Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

IZVOZ SLOBODE

Pariz – Zadatak nije bio nimalo lak: stvoriti odgovoran, dinamičan, uređivački i ekonomski nezavisan medijski sektor tamo gde dotle nije postojao. Uvesti medijske standarde Zapada u takozvanim novim demokratijama, u zemljama bivšeg socijalizma gde su novinari dotle bili u službi režima, a ne servis građana.

Dokle se u ovome stiglo, kakvi su rezultati velikih napora i još većih para koje su u medijski sektor, od Balkana do Rusije (uključujući i sve bivše sovjetske republike) uložile zapadne vlade, međunarodne organizacije i privatni donatori? Traganje za odgovorom na ovo pitanje bila je tema ,,Evroazijskog regionalnog foruma za razvoj medija”, održanog u ,,Kući Evrope” u Parizu, gde sam, među više od stotinu učesnika, predstavljao naš NUNS.

Zaključak trodnevne debate, praćene ekspertskim prezentacijama, bio je da nismo zadovoljni, ali da pomaka ima. U glavnom cilju – kako da mediji (novine, radio i TV stanice) ispunjavaju svoju misiju služenja javnosti, a da u isto vreme plaćaju svoje račune (i novinarima plate), rezulatati su različiti od zemlje do zemlje, ali na neki način svugde su slične okolnosti: ne baš prema novinarskom poslu prijateljski raspoložen pravni sistem i političko okruženje.

Glavna pažnja je, s razlogom, bila usredsređena na medijski razvoj u najmnogoljudnijoj ,,novoj demokratiji”, onoj u Rusiji. I tamo su u ovu svrhu potrošeni milioni dolara, dok je rezultat po mnogo čemu – razočaravajući.

Na listi koju sačinjava američki ,,Fridom haus”, Rusija je od 2005. u kategoriji ,,neslobodnih zemalja”. U 2006, bila je na 158. mestu, između Bahreina i Venecuele, a prošle godine je pala na 164, između Azerbejdžana i Bruneja. Prema rečima Igora Ivanenka, generalnog sekretara ruske Unije novinara , ,,profesija novinar ne postoji u današnjoj Rusiji”. Znači li to totalni neuspeh?

Ne baš. U mnogim aspektima, načinjeni su krupni pomaci. Mediji su, prvo, postali biznis: malo ko osporava da mogu i da treba da zarađuju. Novine su primetno napredovale, u dizajnu i u sadržaju: umesto dosadnih izveštaja sa zvaničnih skupova koji su dominirali u socijalističkoj štampi, danas se mnogo više pažnje posvećuje pravim ljudima, novine su u znatno većoj meri okrenute čitaocima.

Ali medijska zajednica je i danas neorganizovana i obeshrabrena, novinarstvo je jedna od najmanje poštovanih profesija; medijima ne veruju ni oni o kojima pišu ni oni za koje pišu. Među novinarima su sveprisutni cinizam prema poslu i korupcija, vlada kontroliše glavne TV kanale i nacionalne tabloide. Doneti su novi restriktivni zakoni, novinari služe vlastima, umesto da ih u ime javnosti kontrolišu, urednici više vode računa o tržišnim kriterijumima nego o profesionalnim standardima. Upadljiv je trend prema senzacionalizmu: medijski lideri se opredeljuju da svojoj publici ugađaju, umesto da je usmeravaju.

Zvuči poznato? Mnogi učesnici skupa imali su da dodaju ponešto iz ličnih iskustava, od visokog nivoa i uglavnom nekažnjivosti nasilja prema novinarima, preko kriminalizacije novinarskih grešaka, do monopolizacije vlasništva nad medijima. Čak i tamo gde se u ulozi vlasnika ne pojavljuje država, medijski tajkuni su spremni da služe vlastima ili pojedinim političkim opcijama.U mnogim zemljama , slično kao u Srbiji, problem nije sloboda medija – granice medijske slobode su poslednjih godina izuzetno proširene, ali nevolja je u tome što su u tom procesu i drastično redukovane granice novinarske odgovornosti.

Pokazalo se, uz to, da finansijska stabilnost nije dovoljan uslov za uređivačku nezavisnost i odgovorno novinarstvo. Izloženost zapadnoj novinarskoj praksi takođe ne mora obavezno da unapredi etičke standarde novinarstva u novim demokratijama. Mediji su svugde ogledalo društva kome služe i to su glavna ograničenja njihove transformacije u istinske promotore javne transparentnosti, političke razumnosti, društvenog razvoja i mirnog rešavanja društvenih konflikata.

Nezadovoljstvo sopstvenim učinkom na ovom pariskom skupu izneli su i medijski donatori kojih je, istina, u evroazijskom regionu sve manje: i oni se okreću novim područjima kojima je, po njihovoj proceni, neophodan ,,izvoz (medijske) slobode”. Ali, kako je sve očiglednije, sloboda generalno, pa i ona medijska, nije izvozni artikal – ona je istorijsko dostignuće. Što reče Samjuel Hantigton, ,,demokratija je rešenje za problem tiranije, ali ne obavezno i za sve ostalo”.

Komentari21
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.