Pupin jedan od osnivača Nase
Izumom indukcionih kalemova, bez kojih ne bi bio moguć telefonski saobraćaj i moderne telekomunikacije, Mihajlo Pupin je postao svetski priznati naučnik i profesor na Kolumbija univerzitetu. On je bio autor 36 naučnih radova, što je za ono vreme bio veliki broj. Takođe, napisao je jednu stručnu i šest popularnih knjiga i 30 zapaženih članaka. Dobitnik je Pulicerove nagrade.
Bio je član Američke nacionalne akademije i Srpske kraljevske akademije, predsednik šest naučnih i stručnih institucija i počasni doktor nauka 18 univerziteta, uključujući i Beogradski. Imao je veliki broj nadarenih đaka, od kojih su dva, Miliken i Langmuir, dobili Nobelovu nagradu. Dobitnik je šest medalja za naučne radove i tri visoka odlikovanja, od kojih je jedno Jugoslovensko odlikovanje belog orla prvog reda.
Pupin je 1922. godine, iz zdravstvenih razloga, podneo ostavku na članstvo u Nacionalnom savetodavnom odboru za aeronautiku. Tim povodom pismom mu se obratio predsednik SAD, Varen Dž. Harding: „Moj dragi doktore Pupin, sa žaljenjem primam vašu ostavku u Nacionalnom savetodavnom odboru za aeronautiku. Čineći to, želim da vam izrazim zahvalnost vlade i naroda Sjedinjenih Država za usluge koje ste učinili kao član Nacionalnog savetodavnog odbora za aeronautiku, otkako je osnovan 1915. godine.
Koristim priliku da zabeležim činjenicu koja se priznaje i ceni: da ste vi za vreme svetskog rata, kao predstavnik pododbora za vazduhoplovni saobraćaj, primili na sebe da stvorite sredstva za opštenje među aeroplanima dok su oni u letu, i da ste pomoću opita vršenih i vođenih u vašoj sopstvenoj laboratoriji uspeli da učinite jedan vrlo značajan prilog razviću jednog od velikih čuda našeg stoleća, radio-telefona. Žalim što niste u stanju da kao član Nacionalnog savetodavnog odbora za aeronautiku svoj dar dalje stavljate na raspolaganje proučavanju problema avijacije.”
Pored velikog doprinosa u razvoju telekomunikacija, za mnoge je nepoznato da je Pupin bio jedan od dvanaestorice članova Agencije za aeronautiku, koja je kasnije prerasla u Nacionalnu upravu za aeronautiku i svemir (Nasa). Reč je o nezavisnoj agenciji Savezne vlade SAD koja je odgovorna za civilni i svemirski program, kao i za aeronautiku i istraživanja u svemiru. Nasa je osnovana 1958. godine, a osnivač je tadašnji predsednik SAD, Dvajt Ajzenhauer. Od tada, gotovo sva američka istraživanja svemira su predvođena ovom agencijom, uključujući program „Apolo” sletanja na mesec, svemirsku stanicu Skajlab, kao i kasnije Spejs-šatl.
Jovan Popović
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


