Mnogi bi da šiju u Srbiji
Naši tekstilci i obućari sve više oblače i obuvaju Evropu. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, Srpska modna industrija u 2017. godini izvezla je robu za više od milijardu evra i ostvarila suficit od 101,4 miliona. Više od 70 odsto svojih proizvoda naša modna industrija plasira na tržište Evropske unije, a posle pada u 2014, raste i izvoz u Rusiju. Oporavak ovog sektora počeo je 2005. godine, s početkom primene „Sporazuma o tekstilu” kojim je EU omogućila našoj zemlji bescarinski izvoz. U poslednjih nekoliko godina izvoz srpskih tekstilaca i obućara godišnje se u proseku povećavao oko 10 odsto.
Danas u Srbiji u privatizovanim ili novoizgrađenim fabrikama proizvodi i tridesetak stranih kompanija. Zvanična statistika je zabeležila da je proizvodnja tekstila u 2017. povećana 15, odeće 3,5, a kože i predmeta od kože 1,1 odsto. U prošloj godini ovde je počelo s radom nekoliko velikih stranih proizvođača, a u 2018. očekuju se i novi, kaže Milorad Vasiljević, sekretar Udruženja za industriju tekstila, odeće, kože i obuće Privredne komore Srbije.
– Krajem oktobra 2017. italijanska firma „Miroljo” kupila je pirotski „Prvi maj”, koji je bio u stečaju – podseća naš sagovornik. – Tamo već radi oko 300 ljudi, a posao će dobiti još oko sedam stotina. U Somboru je mesec dana ranije počeo s radom proizvođač trikotaže „Preti grup” iz Bangladeša, koji će zaposliti oko 1.300 radnika. Turska „Ormo grupa” je u Lebanu otvorila fabriku prediva „Lebanteks”, u kojoj je, za početak, zaposleno više od 300 radnika.
Milorad Vasiljević: „Sada se teško dolazi do kvalifikovanih šivača. Moglo bi se reći da je došlo vreme da se poslodavci otimaju o tekstilce, što je donedavno bilo nezamislivo...“
U poslednje dve godine najviše ulaganja u ovu granu stiže iz Turske, Italije i Nemačke. Turcima je odavde Evropa bliža, a zabrinuo ih je i prekid trgovine sa Rusijom, koja je bila njihov veliki kupac. Arapsko proleće je donelo političku nestabilnost, tako da su se Evropljani okrenuli srpskim proizvođačima odeće. Roba proizvedena u Srbiji može se izvoziti bez carine u zemlje Evropske unije, Rusiju, Belorusiju, Kazahstan, Tursku, zemlje CEFTA i EFTA. Reč je o tržištu od oko 800 miliona potrošača.
Kao što je nedavno najavljeno, u Kraljevu će do kraja ove godine turska „Taj grupa” u izgradnju fabrike tekstila uložiti 35 miliona evra i zaposliti 2.500 radnika. „Kalcedonija” će proširiti postojeće kapacitete u Somboru i Kuli, a „Italteks” u Novom Miloševu.
Sredinom prošle godine Vasiljević je za naš list prognozirao povećanje izvoza ove grane u 2017. oko 15 odsto. U to je bio siguran, jer su stranci izgradili nove pogone i zaposlili oko 4.000 radnika. Nije pogrešio: proizvođači tekstila su lani povećali izvoz 19, konfekcionari 11, a obućari 15 procenata.
Prošle godine Vasiljević je najavio i razgovor o ulaganju u Srbiji i sa predstavnicima čuvene „Zare”. Da li je njen vlasnik Amansio Ortega, u 2016. po „Forbsu” najbogatiji na svetu, odustao od te namere?
– „Zara” nije odustala od razgovora o proizvodnji u Srbiji. Odložili su dolazak za proleće ove godine – kaže Vasiljević. – Novi podsticaj našoj modnoj industriji očekuje se i od susreta proizvođača i trgovaca tekstilom, odećom i obućom iz Nemačke u 2018. i 2019. godini. Nemački partneri ponudiće našim proizvođačima da ih snabdevaju gotovim proizvodima, da proizvode po njihovim nacrtima, a da naše firme obezbeđuju materijal, ili samo da šiju za njih.
Vasiljević ističe da dolaskom stranih investitora raste tražnja za radnom snagom, što povećava broj zaposlenih, ali istovremeno rastu i njihove zarade.
– U Vojvodini i oko Beograda sada se teško dolazi do kvalifikovanih šivača – ukazuje naš sagovornik. – Moglo bi se reći da je došlo vreme da se poslodavci otimaju o tekstilce, što je donedavno bilo nezamislivo. U zavisnosti od dela Srbije, plata se kreće od 350 do 500 evra. Tako kanadska „Magna”, koja u Odžacima proizvodi presvlake za automobilska sedišta, svoje radnike plaća od 45.000 do 6.000 dinara, a „Falke” u Leskovcu oko 40.000. I domaće firme povećavaju plate radnicima kako ne bi otišli kod konkurencije koja više nudi.
Zvanična statistika je, međutim, izvestila da je prosečna zarada zaposlenih u ovoj industriji u celoj 2017. godini bila: 29.825 dinara u proizvodnji odevnih predmeta, 30.225 u proizvodnji kože i predmeta od kože i 34.523 dinara u proizvodnji tekstila. Na te iznose plaćali su se porez i doprinosi, a da li je nešto isplaćivano i „na ruke” – ne zna se.
Kako je potražnja za modnim krojačima sve veća, prošlog septembra u 11 gradova u Srbiji počelo je takozvano dualno trogodišnje školovanje šivača. Teoretska znanja stiču u školama, a ona praktična u pogonima fabrika u Beogradu, Odžacima, Prijepolju, Sjenici, Užicu, Nišu, Leskovcu, Čačku, Smederevu, Jagodini i Vranju. Pomenuta „Magna” u Odžacima budućim šivačima plaća prevoz, topli obrok i oko 6.000 dinara za džeparac.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


