Baterijama nije mesto u kesi sa smećem
Statističari računaju da svaki stanovnik Srbije godišnje upotrebi kilogram baterija i baci ih „gde im nađe zgodno mesto” a to znači u smeće, iako one kada se istroše postaju opasan otpad jer sadrže olovo, kadmijum, pa i živu, doduše u malim količinama, ali s obzirom na veliku potrošnju predstavljaju i te kako značajnu pretnju životnoj sredini i zdravlju ljudi. U Srbiji se kroz sakupljačku mrežu i reciklažu na sigurnom mestu nađe oko 98 odsto starih akumulatora, ali većina baterija koje se koriste u domaćinstvima završe bez posebnog zbrinjavanja, s tim da one koje se tokom korišćenja pune poput baterija u mobilnim telefonima još pronalaze kupce.
Glavni problem za pravilno odlaganje baterija predstavlja nepostojanje sakupljačke mreže kao i činjenica da Srbija nema centar za njihovu reciklažu, pa se one uglavnom izvoze, a to košta. Tako da je, konstatuju recikleri, izostanak finansijske podrške glavni krivac za nedovoljno prikupljanje baterija u Srbiji. Iz Ministarstva za zaštitu životne sredine podsećaju da je reciklaža baterija i akumulatora regulisana Zakonom o upravljanju otpadom, kao i Pravilnikom o načinu i postupku upravljanja istrošenim baterijama i akumulatorima.
– U skladu s pravilnikom obaveza je trgovaca da u prodajnom prostoru na vidnom mestu istaknu obaveštenje, odnosno informaciju za krajnjeg korisnika o mestu i načinu sakupljanja istrošenih baterija i akumulatora – poručuju iz ministarstva. Međutim, kada su u pitanju baterije, primena pravilnika doneta 2010. godine je samo u jednom kratkom razdoblju zaživela.
– Lokalna samouprava je kroz razvijanje odvojenog sakupljanja opasnog otpada iz domaćinstava i izgradnju reciklažnih centara takođe u obavezi da organizuju preuzimanje odvojeno sakupljenih baterija iz komunalnog otpada – kažu u ministarstvu uz napomenu da preduzeće koje bi preuzelo tu vrstu otpada može da potražuje sredstva od budžetskog fonda ako „vrši reciklažnu preradu” na teritoriji Republike Srbije. Izgleda da lokalna samouprava nije baš najbolje razumela svoju obavezu ili pak nema mogućnosti za to, tek baterije „idu” pravo na deponije sa ostalim otpadom iz domaćinstava.
Istina, za baterije, koje jesu veliki zagađivači, propisana je od države ekološka taksa koja je uključena u cenu novih baterija. Dakle, svaki put kada kupimo baterije deo novca biva namenjen njihovom sakupljanju, odlaganju i reciklaži kada jednog dana postanu otpad. Gde taj dinar od ekološke takse završi kad baterije budu u kesi sa đubretom iz domaćinstva, sa ljuskama od krompira i luka, teško je reći.
– Problem baterija u Srbiji je izražen jer se kod nas reciklažom bavi samo jedna firma i to otpadnih „pb” baterija (one iz mobilnih telefona) i možda jedna firma koja se bavi takozvanim nicd baterijama. Za sve druge vrste baterija ne postoji u Srbiji ni organizovano sakupljanje niti zbrinjavanje – reklo nam je nekoliko reciklera otpada.
– Za razvijanje sakupljačke mreže za ovu vrstu otpada neophodna su podsticajna sredstva države, njih niko nikada nije dobio bez obzira na to što postoji Uredba o baterijama – objasnio nam je Zoran Nikolić, izvršni direktor „SET reciklaže” i izrazio sumnju da će se u skorijoj budućnosti napraviti sistem sakupljanja baterija od građana i pravnih lica.
I onda prijatno iznenađenje, u beogradskom servisu „Videofon” postavljena je specijalna posuda gde svi mogu besplatno da ostave istrošene baterije. Mnogi će se setiti da je pre četiri-pet godina bila pokrenuta akcija prikupljanja istrošenih baterija tako što su građani mogli da ih donesu i odlože na za to predviđena mesta, među kojima su bile i samoposluge. Kompanija „Delez Srbija” je tada postavila kutije u više od 80 svojih radnji, i u njima i danas potrošači mogu da ostave istrošene baterije. Samo u 2017. godini, po rečima Nikole Papka iz pomenute kompanije, sakupljeno je oko 1,4 tone istrošenih baterija.
Ispostavilo se na kraju da je raspitivanje za sudbinu istrošenih baterija rezultiralo mnogo više pitanja nego konkretnih odgovora, jer su gradske službe, ekolozi i javno komunalno preduzeće, izgleda, za sada digli ruke od akcije, a to znači da baterije nekontrolisano dospevaju na deponije. Srbija, koja je u najvećoj meri rešila problem prikupljanja starih akumulatora, guma, elektronskog i električnog otpada, može da reši i pitanje pravilnog tretmana baterija, a do tada ostaje na savesti svakog pojedinca šta će sa njima da uradi.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


