Ima li Srbija snage da menja ličnu kartu
Mitrovdanskom ustavu polako ističe rok upotrebe. Iz briselskog ugla rokovi za njegovu izmenu odavno su probijeni. Da je striktno poštovan Akcioni plan za poglavlje 23, amandmani koji se odnose na jačanje nezavisnosti pravosuđa još početkom ove godine trebalo je da idu na ocenu u Venecijansku komisiju. Iako je Aleksandar Vučić po stupanju na dužnost predsednika zapravo otvorio dijalog o potrebi ustavnih promena uz najširi društveni konsenzus, za sada se ne naziru konture i obim moguće rekonstrukcije najvišeg pravnog akta.
Nije malo onih koji smatraju da je sadašnji ustavni okvir, koji su skrojili Tadić i Koštunica 2006. godine, iz raznih razloga tesan, ali su se partije uglavnom podelile oko preambule.
Jedne bi kao LDP da brišu da je južna pokrajina sastavni deo Srbije, dok druge, među kojima prednjači DSS, smatraju da je preambula jedina brana za dezintegraciju zemlje. U situaciji kada opozicione partije na desnici brane najviši pravni akt, a proevropske bi da ga menjaju, ali sumnjaju da je moguć konstruktivni dijalog, Vučić poručuje da neće da donosi na silu ustav s malom skupštinskom većinom.
Predsednik Srbije je i tokom posete Vladičinom Hanu u petak ponovo poručio da će Srbija u ustavne promene ići samo ako bude postojao najširi konsenzus. „Nećemo ništa oktroisati, bez obzira na većinu koju imamo. Ili ćemo imati širok konsenzus ili nećemo ići u to”, kazao je Vučić.
Odgovarajući novinarima na pitanje o mogućnosti ustavnih promena, on je rekao da je važno da se započne razgovor o ozbiljnim temama, a ne da se taj razgovor svodi „na 140 karaktera u kojima treba nekog da opsujete ili izgovorite sve najružnije”.
Đorđe Komlenski, predsednik Skupštinskog odbora za ustavna pitanja, za „Politiku” kaže da do parlamenta još nije stigla nijedna inicijativa za promenu najvišeg pravnog akta i podseća ko može biti ovlašćeni predlagač promene ustava: trećina poslanika, predsednik republike, vlada ili 150.000 građana.
Za sada, i to zbog usklađivanja našeg pravnog sistema s EU, jedini konkretni predlozi ustavnog renoviranja koji stižu odnose se na pravosuđe. Zbog nastavka evropskih integracija buduće izmene ustava treba da urede novi način izbora sudija i tužilaca, kao i sastav Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Pojedine nevladine organizacije već su dostavile svoja rešenja ministarstvu pravde, a od stranaka jedino je Demokratska stranka izašla sa svojim predlogom.
U ministarstvu pravde, za „Politiku”, potvrđuju da postoji proces konsultacija sa civilnim društvom. Kako kažu, pošto su stigli pismeni predlozi nevladinih organizacija, prvi okrugli sto je održan 21. jula, a za jesen je planirano održavanje još pet tematskih rasprava na temu promene ustava u oblasti pravosuđa.
Lider DS-a Dragan Šutanovac smatra da ćemo do ulaska u EU barem dva puta menjati ustav, a ne isključuje mogućnost i da prvo referendumsko izjašnjavanje građana o ustavnim promenama bude zajedno s beogradskim izborima. Cilj izmena najvišeg pravnog akta koje sada DS predlaže i koje će dostaviti svim parlamentarnim grupama i ambasadorima zemalja EU jeste da se iz postupka izbora sudija isključi zakonodavna i izvršna vlast. Predlog demokrata je i da članovi Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca više ne budu resorni ministar pravde i predsednik Obora za pravosuđe Skupštine Srbije, čije su funkcije političke.
Đorđe Komlenski, predsednik Skupštinskog odbora za ustavna pitanja, za „Politiku” kaže da do parlamenta još nije stigla nijedna inicijativa za promenu najvišeg pravnog akta i podseća ko može biti ovlašćeni predlagač promene ustava: trećina poslanika, predsednik republike, vlada ili 150.000 građana. „Lično nisam za parcijalne promene ustava zato što moraju da prođu i referendumsko izjašnjavanje. Ako postoji politički konsenzus, mislim da je daleko odgovornije prema građanima onda ići na veće ustavne izmene koje bi izdržale duži vremenski period”, ističe Komlenski.
Ovaj funkcioner Pokreta socijalista kaže da ne može da govori o predlozima DS-a jer ih nije dobio, ali smatra da sudska vlast treba da bude maksimalno nezavisna. „Pravosuđe treba da bude samostalno, ali neki kontrolni mehanizam, barem kada je u pitanju skupština, treba da postoji jer je to predstavničko telo naroda”, ističe Komlenski.
Dr Vladan Kutlešić, profesor ustavnog prava, kaže da dijalog i društveni konsenzus jesu poželjni, ali nisu uslov ili deo procedure, jer u modernim društvima ustav donosi onaj ko ima parlamentarnu većinu. „Legitimno je i poželjno da pojedinci i razne institucije iznesu svoje mišljenje o ustavnim promenama. Ali nije svejedno da li o ustavu stav ima neka nevladina organizacija ili SANU. Ili na drugoj strani partija koja ima 3,2 odsto glasova u odnosu na onu koja ima većinu u skupštini”, objašnjava ovaj stručnjak za ustavno pravo.
Stranačkim „ustavobraniteljima” koji se opiru promeni najvišeg pravnog akta zbog preambule, jer misle da je tako moguće sačuvati Kosovo, profesor Kutlešić poručuje: „Oni koji brane preambulu smatraju da ona ima poseban značaj i misle da bi svaka njena izmena imala posebne reperkusije u praksi, nisu u pravu. Ali, nisu u pravu ni oni koji misle će njenim brisanjem nešto promeniti u položaju u kojem se sada nalazi Kosovo. Što se tiče stanja u kojem se nalazi KiM, ono je suprotno odredbama ustava. Znači pravni efekti preambule o Kosovu ne postoje, ali ne mogu da negiram da ne postoje socijalno psihološki i dnevno politički”, kaže Vladan Kutlešić.
I Đorđe Komlenski smatra da je mnogo važnije kako je uređen normativni deo ustava nego ono što piše u preambuli. „Razumem njeno donošenje u tom političkom trenutku, ali pravnički gledano ona nije dobro definisana. Zato ne ne vidim da je preambula problem. Ona u ovom trenutku više služi kao deo populističke priče i stranačkog nadmudrivanja. Svima je jasno da ozbiljne promene ustava na kraju ne mogu proći bez podrške grđana na referendumu”, mišljenja je predsednik Skupštinskog odbora za ustavna pitanja.
Ustav je „lična karta” jednog naroda i jedne države i zato je za njegovu promenu toliko poželjno postizanje što šireg opštedruštvenog dogovora. Teoretski, vladajućoj koaliciji fali nešto više od desetak opozicionih poslanika da stekne dvotrećinsku većinu od 168 za ustavne promene. Ali Vučić s pravom neće da se upušta u to, jer građani na referendumu moraju da daju konačnu reč. A i zašto bi kada je važeći ustav iz 2006. godine, kojem se zamera da je donet na brzinu, dogovorom Koštunice i Tadića i praktično bez javne rasprave, usvojen u parlamentu jednoglasno, pre nego što je dobio podršku na referendumu.

Presudio glas patrijarha Pavla
Narodna skupština usvojila je Ustav RS 30. septembra 2006. godine jednoglasno, s 242 glasa. Ali moralo je da ga potvrdi i najmanje 3.319.696 punoletnih građana, odnosno 50 odsto plus jedan glas onih koji su upisani u birački spisak. Novi ustav potvrđen je na referendumu koji je trajao dva dana, 28. i 29. oktobra i za njega je glasalo oko 94.000 više ljudi nego što je bio zakonski minimum. Ali malo je falilo da narodno izjašnjavanje o najvišem pravnom aktu ne uspe. Građanski savez Srbije, LSV, LDP, SDU i grupa uticajnih nevladinih organizacija okupljenih u „antiustavnu koaliciju” organizovali su bojkot referenduma. Da bi motivisao građane da podrže novi ustav, na glasanje je prvi put u životu izašao i tadašnji patrijarh SPC Pavle. Konačni rezultat koji je objavila Republička izborna komisija glasio je: izašlo je 3.645.517 građana ili 54,91 odsto građana, a za ustav je glasalo 3.521.724, odnosno 53,04 odsto. Ustav je proglašen na posebnoj sednici parlamenta 8. novembra, na Mitrovdan, po čemu je i dobio naziv.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


