Dijamant iz Hercegovca
Svi protivnici su znali da im najveća opasnost preti od Tijane Bošković. I svi su, razumljivo, kovali planove da je nekako razoružaju. Ali, nisu uspeli. Pogotovo će je zapamtiti Holanđanke, koje su se dva puta našle oči u oči s našim odbojkašicama na nedavnom Evropskom prvenstvu, i oba puta prošle kao bose po trnju.
U grupi, u azerbejdžanskom gradu Gandži, Srbija je pobedila Holandiju s 3:0, a Boškovićeva je osvojila 27 poena! Dakle, samo za tri seta. U finalu, u azerbejdžanskom glavnom gradu Bakuu, bilo je 3:1 za naše. Za četiri seta, u tako važnom okršaju, donela nam je 29 poena! Neizrecivo veliki doprinos u izlivanju zlata za srpsku žensku odbojku. Za naše puno srce.
S 20 godina je, kad se prevede sa „sportski korektnog govora” ono što hoće da se kaže kad nekog proglase za MVP, najbolja evropska odbojkašica. Već ima takva odličja (olimpijsko srebro prošle godine u Riju i od ove evropsko zlato) od kojih je samo jedno dovoljno da se diči svojom sportskom karijerom.
Životne okolnosti, koje su nam dobro poznate, dovele su je iz Hercegovine u glavni grad Srbije. Odbojkaški stručnjaci su odmah videli da je bogom dana za taj sport. Odbojkaški dijamant iz bilećkog Hercegovca je od 2011. u Vizuri brušen u najskupoceniji dragulj.
Tijana Bošković je za to vreme prošla kroz sve selekcije naše reprezentacije, od najmlađe do najbolje. Kao juniorka je bila prvakinja Evrope 2014. u Finskoj i najbolja igračica na turniru.
Te godine nema gde nije igrala: bila je i u kadetskoj reprezentaciji, na Evropskim olimpijskim igrama mladih i na Svetskom seniorskom prvenstvu! U A reprezentaciju je zbog silnih obaveza stigla uoči samog šampionata sveta, ali je uprkos tome bila naš najbolji napadač.
Uoči kvalifikacija za to takmičenje prvi je put pozvana u seniorsku reprezentaciju. I na treningu je nemilosrdno tukla po već poznatim svetskim igračicama koje su sticajem okolnosti bile s druge strane mreže. One su je shvatile najozbiljnije i u prvoj narednoj prilici u su bloku davale sve od sebe, ali to nije ukrotilo debitantkinju. I ta hrabrost da preuzme odgovornost na sebe, čak i kad se odlučuje o medalji, to što se nikada nije bojala ni cara, ni ćesara, i jeste jedna od njenih šampionskih odlika.
Uprkos tome što na treninzima i utakmicama nema milosti ni prema kome, van igrališta je primer za ugled. Toliki da je već viđena u ulozi ne samo kapitena, nego i budućeg istinskog vođe ekipe. Nije egoista, ne gleda samo sebe...
Gledaoci najviše zapažaju one koji osvajaju najviše poena. Tijani Bošković to već polazi za rukom, ali ona ima još da napreduje. Od nje se očekuje da bude vrhunski as na svakom delu terena i u izvođenju svakog elementa odbojkaške igre. I da povede računa da se ne povredi. Zbog toga je već pauzirala.
Pre dve godine je otišla u istanbulski Ezačibaši, klub koji ima najveće ambicije. Turci bi je rado videli u svojim redovima, ali njoj je Srbija preča od svega.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


