Ministar i „komandna odgovornost”
Prateći priloge u „Politici” u vezi sa malom prolaznošću studenata Geografskog fakulteta u Beogradu, kod po strogoći poznate profesorke, i nameru ministra prosvete da poseti taj fakultet zbog tog problema, stekao sam utisak da on ne čita „Politiku”. Iako je u znatnom broju priloga navedeno u čijoj je nadležnosti taj problem, ministar bi ipak da se umeša u njegovo rešavanje.
Ne znam zašto, ali to me asocira na slučaj onog tunela na auto-putu, kroz koji je jedan drugi političar provozao onaj teretni kamion – grdosiju, da pokaže narodu kako je sve u redu sa dimenzijama tunela. Iako su ti fenomeni više za psihologe, nešto inženjera tera da ih komentariše. Izgleda mi, kao da je u oba slučaja: profesorke, ministra i političara kamiondžije, u pitanju neki vid njihove potrebe da su prisutni u javnosti – da se medijski eksponiraju.
Umesto da na radnim mestima na kojima se nalaze nastoje da obaveze profesionalno obavljaju, i oni i njihovi podređeni, oni podređene zaobilaze (marginalizuju) i zaboravljaju svoju „komandnu odgovornost”. A to opet asocira na onu izreku iz vojske „nije generalovo da puca, već da komanduje”. Na Zapadu je ustaljen neki vid nepisanog pravila za vrednovanje naših radnih obaveza, kroz pojam profesionalca. U vojsci od običnog vojnika do nivoa generala, a u civilnom sektoru od portira do predsednika države. Odgovorno obavljanje obaveza definisanih opisom poslova radnog mesta na kome se nalazite.
Dr P. Petrović, Banjaluka
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


