Subota, 11.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Planeta kao prošireni zavičaj

Fenomen sve masovnijeg i sve češćeg prisustva bogatih širom sveta nazvao bih globalnom ili planetarnom zavičajnošću bogatih naroda
Planeta kao prošireni zavičaj
(Срђан Печеничић)

Mnoge škole, obdaništa i bolnice širom sveta izgrađeni su humanitarnom pomoći bogatih zemalja, kao i mnogi infrastrukturni objekti. Da li je tu reč o čistom altruizmu, humanoj želji bogatih da olakšaju i ulepšaju život siromašnih, kako misle jedni, ili je to nova varijacija maskirane interesne kupovine naklonosti, ulog u stvaranje povoljne atmosfere za uspostavljanje budućeg neokolonijalnog odnosa?

Nasuprot opštem uverenju o solidarnosti siromašnih i egoizmu imućnih, istraživanja su dala obratne rezultate: imućniji građani su solidarniji i nesebičniji od siromašnih. To začuđuje samo na prvi pogled – pri elementarnoj ugroženosti glavna i gotovo jedina briga je opstanak porodice. Godine 1969. u rudniku uglja u Kaknju, u vreme kad su ionako mizerne rudarske plate kasnile mesecima, rudari su krali hleb od svojih drugara da bi ga poneli deci. A rudari su simbol solidarnosti.

Izvesno je da osećaj solidarnosti igra znatnu ulogu u pomoći koju bogati pružaju siromašnima. Svi „kojima pretiče”, da upotrebimo staru narodnu sintagmu, osećaju potrebu da pomognu ugroženima, i ne samo ljudima, već i ugroženim životinjama. To je iskonska psihološka potreba – osećaj da su humana, nesebična bića. Odakle onda vajkadašnja sumnja u tu nesebičnost, uverenje da se iza nje krije neki interes, ako ne trenutni, onda dugoročni. „Ništa se ne radi i ne daje za ništa”, kaže drevni folklorni idiom. Istorija je obilato potvrdila opravdanost sumnje u ljudsku anđeosku dobrotu – nesebična pomoć često je bila maska iza koje su se krili politički i ekonomski interesi. „Čuvaj se Danajaca i kad ti darove donose!” – ne sažima samo gorko iskustvo Trojanaca, već je opšte iskustvo. No, ako su nekad na globalnoj sceni bili kolonijalni, a potom neokolonijalni odnosi, šta je danas prikriveni interes moćnih?

Politikolozi smatraju da su oduvek, pa i danas, na sceni isti politički i ekonomski interesi, samo što su sada, za razliku od nekada, mnogo diskretniji – sredstvo meke a ne tvrde moći. No, ova tema je prevashodno u domenu i kompetenciji političara i ekonomskih planera, savremenog političko-ekonomskog inženjeringa. Ovde ćemo posvetiti pažnju jednom relativno novom fenomenu, socio-psihološkom aspektu pomoći koju bogate države pružaju siromašnima. Da bismo razumeli taj naoko sporedan i uzgredan, a u suštini strateški aspekt, moramo da preispitamo standardno, uobičajeno poimanje državnih granica.

Sliku neke države stvaramo na osnovu određenih parametara, od kojih su neki dinamični (stanje privrede, saobraćaja, kulture...), a neki statični (geopolitički položaj, veličina teritorije...). Ova podela počela je da zastareva još pre stotinak godina, otkad su železnički, automobilski i avio-saobraćaj postali masovno dobro; sve više je pojmovna inercija. Kako to kad su još fiksirane državne granice?

Ako milioni Amerikanaca, Nemaca, Francuza, Japanaca i žitelja drugih imućnih država letuju i zimuju, a sve češće provode i vikende u drugim zemljama i sa željom da upoznaju što više predela i naroda, njihova zemlja više nije samo zemlja u kojoj su se rodili, već sve više i drugi delovi sveta, srazmerno njihovoj platežnoj moći i zovu znatiželje. Svi putevi, pruge i aerodromi koje masovno koriste Amerikanci, Nemci, Francuzi, Šveđani, Japanci... u sve većoj meri su i američki, nemački, japanski... To isto važi i za restorane i hotele, benzinske pumpe i prodavnice namirnica; za lepotu i čistoću usputnih predela, za opremljenost bolnica i kvalitet zdravstvenih usluga; za kvalitet vode i vazduha... Životna sredina imućnih još je prevashodno zemlja u kojoj žive i rade, ali to su sve više i zemlje u kojima tokom godine borave ili kroz koje prolaze. Njihova životna okolina postaje ceo svet. Fenomen sve masovnijeg i sve češćeg prisustva bogatih širom sveta nazvao bih globalnom ili planetarnom zavičajnošću bogatih naroda. To je posledica nove planetarne paradigme – atmosfere saradnje umesto sukobljavanja. Modus vivendi postaje informativno, privredno i kulturno umrežavanje.

Drugim rečima, ne samo da su sve bliži, već se uveliko prepliću nekad sasvim oprečni motivi – interes i humanizam. Već ne možemo reći da veću asnu od pomoći siromašnima imaju bogati, dobit je obostrana. A sa porastom standarda planetarna zavičajnost će sve više važiti za sve narode. Ako je, da parafraziramo Maršala Makluana, za imućne narode ceo svet već danas globalno selo, to sve više postaje i za čitavo čovečanstvo. Sve gušća mreža puteva i sve brža i jeftinija putovanja ubrzavaju trenutak kad geslo jedan smo rod (gens una sumus) neće biti želja već stvarnost. Svi ćemo se svuda osećati kao kod kuće.

Književnik i publicista

 

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Боба
Аух, па то смо већ имали од почетака колонијализма. Како су се колоније обогатиле од милостиње после хиљада пљачканих милијарди видимо и данас. Глобализација и "капљућа надоле" економија после пљачке је оно што нуди глобализација неолибералне пљачке планете. Резултате гледамо и на нашем примеру претварања Србије у колонију.
Dejan Ranđelović
"Године 1969. у руднику угља у Какњу, у време кад су ионако мизерне рударске плате касниле месецима, рудари су крали хлеб од својих другара да би га понели деци." Овде нешто дебело не штима. Мени годинама људи причају да су у Титово време текли мед и млеко. Ја сам збуњен.
Radmila Mišić
Verovatno jesu kasnile a posle 1980. većina firmi je živela na kratkoročnim kreditima (koji su mnogo skupi) i to nas je, između ostalog, upropastilo. Teklo je med i mleko ali su se kola vozila po sistemu par-nepar, bila je nestašica kafe i deterdženata i restrikcije struje po 6h, učešće za stambeni kredit je bilo 50%(!)-ali Srbi pate od amnezije.
Dragan Pik-lon
"Poklonu se zubi ne gledaju''..........!!!
Zoran
"...или је то нова варијација маскиране интересне куповине наклоности, улог у стварање повољне атмосфере за успостављање будућег неоколонијалног односа?"_______Zato mi vise ne pomazemo nikom u Srbiji kome treba pomoc.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.