Ponedeljak, 29.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POGLEDI

Jedna mazohistička strategija

Nije Vidovdan. Ali i Sretenje pomaže da se stvari jasnije vide. Tačnije, ne samo Sretenje, nego ponašanje i izjave domaćih i svetskih čelnika povodom ovog velikog državnog, crkvenog i narodnog praznika.

Ovog puta posebno se istakao „prvi potpredsednik” vlade i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, ali ni predsednik Vučić nije mnogo zaostajao. Zapravo, čini se kao da se srpski politički vrh međusobno takmiči u neumesnim, udvoričkim i mazohističkim izjavama koje najčešće nemaju veze sa stvarnošću, a još manje sa državnim i nacionalnim dostojanstvom.

Dok je Aleksandar Vučić u Minhenu „zahvaljivao Angeli Merkel na podršci” (Kakvoj? Kome? Čemu?) i uveravao je da je „Srbija iskren i pouzdan prijatelj Nemačke”, Dačić je u svojim prazničnim nastupima posebno istakao kako se stav SAD pod Trampom menja i da, dok ranije američki zvaničnici nisu hteli ni da čuju za srpske pozicije, sada su „spremni ne samo da saslušaju, nego i da uvaže ono što Beograd ima da kaže”. Istovremeno, u Beograd je stigla Trampova čestitka Vučiću, u kojoj američki predsednik pozdravlja Vučićevo „zalaganje za normalizaciju odnosa sa Kosovom” i naglašava da „uzajamno priznanje (Srbije i Kosova) treba da bude centralni element trajne normalizacije odnosa”. A stav Nemačke, u manje-više istom, a možda i još oštrijem tonu, rutinski je ponovio ministar Mas.

Srpska strana je, po običaju, ostala nema na ove zvonke i nediplomatske šamare. A mi samo možemo da se pitamo – da li nam, možda, ipak nisu baš toliki prijatelji? Ili, pak, možda ipak ne cene našeg predsednika baš onoliko koliko nas domaći mediji uveravaju da je slučaj?

(Dušan Ludvig)
(Dušan Ludvig)

Ovaj tekst ide u štampu neposredno pre najavljenog „velikog patriotskog protesta” pod nazivom „Zaustavimo veleizdaju – Kosovo je Srbija”, koji organizuju DSS i ovoj stranci bliska grupa udruženja i intelektualaca. I to je sasvim u redu (ukoliko stignem, i sam ću se priključiti), a s obzirom na politički trenutak, čudno je što takvih protesta nema i više. Ali, upravo s obzirom na taj politički momenat, kao i važnost povoda, velika je odgovornost organizatora da protest uspe i da na njemu bude – najmanje – pet do deset hiljada ljudi. Drugim rečima, loše organizovani i slabo posećeni protesti mogu imati upravo suprotan efekat od onoga koji proklamuju, i mogu se pretvoriti u element podrške baš onoj politici, ličnostima i opcijama protiv kojih, navodno, protestuju.

Ta odgovornost je, u konkretnom slučaju, utoliko veća zato što se – izuzimajući kratak period pod vođstvom Sande Rašković Ivić – DSS nije previše isticao u kritici SNS-a, niti sada aktivno učestvuje u protestima protiv Aleksandra Vučića, koji se svake subote održavaju u Beogradu, a odskora i u gradovima širom Srbije. Argument kojim se to pravda jeste „nedovoljno patriotska” agenda ovih opozicionih demonstracija i strah da ne dođu neki „još gori” – ali zar baš to ne bi mogao biti i razlog da se aktivnim uključenjem ovih „nacionalno svesnih” elemenata upravo pojača ta nacionalna, kosovska i patriotska komponenta protesta?

I tako se sve opet vraća na staru polarizaciju „ili si za Vučića, ili protiv njega”, za što se svi slažu da nije dobro, ali koja, kad se sve sabere i oduzme, zapravo svima – uključujući i opoziciju i Vučića – najviše odgovara. Njemu i SNS-u zato što indirektno jača njegov kult ličnosti i služi kao gromobran za sva silna nepočinstva po lokalu. A opoziciji zato što ih pošteđuje obaveze da se izjašnjavaju u vezi sa raznim neprijatnim stvarima o kojima nemaju zajednički stav.

U mnoštvu događaja, kao i namerno ubačenih spinova i šumova poslednjih dana, nekima je možda neprimećen ostao jedan detalj sa minhenske bezbednosne konferencije proteklog vikenda. Ne mislim tu na sam „panel” Vučića i Tačija. Ovi, što formalni, što neformalni susreti „dvojice predsednika” odavno više nisu vest i malo ko se uopšte još seća da je, ne tako davno, nakon izveštaja Dika Martija o trgovini organima, Hašim Tači bio na crnoj listi i da se sa njim nije sretao praktično niko od evropskih, a pogotovo ne srpskih zvaničnika.

No, to je vreme davno prošlo, a skidanju te blokade i međunarodnoj „detabuizaciji” Hašima Tačija najviše je doprinela Hilari Klinton dok je bila američka državna sekretarka, kao i podizanje Briselskih pregovora na najviši nivo, nakon dolaska SNS-a na vlast u Srbiji.

U jednom trenutku, tokom ovog minhenskog panela, Aleksandar Vučić je gotovo zavapio: „Mi se trudimo da smanjimo očekivanja naše javnosti, a oni rade sve da bi pojačali očekivanja svoje”. I tu je, zapravo, nehotice izrečena suština i srž naše „pregovaračke strategije”, koja se, otprilike, svodi na sledeće: „Eto, mi smo ispunili sve svoje obaveze iz Briselskog sporazuma. I ne samo to, nego aktivno radimo i na maksimalnom spuštanju očekivanja srpske javnosti.” (U prevodu, širimo defetizam, podstičemo malodušnost i beznađe, govorimo kako na Kosovu „ništa nije naše”.) A vi sad nemojte biti nakraj srca, dajte nam nešto, šta god, makar neku mrvicu, da bismo to mogli predstaviti kao uspeh i pobedu.

Ali neće nam dati ništa. I od Prištine i od svetskih moćnika takvim pristupom se može dobiti jedino ciničan prezir.

Narodni poslanik i urednik NSPM

 

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Драган
Србији је, збок Косова и Метоије, намакнута омча око врата давних дана. Повремено је притегну. Како се из тога извући са што мањом штетом? Сигурно не, кривећи Вучића и СНС за све што се дешава на Косову. Све власти имају по део одговорности. Али шта је решење. Може ли Русија да нам врати Косово. Не може. Није, нити треба да уђе у рат због Косова. Можемо ли ми да вратим Косово? Тешко, ако то неће НАТО и Албанци. Празна прича о компромису кога никада неће бити ништа не кошта. Мени Србија личи на боксера перо-лаке категорије у рингу са супертешкашем. Како се борити? Пробати што дуже да ескивирамо завршни ударац, и сачекамо крај, ако га икада буде. Тешко је издржати 12 рунди, али вреди покушати. И не помињите међународно право јер оно не постоји, за сада.
miodrag petrovic
Svaka rec postavljena na svoje mesto.Nista za dodati.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.