre nekoliko dana razgovarao za Metjuom Palmerom, prvim čovekom Stejt departmenta za ovaj region, nastojao sam da za čitaoce „Politike” dobijem odgovore na pitanja o daljim planovima američke administracije na Balkanu. Suština stava Stejt departmenta koju smo pretočili i u naslov intervjua bila je da Amerika ostaje na Balkanu. Ni govora o prepuštanju ovog regiona nekom drugom centru moći ili naprasnom menjanju uspostavljenih uzusa. Zašto to ne iznenađuje? Pozvaću se opet na gospodina Palmera koji je bez okolišanja istakao da politiku SAD određuju američki interesi. Ti interesi su postojali i pre Trampa, a sve su prilike da će nastaviti da postoje i posle njega. Zato pomalo groteskno zvuči njegov slogan „Amerika na prvom mestu”, kao da ta parola (često neizgovorena) nije rukovodila globalnu politiku svih administracija u Vašingtonu posle Drugog svetskog rata.

Vredi na ovom mestu citirati i detalj sa saslušanja američkog ministra odbrane Džejmsa Matisa u Senatu koji dosta rečito govori o politici SAD prema ovom delu Evrope: „Kosovo predstavlja primer onoga što se dešava kada se međunarodna zajednica, predvođena Amerikom, posveti odbrani svojih interesa i svojih vrednosti.” Drugim rečima, za Vašington su Kosovo, a donekle i BiH, uspešna priča, modeli na koje se pozivaju kao primere svoje uspešne spoljne politike. Previše je Amerika investirala u ovaj region da bi ga se tek tako odrekla. Naročito ne bez kamate.

Komentari11
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Radoslav Jovanovic
Masovna histerija se nastavlja. Kao sad odjednom svi su se setili "divnih" vremena prosperiteta, mira u svetu, saradnje na svim poljima. Svi bi da se tako nastavi. Samo, da li je to baš tako? Nije Tramp doveo do neviđene mržnje prema Rusiji, Kini, Iranu, ne viđeni broj sankcija svih vrsta, ratove i razaranja, terorizam. Lista je preduzeća. Koliko je ludilo danas na sceni svedoči i činjenica da je taj svet koji se danas tako revnosno buni protiv privremeno zabrane ulaska u SAD državljana sedam država nije protivio niti protestovao protiv ubijanja i razaranja tih istih država od strane neoliberala. Gadi mi se svet tih manijaka. Ne stavljam se ovde ni na jednu stranu jer je sve to loše. Ali razlikujem manje loše.
Goran Kovačević
Ovo sve prilično liči na likovanje kvazi liberala u Americi o tome kako eto Tramp ništa nije uspeo da postigne.Koliko je to smešno,kada se zna da je on jedva mesec dana predsednik - da je Supermen ne bi mogao sve da ostvari u prvih mesec dana,kada još ni kabinet nije sastavljen u potpunosti,a činovnici prošle administracije koriste vakum vlasti za aktivno sabotiranje novog predsednika.Da bi se sve to prevladalo,očistila administracija i videli prvi rezultati treba sačekati bar 6 meseci.Isto tako da je Tramp podržavalac finansijske oligarhije,zar bi ga mediji koje oni drže pod kontrolom tako žestoko napadali?Što bi se obrušili na "svog" čoveka?Ti "nezavisni" mediji nisu prstom mrdnuli nikada da zaštite prava običnih ljudi ni u Americi ni u svetu.Kada treba da se neko bombarduje ili pomogne Volstrit parama poreskih obveznika svi su za.Što se tiče balkanskih "investicija" Amerike i ubiranja "kamate",kako su je ubrali u Avganistanu i Iraku,tako će i ovde-nikada,promašene investicije.
Lale
Pa ovako, sve bi bilo lepo da su americki mediji samo mediji a ne propagandna masinerija iza koje stoje krugovi koji ih koriste za ostvarivanje svojih ciljeva. Pa i nasi politicari se groze kada procitaju bolesne stvari po tabloidima, zasto ne bi i Tramp? Je li Vucic pravio i izlozbu o tome? Coveku su objavili rat a vi bi da ih on jos blagosilja? Druga stvar, Flin je telefonom razgovarao sa ruskom ambasadom, sto znaci JAVNO. Cudim me da Trampu nisu pokrenuli impeachment posto je i on pre stupanja na duznost razgovarao sa stranim politicarima. Dosta vise sa napadima na Trampa, ne treba da se pridruzujemo njegovim neprijateljima koji su i nasi osvedoceni neprijatelji. Mir, strpljenje, razum... Amerika je decenijama radila da bi otela KiM od Srbije, nema logike da ga vrati nakon mesec dana predsednikovanja Trampa.
Slavčez
Sviđalo se nama ili ne, SAD su pravna država i to svakoga dana pokazuju na delu. Jedini problem sa njima je što to pravilo primenjuju samo kod kuće, dok za druge ta pravila ne važe. Mi ćemo postati Država sa veliko D tek onda kad i kod nas prorade institucije sistema, kad nezavisno sudstvo bude obaralo nezakonite odluke predsednika ili premijera, a ne da slepo sluša njihove želje, kada se drugačije mišljenje ne bude tretiralo kao izdaja nacionalnih interesa, kada predsednik vlade bude polagao račune onima koji su ga birali odnosno parlamentu, a ne obrnuto, kada mediji budu objektivno izveštavali, a ne po želji nalogodavaca, kada mali čovek može da računa na zaštitu države, a ne da je se plaši...
Salah-ad-Din
Uobičajeno je da se ocene starta neke vlade (a pre svega u Americi) daje posle prvih 100 dana. Smatra se da je do tada završeno formiranje ekipe koja treba da sprovodi politiku novog šefa i da se on upoznao sa glavnim problemima i sa onim stvarima koje mu nisu bile dostupne pre preuzimanja vlasti. Moje novine mu ne daju ni 30 dana, a već ga ocenjuju krajnje potcenjivački. U Trampovom slučaju događa se nešto čudno. Kao da se nalozi za ovakve članke daju sa jednog mesta. Da nema potpisa mogao bih pomisliti da je ovaj tekst pisan u Nemačkoj, Francuskoj ili Švedskoj. Takođe je čudan otpor prema novoizabranom predsedniku još pre nego što je on išta preduzeo ili pre nego što su njegovi potezi dali nekakav rezultat koji bi pokazao da je on u pravu ili da greši. Ne znam da li je i jedan američki novoizabrani predsednik bio suočen sa takvom opstrukcijom. Kakav je interes "Politike", pa i Srbije da u tome učestvuje?

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.