Srbija ide stopama SFRJ u Africi
Učešće na samitu svetskih lidera o klimatskim promenama, Aleksandar Vučić je iskoristio i za pripremu svoje afričke turneje koju je najavio za 2018. godinu. Predsednik Srbije je poručio da je u Parizu razgovarao i sa mnogim liderima afričkih i azijskih zemalja o Kosovu i Metohiji, ali i ekonomskoj saradnji. Nameru da poseti ovaj kontinent, koji poslednjih godina beleži razvojni bum, Vučić je objavio nedavno: „Planiram da obiđem 15 zemalja Afrike naredne godine, da otvorimo Afriku za srpske građane.” Za sada još uvek nije obelodanjeno koje sve afričke države predsednik Srbije planira da poseti, ali pretpostavlja se da će na tom spisku biti države sa kojima je Beograd, još iz vremena SFRJ i aktivnog učešća u pokretu nesvrstanosti, zadržao dobre odnose.
Da Srbija, ipak, drži na svom radaru Crni kontinent, pre svega zato što se tu vodi glavna diplomatska bitka oko sprečavanja priznavanja nezavisnosti Kosova, pokazuje i odluka Vlade Srbije da 25. maj proglasi za Dan prijateljstva s narodima Afrike.
Ivica Dačić je tim povodom poručio da Srbija u afričkim zemljama nema nikakve skrivene planove i da sa „ponosom ističe da u Africi, u odnosu na mnoge druge, zbog istorij
skih razloga ima startnu prednost, uverena da tu prednost, uz nove ideje, treba i da iskoristi”.
I ta prednost se kroz mnoge bilateralne kontakte obilato koristi. Pre dva meseca u poseti Beogradu bio je predsednik Vlade Gvineje Bisao – Umaro Sisoko Embalo, čija je zemlja povukla priznanje jednostrano proglašene nezavisnosti KiM. Pre oko mesec dana prvi put posle 22 godine, u Srbiju je došao i ministar spoljnih poslova Tunisa – Kemaiso Ženauijo, kojem je Dačić zahvalio što njegova zemlja uprkos pritiscima i dalje ne priznaje takozvano Kosovo.
Premijerka Ana Brnabić je početkom novembra u Rabatu razgovarala sa predsednikom Maroka – Sadedinom el Otmanijem, koji takođe ne priznaje samoproglašenu nezavisnost. Teme na dnevnom redu bile su: turizam, poljoprivreda, građevinarstvo, elektroenergetika, farmacija...
Milovan Drecun iz Poslaničke grupe prijateljstva sa zemljama podsaharske Afrike ističe za naš list da je namera predsednika Vučića da obiđe pojedine države na ovom razvojnom kontinentu dobar potez, jer može da otvori jedan novi vektor u našoj spoljnoj politici, što bi nam donelo i ekonomsku i političku korist. „Afrika je razvojni kontinent koji poslednjih godina beleži bruto rast BDP između osam i devet odsto. Sve češće nam dolaze poslovni ljudi iz afričkih zemalja i raspituju se za uslove investiranja, a i u tim državama je prisutno i dosta naših privatnih firmi”, objašnjava Drecun.
Iz centra za bilateralnu saradnju Privredne komore Srbije kažu nam da je ekonomska saradnja sa zemljama Afrike malog obima, ali da ima veliki potencijal zahvaljujući istorijskim vezama Jugoslavije, koja je imala odličnu privrednu i naučnotehničku saradnju sa afričkim kontinentom. Da interesovanje za unapređenje ekonomske saradnje sa Afrikom postoji, potvrđuju aktivnosti PKS u 2017. godini. U aprilu je u komori održana konferencija „Kako poslovati sa podsaharskom Afrikom”. O kakvom tržištu je reč, dovoljno svedoči da podsaharska Afrika obuhvata 49 država sa milijardu stanovnika. Istog meseca je u Pretoriji osnovana Zajednička privredna komora Srbije i Južne Afrike, a u junu je predsednik PKS Marko Čadež posetio Južnoafričku Republiku, gde se sastao i sa predsednikom JAR – Džejkobom Zumuom.
Krajem oktobra u Beogradu je održan prvi susret PKS i Srpsko-afričkog investicionog foruma (SAIF), koji je okupio oko 100 učesnika iz JAR, Zimbabvea i drugih afričkih zemalja, kao i veliki broj srpskih kompanija. Na ovom skupu je konstatovano da postoji mogućnost za povećanje saradnje u skoro svim oblastima, ali da je potrebno otkloniti probleme u transportu kao i carinske i druge barijere.
Slobodan Janković iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu podseća da poslednji strateški nastup Srbije prema afričkim zemljama datira iz 2009. godine. Tadašnji potpredsednik vlade – Božidar Đelić oformio je tim koji je napravio dokument o ciljevima Srbije u odnosima za zemljama Bliskog istoka i severne Afrike, u koji je bila uključena i Angola, zbog prisustva NIS-a i pojedinih naših privatnih firmi u toj državi. Ovaj naučni saradnik IMPP-a ističe da u odnosima sa afričkim zemljama postoje i dve nepovoljne stvari koje treba prevazići: zbog biološkog faktora, sećanje na Titovu Jugoslaviju odlazi u prošlost, ali i činjenica da se u vreme Vuka Jeremića 2010. godine tražila podrška tih zemalja za rezoluciju o Kosovu u UN koje smo se posle odrekli.
„Dosta afričkih država nas je tada podržalo, a onda smo se mi povukli, čime smo na spoljnopolitičkom planu u tim državama izgubili kredibilitet. Za nastup na ovom kontinentu sada bi trebalo napraviti novu strategiju. Poslednjih desetak godina u Africi se vodi bitka između Kine, američkih i kompanija iz EU. U takvoj konkurenciji, Srbiji nije lako da nađe deo tržišta, ali nije ni nemoguće. Za ozbiljan ekonomski nastup u ovim zemljama mora da postoji podrška države. Koliko znam, mi nemamo mehanizam podrške našim firmama za nastup u inostranstvu”, objašnjava Janković.
Razmena 1,5 milijardi dolara
Na osnovu podataka Republičkog zavoda za statistiku, ukupna vrednost robne razmene Srbije sa zemljama Afrike u periodu od 2012. do 2016. godine iznosila je skoro 1,5 milijardi američkih dolara, kažu u PKS-u. Od toga, Srbija je u zemlje Afrike izvezla robu u vrednosti od 823,9 miliona dolara, a u istom periodu uvezla u vrednosti od 629,4 miliona dolara. Najveći obim ukupne trgovinske razmene Srbije sa Afrikom, ali i pojedinačnih vrednosti izvoza i uvoza, zabeležen je 2016. godine, kada je vrednost ukupne trgovinske razmene iznosila 404,2 miliona dolara. Od toga, izvoz Srbije 211,2 miliona i uvoz 193 miliona dolara. A samo u prvih deset meseci 2017. godine, Srbija je u Afriku izvezla robu u vrednosti od 120 miliona, dok je u istom periodu iz Afrike uvezla robu u vrednosti od 132 miliona dolara.
Najviše izvozimo u Egipat, Tunis i Alžir
Srbija je u prvih deset meseci 2017. godine najviše izvozila u sledeće afričke države: Egipat 19,8 odsto, Tunis 16,3, Alžir 15,6, Maroko 6,8, Mauritanija 6,4, Libija 6, Kenija 5,9 i Nigerija 5,1 procenat. Na listi proizvoda koje smo na tržište Afrike najviše izvezli jesu: prerađeni duvan 38,2 odsto, nerazvrstana roba 12 procenata, rotacione električne mašine (4,7), telekomunikaciona oprema (3,9), prekrupa, brašno od pšenice (2,7), štampane stvari (2,4). U istom periodu, najviše smo uvozili iz Egipta, Tunisa, Maroka, Obale Slonovače i Južne Afrike.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


