Prva radna nedelja najmlađih oficira
Kada su odložili oficirske sablje, koje su im uručene na svečanoj promociji najmlađih oficira prošlog vikenda, u ruke su uzeli olovke, kalkulatore i laptopove. Troje najuspešnijih kadeta 138. klase Vojne akademije, zajedno sa 180 ostalih najmlađih oficira, ove nedelje su krenuli u nove pobede. Ovog puta reč je o radnim pobedama.
Najmlađi potporučnici su u ponedeljak raspoređeni na dužnosti, a većina njih se iz vojničkih spavaona vratila u roditeljski dom ili su se uselili u podstanarske stanove. Jutarnju smotru i obaveznu fiskulturu zamenili su putovanjem na posao i gužvama u gradskom prevozu.
Kada ujutro otvori vrata kancelarije, potporučnika Mariju Lukić na stolu dočeka gomila finansijskih izveštaja, naloga za plaćanje i administrativnih zabrana. Sa prosekom ocena 9,67 Marija je jedna od tri najuspešnija kadeta Vojne akademije. Sada je imenovana za načelnika finansijske službe u brigadi veze u kasarni „Topčider”. Oduvek je želela da radi kao ekonomista, upisala je smer za bankarskog službenika u Pravno-poslovnoj školi. Potom se probudila ljubav prema Vojsci. Uspela je da ostvari svoju želju kada je upisala smer za javne finansije na Vojnoj akademiji. A njeni snovi bili su ostvareni kada je krajem avgusta diplomirala, sa prosekom ocena 9,67.
Ova Beograđanka se nedavno vratila u devojačku sobu u roditeljskom domu, a prijatelje sa akademije zamenila je iskusnim kolegama koji su je dočekali u kasarni. Kroz osmeh kaže da je njena prva nedelja na poslu prošla radno, ali bez ikakvih problema.
– Za sada mi ništa ne pada teško. Kolege me polako uvode u dužnost, a radim upravo ono za šta sam se školovala. Tokom studija imamo obavezno stažiranje, a dosta praktičnog znanja sam stekla tokom srednjoškolskog obrazovanja – ističe naša sagovornica kojoj je tokom upisa na Vojnu akademiju dosta pomogla činjenica da je trenirala atletiku u „Crvenoj zvezdi”.
Osim oficirskog čina, nakon diplomiranja, Marija je stekla zvanje diplomiranog ekonomiste.
Njenom kolegi potporučniku Ivanu Dimitrijeviću odlazak sa Vojne akademije pao je dosta teško. Kako kaže, već mu nedostaju prijatelji, a na pomoć roditelja ne može preterano da računa jer žive u Nišu.
– Za mene je ovo velika promena. Ovih dana se useljavam u podstanarski stan. Na akademiji smo bili ušuškani i nismo razmišljali o računima ili hrani. U svakom trenutku sam bio okružen prijateljima na koje sam mogao da se oslonim. Živeći zajedno svašta smo prošli i to je jedna neraskidiva veza – kaže Ivan koji je diplomirao sa prosečnom ocenom 9,72 na smeru za vojno-hemijsko inženjerstvo na odeljenju za ubojna sredstva.
U utorak je Ivan prvi put zakucao na vrata Vojno-tehničkog instituta u Žarkovu, gde je raspoređen na mesto istraživača u odseku za eksplozive i pirotehničke smeše.
– Reč je o veoma opremljenoj ustanovi u kojoj mogu da se bavim naučnim radom, što sam i želeo. Laboratorije su odlične, imamo uslove za izvođenje raznih eksperimenata, a na raspolaganju nam je veoma raznovrsna stručna literatura. Kolege sa kojima radim su pravi stručnjaci koji mogu mnogo da mi pomognu u naučnoistraživačkom radu. Od komande dobijamo projekte koje moramo da razvijamo kako bismo pratili razvoj novih tehnologija, sprečili zastarevanje hemijskih supstanci ili eventualne akcidente – kaže mladi Nišlija koji je, izabranim pozivom, uspeo da spoji ljubav prema hemiji i prema vojsci. Iako mu je otac podoficir, Ivan naglašava da niko nije uticao na izbor njegovog zanimanja.
Najbolji kadet 138. klase Vojne akademije, potporučnik Aleksandar Ilić iz Vranja, zadovoljan je kako je protekla prva radna nedelja. Aleksandar je imenovan za načelnika grupe za finansije Uprave za telekomunikacije i informatiku u Brigadi veze. Iako je rođen na jugu Srbije Aleksandar je želeo da karijeru nastavi u Beogradu gde su, kako kaže, najbolji uslovi za usavršavanje i napredovanje.
– Svaki kadet ima pravo da navede garnizone u kojima bi želeo da radi. Ali, ukoliko nema slobodnih mesta Vojska često ne može da mu izađe u susret. Mi smo imali sreće da su se naše zemlje podudarale sa slobodnim mestima – objašnjava Aleksandar koji je diplomirao sa prosekom ocena 9,73. On ističe da je znanje stečeno na akademiji više nego dovoljno za obavljanje preuzetih dužnosti.
– Malo se prisećamo onog što smo učili, ali istovremeno saznajemo nešto novo. Za ovaj posao smo se spremali četiri godine, tako da nam ništa ne pada teško. Čak i ustajemo kasnije nego na akademiji – kroz osmeh kaže naš sagovornik.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


