Srpske njive još čekaju dronove
Kada je krajem 2015. hrvatski „Agrokor” najavio da obučava farmere za upotrebu dronova i da na svojim plantažama u „Belju” već uveliko koristi bespilotne letelice za preciznu setvu bila je to senzacija koju su preneli svi regionalni mediji.
I dok je Ivica Todorić tada još išao u korak sa vremenom – ista 2015. proglašena je svetskom godinom uspona dronova u poljoprivredi – Srbija i dalje kaska u primeni ove savremene i s aspekta isplativosti relativno jeftine tehnologije u agraru.
Prognozira se da će 2020. u svetu biti deset puta više dronova nego aviona kojim upravljaju piloti. Vrednost tog tržišta u narednoj deceniji mogla bi da dostigne 1,7 milijardi dolara, a stručnjaci tvrde da će najveći udeo činiti letelice za upotrebu upravo u poljoprivredi i šumarstvu.
Već sada poljoprivrednici u mnogim zemljama uz kupovinu traktora dobijaju i besplatnu letelicu sa softverom za praćenje stanja na njivama.
Da li će srpski agrar uhvati poslednji voz za četvrtu – digitalnu transformaciju ili su dronovi i ostali sistemi za praćenja za nas daleka budućnost? Prema istraživanju „Politike” za većinu proizvođača mogućnost da recimo vide svoju njivu iz svemira ili „okom kamere” prate stanje useva i dalje se granični sa naučnom fantastikom. Uglavnom zbog cene koja se kreće od 2.000 dolara (za letelice koje korisnici sami sastavljaju od kupljenih delova) do čak 20.000 dolara za agrodronove složenije namene.
– Postoji anegdota da američki farmeri prvo nabave agrodron, pa tek onda lovačkog psa. Ali kod nas problem nije samo novac, već nabavka softvera i obuka ljudi za njihovo korišćenje – kaže za naš list profesor Mićo Oljača sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, koji je sa grupom autora sa tog fakulteta napisao rad o mogućnosti upotrebe bespilotnih letelica u poljoprivredi.
– Srbija nema ni savremene traktore, a kamoli dronove u masovnoj upotrebi. Čak nemamo ni precizne podatke koliko se koriste. Koliko znam ima ih nekoliko u vlasništvu privatnih firmi. Ali ne i u državnim sistema, poput PKB-a gde bi dronovi bili najpotrebniji – kaže Oljača.
On ističe da su za praćenje useva na površinama od 50 do 500 hektara dronovi trenutno najbolji izbor. Tokom kratkog leta od 45 minuta mogu da analiziraju stanje useva na oko 120 hektara i sve podatke istovremeno pošalju na više lokacija, recimo u računsko-informativni centar i na mobilni telefon korisnika. Naš sagovornik objašnjava da je upotreba agrodrona možda skupa na početku, ali da farmeri mogu da povrate uložen novac nekada i za samo godinu dana, ako se uzme u obzir broj podataka koji mogu brzo da prikupe. Recimo, imaju mogućnost da identifikuju vrste insekata i biljnih bolesti, gde je potrebno navodnjavanje, ali i da procene prinose ili prate kretanja životinja na farmama.
– Proizvođači mogu da ih koriste i u racionalnoj i preciznoj upotrebi pesticida, herbicida, mineralnih đubriva. Tako imaju velike finansijske koristi, jer jedan let drona košta kao i flaše obične vode a podaci koje prikuplja imaju ogromnu vrednost – kaže Oljača.
Ipak, dodaje, agresivna reklama za upotrebu nekih tipova bespilotnih letelica u poljoprivredi, podstakla je dosta kontroverzi. Mnogi istraživači podržavaju i priželjkuju njihovu masovnu upotrebu smatrajući da bi time i precizna poljoprivreda dobila nov kvalitet. Oni oprezniji se boje da bi ogroman broj podataka dobijenih na ovakav način predstavljao problem, kako u njihovoj adekvatnoj obradi, tako i u praktičnoj primeni.
Istovremeno i pravni aspekt primene drona u poljoprivredi i dalje je nejasan. Propisano je niz ograničenja zbog moguće zloupotrebe, na primer: prava na privatnost, mogućnosti vojne i industrijske špijunaže, terorizma, ometanja vazdušnog saobraćaja…
Šta sve može agroletelica
Dron sa GPS navigacijom može brzo da snimi farme ili plantažu, precizno prikaže površine sa štetočinama, pojavu biljnih bolesti, nedostatak vlage u zemljištu i slična stanja na farmama. I to na tačnim lokacijama (geografska širina i dužina) i tako omogući brzu reakciju proizvođača, što drastično može da smanji troškove proizvodnje, uključujući i broj potrebnih radnika. Za redovno izviđanje stanja useva koriste se male i jeftine letelice – mini-agrodronovi uz čiju pomoć farmer ima širok i precizan pogled „s neba”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


