Srpske ćelije nedovoljno pouzdane za haški sud
Mnogo je haških osuđenika, državljana Srbije, koji su teško oboleli služeći kazne i koji su imali pritužbe na postupanje tamošnjih lekara. Sve informacije o zdravlju pritvorenika Tribunal drži pod oznakom „poverljivo”, a u javnost dospevaju samo najdrastičniji slučajevi. Tako je bilo u slučajevima Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, kao i mnogih drugih haških osuđenika, a sada i Ratka Mladića.
Njegov branilački tim najavio je da će od Haga tražiti njegovo privremeno puštanje na slobodu radi lečenja u Srbiji, tvrdeći da on u Hagu dobija pogrešnu terapiju za visok pritisak. Ministarka pravde Nela Kuburović kazala je juče, kako prenosi Tanjug, da je ministarstvo na čijem je čelu već pokrenulo proceduru za dobijanje potrebnog mišljenja od drugih ministarstava, kako bi se na vladi što pre odlučivalo o pružanju garancija za generala Mladića koje će biti upućene Tribunalu, a predsednik Aleksandar Vučić dodao je da će Beograd tražiti da svi Srbi osuđeni pred Haškim tribunalom služe kazne u Srbiji, da je obaveza države da brine o njima, pa i o generalu Ratku Mladiću.
Više od deset godina stara inicijativa tako je ponovo aktuelna. Istim problemom, doduše bez uspeha, bavili su se svojevremeno nekadašnji predsednik Tomislav Nikolić, bivši ministar pravde Nikola Selaković i njihovi prethodnici. Iako je iz Tribunala više puta poručeno da će odsluženje kazni u Srbiji biti moguće kada se sa tim saglase UN, uvek bi se ispostavilo da upravo Tribunal koči potpisivanje sporazuma.
Potpredsednik vlade i predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić ne očekuje da će ovoga puta biti drugačije, niti da se raspoloženje u međunarodnoj zajednici promenilo. Taj stav Tribunala proističe još iz odluke generalnog sekretara UN iz maja 1993. godine, kada je ovaj sud osnovan. Generalni sekretar tada je naglasio da, zbog posebne prirode zločina koji su počinjeni, kao i međunarodnog karaktera ovog suda, kazne moraju da se izdržavaju van bivše Jugoslavije. To je i danas zvaničan stav u UN i Haškom tribunalu.
Prvo obrazloženje bilo je to da nisu uhapšeni svi begunci, a kada je to učinjeno, kao novi razlog odbijanja navedeno je to što Tribunal strahuje da će haški osuđenici u Srbiji imati tretman nacionalnih heroja i povlašćeni status u zatvorima, što su naši zvaničnici odbacivali.
Tribunal, tačnije Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji sada brine o ljudima na izdržavanju kazni, morao bi da bude informisan o zdravlju osuđenika, jer oni izdržavaju kazne po haškim presudama, a ne po odlukama država kojima su prepušteni. Ispostavilo se da se haški sud ne interesuje mnogo za svoje osuđenike, niti za njihovo zdravlje, osim kada se pojavi neki krupan problem, kao kada je svojevremeno general Radislav Krstić napadnut u zatvoru u Velikoj Britaniji.
Mile Mrkšić (68), bivši komandant Vojske Republike Srpske Krajine, preminuo je u avgustu 2015. godine, služeći hašku kaznu u Portugaliji, mesec dana pre isteka dve trećine. Nekoliko dana ranije, o njegovom pogoršanom zdravlju u Srbiji se ništa nije znalo, jer Tribunal nije smatrao da to treba nekoga da zanima. Mrkšićevo ime je na dugom spisku onih koji nisu izašli živi iz zatvora u koje ih je Hag poslao.
Primedbe su išle čak dotle da su haški lekari optuživani ne samo za nebrigu, već i da su pokušavali da ubiju ljude kojima sud ne može da dokaže krivicu. Tribunal bi uvek odbacivao optužbe, a loše zdravlje haških Srba tumačio bi pogrešnim navikama u ishrani, pušenjem, stresom ili starošću.
Milan Kovačević, nekadašnji upravnik bolnice u Prijedoru, po dolasku u Hag doživeo je više moždanih udara i infarkt, a umro je posle mesec dana, nakon noći provedene u agoniji na koju niko nije reagovao. Slavko Dokmanović i Milan Babić obesili su se u haškoj ćeliji.
Slobodan Milošević umro je od infarkta 11. marta 2006. godine. Optužbe njegove porodice da je ubijen pogrešnom terapijom nikada nisu ozbiljno shvaćene. Đorđe Đukić je pušten iz Tribunala zbog karcinoma u odmakloj fazi. Umro je posle mesec dana. Momir Talić preminuo je od raka pluća na VMA u Beogradu, kada ga je Tribunal pustio na kućno lečenje.
Vojislav Šešelj pušten je posle gotovo 12 godina pritvora, navodno iz humanitarnih razloga, kada je utvrđeno da ima rak sa metastazama. Tvrdio je da ga u zatvoru truju i da mu se stanje jetre popravilo kad je prestao da uzima zatvorsku hranu, dok su lekari govorili da je gojazan. U teškom zdravstvenom stanju iz Haga je pušten Goran Hadžić, koji je preminuo prošlog jula.
Srpski generali Vlastimir Đorđević, Nebojša Pavković i Sreten Lukić još služe haške kazne zbog zločina na Kosovu. Đorđević je u Nemačkoj, gde izdržava kaznu od 18 godina zatvora, Pavković 22 godine zatvora služi u Finskoj, a Sreten Lukić u Poljskoj služi dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


