Uživanje u penziji stvar je odluke
„Za mesec dana postajem penzioner, šta ću tada da radim? Biće to početak mog kraja! Težak će biti penzionerski život. Na nas stare niko više i ne obraća pažnju, kao da nikome nismo potrebni.” Ukratko, to su misli koje se najčešće vrzmaju po glavama osoba koje su na pragu penzionisanja.
Da li treba da se osećaju kao da su skrajnuti ili pak otpisani iz zajednice? Ima li nade da im se popravi kvalitet života?
Sociolog Radmila Urošević, autor knjige „Bonton starenja ili demanti o starenju”, poručuje da u trećem dobu kvalitetno žive upravo one osobe koje su otvorenog uma za promene, spremne za učenje, dalji razvoj i aktivnost.
– Kvalitetna starost nije ekskluzivno pravo pojedinca, već pitanje njegove lične odluke. Naši seniori su nažalost prilično pasivni, većina misli da je posle odlaska u penziju već doživela sve što treba u svom životu. To jednostavno nije tačno. Zato sam i napisala knjigu „Bonton starenja ili demanti o starenju” kojom opovrgavam tezu da je starenje bolest. Jer, ona to nije! To je životno doba kao i svako drugo. Ali, kako se mi ophodimo prema sopstvenoj starosti, tako će nam na kraju i biti – napominje Uroševićeva i poručuje da stariji ljudi imaju mnogo veći uticaj na svoj život nego što to i mogu da zamisle.
Prosečna starost starosnog penzionera u Srbiji je 70 godina, a invalidskog 67 godina. U proseku oni provedu 15 do 20 godina u penziji.
– Zamislite taj period, pa to je čitav život, toliko izazova i mogućnosti. Nažalost, naši građani, tek jedna trećina njih, spremaju se za odlazak u penziju onako kako treba. Pitaćete šta to podrazumeva priprema za penziju? Čarobnog spiska nažalost nema. Jer, onaj ko je bio aktivan u neko svoje slobodno vreme, ko je imao više interesovanja, taj će nastaviti dalje tako da se ponaša i živi. Druga važna stvar koju treba da ima na umu jeste i da kvalitetno i samostalno provedeno slobodno vreme u penzionerskim danima ne zavisi samo od novca, iako danas najviše pričamo o siromaštvu i manjku novca. Zato je važno uživanje u penzionerskim danima, ali ono nije u korelaciji sa standardom života – navodi sociolog.
Veliki problem je što odlaskom u penziju ljudi često gube deo identiteta, a treba da pripreme svoje novo ja koje će ih osnažiti kad zagaze u treće doba.
– Nikada nije kasno da se pripremite za ulazak u penziju. Važna je volja, ali nemojte sebi da dozvolite da vam ti dani prođu u dosadi i čekanju – savetuje sociolog Radmila Urošević.
Bonton starenja
Knjiga „Bonton starenja ili demanti o starenju” objavljena je pre četiri godine i namenjena je pojedincima, svim generacijama, ali i profesionalcima kojima je to neka vrsta praktikuma za rad sa seniorima.
– Ideja je bila da stvorim lepšu sliku o trećem dobu i da temu afirmišem u javnosti kako bi se više govorilo o svemu. Sada radim na nastavku „Bontona”, a zamislila sam da to bude praktičan pristup starenju, u skladu sa našim uslovima – ističe Radmila Urošević.
Život prema svojoj meri
Radmila Urošević rukovodi i Volonterskim servisom Zvezdara. Otkriva da ima korisnike koji imaju stanove na četvrtom spratu u zgradi bez lifta, tako da su ti ljudi silom prilika potpuno izolovani i isključeni iz zajednice.
– Njima, eto, ništa ne znači to što žive u gradu. Za razliku od njih stariji na selu su u humanijem kontaktu sa prirodom, na čistom vazduhu, i što je važno, fizički su aktivniji. To je njihova prednost, dok su onima u urbanim sredinama dostupnije servisne usluge i komfor koji prati takve uslove. Zato bi osobe u trećem dobu, svaka za sebe, trebalo da pronađu način života prema svojim mogućnostima, merilima i interesovanjima – ističe Uroševićeva.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


