Fudbal se igra zbog TV prava
„Tokom 2017. godine UEFA je otvorila tender za prodaju TV prava prenosa utakmica Evropskog prvenstva 2020, kvalifikacija za to prvenstvo, kao i za novoosnovanu Ligu nacija. Hrvatska radio-televizija (HRT) učestvovala je na tenderu sa 20 odsto većim iznosom od iznosa koji je ponudila za prethodno prvenstvo, ali je UEFA izabrala drugog ponuđača koji u vlasništvu ima mrežu kablovskih televizija i tako mu prodala prava prenosa za sve države bivše Jugoslavije. HRT nije jedini javni medijski servis koji nije izborio pravo prenosa za Evropsko prvenstvo u fudbalu 2020. Razlog tome je sve veća komercijalizacija sporta, kao i poslednjih godina sve prisutniji trend da kablovske televizije izdvajaju sve više iznose za televizijska prava, posebno fudbalska, a čime se medijski javni servisi i članice Evropske radiodifuzijske unije sve teže nose“.
Ovim saopštenjem Hrvatska radio-televizija je nedavno pokušala da objasni kako je ostala bez prava prenosa za „Evro 2020“ čija je prava za ceo region, pa tako i za Srbiju, kupila „Junajted medija grup“, sa sedištem u Beogradu, na čijem kanalu „Sportklubu“ će biti emitovan ovaj šampionat.
Hrvati su teška srca prihvatili da jedan Srbin, Dragan Šolak, stoji iza ove kompanije i da je on razlog što Hrvati neće moći da gledaju besplatno svoju reprezentaciju. Ali, ista stvar je i sa Srbima, pošto je i Radio-televizija Srbije ostala praznih šaka. Kako dobro primećuju sa HRT-a, ovo je tek početak...
Međutim, to još ne znači da na RTS-u i HRT-u neće biti prenosa sa „Evra 2020“. Oba nacionalna servisa imaće mogućnost da otkupe deo utakmica od „Sportkluba“.
Igrači i treneri često kažu da se fudbal igra zbog gledalaca, a to su krajnje profesionalno shvatili oni koji stoje iza najvećih televizija. Koliko je stvar ozbiljna vidi se i po „ratovima“ između najvećih medijskih kuća, u kojima se neretko ne biraju sredstva, pa tako i po čestim sudskim procesima u vezi s prodajom TV prava.
Lako je zaključiti da su danas najmoćnija pokretačka snaga fudbala upravo – TV prava (mada i kladionice ne bi trebalo potcenjivati...). Mnoga hapšenja funkcionera Fife poslednjih godina (zbog čega je svoju fotelju morao da napusti i naizgled nedodirljivi predsednik Fife Jozef Blater) bila su povezana s korupcijom oko TV prava. Samo u poslednjih mesec dana pojavile su se dve nove krupne priče na ovu temu. U prvoj, tri bivša latinoamerička fudbalska funkcionera, svedoče na američkom sudu da su meksička „Grupo televisa“ i brazilski „Globo“ podmitili neke Fifine funkcionere sa 15 miliona dolara (12,7 miliona evra), zarad TV prava za svetske šampionate 2026. i 2030.
Drugi slučaj je više odjeknuo, jer je u njemu u prvom planu predsednik Pari sen Žermena Naser al-Kelafi, katarski biznismen, u čijem vlasništvu je „Bein medija grup“. Švajcarsko tužilaštvo tereti Kelafija, koji je i član Organizacionog komiteta Svetskog prvenstva u fudbalu 2022. u Kataru, da je podmitio bivšeg generalnog sekretara Fife Žeroma Valkea da bi „Bein sports“ dobio prava za emitovanje svetskih šampionata 2026. i 2030. na Bliskom Istoku i u severnoj Africi. Ova katarska televizija je saopštenjem demantovala da ima bilo kakve veze s tim i ponudila saradnju u istrazi.
Premijer liga, globalni fenomen, ruši mnoge rekorde poslednjih godina. Poslednji su postavili pre dve godine „Skaj“ i BT, plativši zbirno 6,95 milijardi evra za trogodišnji ugovor (2016-19), odnosno 2,3 milijarde po sezoni. Reč je o ukupno 504 meča od kojih svaki „vredi“ 13 miliona evra. Odnosno, svaki minut - 152.000 evra, a sekund – 2.551 evro.
Mediji u Engleskoj su izračunali da je ovaj ugovor jednak godišnjim platama 205.722 medicinske sestre ili 199.791 učitelja, da njime može da se kupi 258.000.000 fudbalskih lopti s kojima se igraju susreti u Premijer ligi, ili 16.176 kuća. Ugovor je veći i od 54 budžeta država članica Ujedinjenih nacija, dok bi Englez s prosečnom platom iz 2014. morao da radi za ovaj iznos 193.811 godina!
Kada je osnovana u sezoni 1992/93. Premijer liga je ukupno dobila od televizije 20,3 miliona evra. Danas na godišnjem nivou deli drugo mesto s NBA kojoj na ime TV prava za devet godina (2016-25) sleduje 21,26 milijardi evra. Ispred je jedino američki fudbal (NFL) sa 35,1 milijardi evra za osam godina, od 2014. do 2022, odnosno 4,382 godišnje.
Prethodni Mundijal, u Brazilu, pratilo je zbirno 3,2 milijarde TV gledalaca. Dok je oko 280 miliona ljudi gledalo utakmice onlajn na mobilnim telefonima ili kompjuterima. Ukupan broj onih koji su barem minut gledali finale između Nemačke i Argentine iznosi 1,013 milijardi.
Što se tiče Olimpijskih igara, Međunarodni olimpijski komitet (MOK) je pre tri godine sklopio novi ugovor sa „NBC univerzalom“ (u vlasništvu „Komkasta“ s više od 150.000 zaposlenih) koji je na konkursu pobedio Diznijev ESPN i Foks grupu. MOK je prodao prava NBC-u zaključno s Letnjim igrama 2032, za ukupno 7,75 milijardi dolara (6,75 milijardi evra). Odnosno, 1,125 milijardi evra po događaju. Prethodni sporazum između NBC-a i MOK-a, od 2011. do 2020, pokrivao je četiri olimpijske igre (932 miliona evra po jednoj): Soči 2014 (zimske), Rio de Žaneiro 2016 (letnje), Pjončang 2018 (zimske) i Tokio 2020 (letnje). Novi pokriva šest igara, obuhvata sve platforme (TV, internet, mobilni telefoni) i sadrži „bonus“ od 100 miliona dolara (85 miliona evra) za „promociju olimpizma i olimpijskih vrednosti“ na petogodišnjem nivou (2015-2020). Mada je govor novca više nego jasan, predsednik MOK-a Tomas Bah je ovako ocenio novi ugovor sa NBC-om:
„Ovaj ugovor nije zasnovan samo na novcu. Možda u nekom sporazumu možete da dobijete dolar-dva više, ali da možda time uništite svoj projekat. Mi u MOK-u radimo na duge staze. Ovde smo već 120 godina i želimo da ostanemo tu još mnogo duže, ostavljajući iza sebe dobro nasleđe“.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


