Da za 15 godina ne izgubimo milion stanovnika
Srbija će u narednih 15 godina izgubiti milion stanovnika ukoliko se ne promene aktuelni trendovi. To postaje pitanje preživljavanja, mladi odlaze iz zemlje što je veliki demografski rizik i put katastrofe. Ovu upozoravajuću ocenu u razgovoru za „Politiku“ izneo je Dragan Đuričin, profesor Ekonomskog fakulteta. Slobodno tržište je alibi za inertne političare. Država mora da se umeša u periodu strukturnih promena, to se ne sme prepusti inerciji nevidljive ruke Adama Smita, dodaje.
– Ukoliko bi stopa rasta u Srbiji bila sedam odsto, mi bismo u narednih 15 godina duplirali bruto domaći proizvod (BDP). Tek tada bismo bili na nivou na kom je bila Hrvatska, kada je ušla u EU, što govori o tome koliki je naš zaostatak – ocenjuje Đuričin.
Kao jedan od organizatora „Kopaonik biznis foruma”, naš sagovornik je kao ključno pitanje ovog događaja postavio – šta posle fiskalne konsolidacije. Od 4. do 7. marta i ove godine će se na Kopaoniku okupiti kreatori ekonomske politike, teoretičari i praktičari, a jedna od zagonetki, koju će pokušati da odgonetnu, jeste kako da Srbija izađe iz zamke srednjeg nivoa ekonomske razvijenosti.
– Fiskalna konsolidacija je pojam koji se na ovim prostorima pojavio sredinom osamdesetih godina, u vreme Milke Planinc, predsednice Saveznog izvršnog veća zbog prezaduženosti. Od tada je sprovedeno pet programa fiskalne konsolidacije, a poslednji, koji je trajao od 2015. do 2017. godine, bio je najuspešniji, jer je ispunio sve proklamovane nominalne i strukturne ciljeve, ističe Đuričin.
– Kao rezultat imamo fiskalnu ravnotežu, privredni rast od oko dva odsto, smanjenje nezaposlenosti, stabilnost cena i deviznog kursa, kao i rast kreditnog rejtinga. Premija za rizik je smanjena pet procentnih poena, tako da su cene finansiranja osim za državu, pale i za privatni sektor. Smanjen je i deficit tekućeg računa, koji sada iznosi oko četiri odsto BDP-a pri čemu je potpuno pokriven prihodima od stranih direktnih investicija. Pre fiskalne konsolidacije privreda je bila raštimovana i impotentna, a posle nje je ostala impotentna – ocenjuje Đuričin.
On dodaje da imamo puzeće stope rasta i da se zbog toga srpska ekonomija nalazi u takozvanom stacionarnom stanju. Ovaj termin pozajmljen iz fizike zapravo predstavlja nepromenljivost faktora rasta u vremenu.
– Stacionarna ekonomija može imati epizode rasta, ali je on neodrživ. Da bismo opstali moramo da izađemo iz tog stanja, a za to nam je neophodan dinamičan, održiv i inkluzivan rast – kaže Đuričin i dodaje da Srbija mora da promeni model rasta koji se bazira na visokom stepenu finansijalizacije i niskom stepenu industrijske proizvodnje.
To, zapravo, znači preveliko učešće sektora finansijskih usluga u odnosu na realnu ekonomiju. Fiskalna ravnoteža je dobra pretpostavka za dinamiziranje rasta, ali nama je neophodna digitalna transformacija ekonomije za uspostavljanje modela rasta zasnovanog na proizvodnji – objašnjava Đuričin.
Digitalna transformacija znači prelazak na industrijsku proizvodnju, koja se bazira na naprednim tehnologijama, kao i uslugama najvećeg stepena dodate vrednosti vezanih za obrazovanje, nauku, zdravstvenu zaštitu, programiranje i drugo. Ove tehnologije imaju moć da unapređuju i druge tehnologije, ubrzavaju proizvodne procese, uz veći kvalitet i dostupnost proizvoda – kaže Đuričin.
Doprinos industrije BDP-u sada iznosi oko 16 odsto, a pre krize iz devedesetih godina prošlog veka bio je od 23 do 24 odsto. Udeo poljoprivrede u srpskom BDP-u iznosi od 20 do 22 odsto, energetika i infrastruktura takođe ima visoko učešće u svemu što građani i privreda stvore za godinu dana. U ovim brojkama zapravo se i krije odgovor na pitanje zašto vremenska prognoza ima toliko veliki uticaj na konačan rezultat srpske privrede i zašto nam klimatske okolnosti vrlo često pomrse nacionalne račune.
– Moramo da povećamo učešće prerađivačke industrije i da smanjimo učešće poljoprivrede, energetike i infrastrukture – kaže Đuričin i dodaje da njegove računice pokazuju da bi industrija mogla da dođe do trećine, a usluge visokog stepena dodate vrednosti i preko jedne trećine BDP-a.
– Za takav model rasta Srbija mora da zadrži politiku čvrstog budžetskog ograničenja, ali i da sredstva od privatizacije, poput onih od koncesije za aerodrom, na primer, preusmeri u razvojnu banku koja će to strukturno prilagođavanje da finansira – sugeriše Đuričin.
Zdravstveni turizam kao šansa
Đuričin dodaje i da je zdravstveni turizam, za koji Srbija ima potencijala, takođe usluga visokog stepena dodate vrednosti. Osim banja, u našoj zemlji se razvijaju privatne klinike, u kojima je kvalitet usluge dobar, a cene jeftinije nego u regionu, što predstavlja dobru osnovu za pružanje ovih usluga, zaključuje Đuričin. Ogromne mogućnosti postoje i u oblasti organske hrane.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


