Nedelja, 28.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Pogrešan pristup problemu jezika

Pogrešan pristup problemu jezika
(Новица Коцић)

Pročitao sam feljton gospodina Muamera Zukorlića pod naslovom „Jezik bosanski opasnost za srpski”. Na kraju naslova je i znak pitanja koji ukazuje, verovatno, na nedoumicu autora da li je i koliko bosanski jezik opasan za srpski. Njegovu nedoumicu niti jednog trenutka nisam shvatio, ma koliko sarkazma bilo u njoj, jer sam tekst u potpunosti razumeo i nisam video opasnost za svoj maternji jezik. Ali sam se zapitao šta bi bilo, ako je to uopšte i moguće da se desi, da se jedan Australijanac ili Amerikanac upita da li je njegov jezik, ako bi ga nazvao australijskim ili američkim, opasan za jezik kojim kojim on govori – engleski, naravno. Još drastičniji primer imali bi u Južnoj Americi, gde velika većina naroda govori španski ili portugalski. To im nimalo ne smeta da njihovi pisci postaju slavni u svetu, pa i da neki od njih dobijaju Nobelovu nagradu za književnost.

Međutim, mislim da je greška autora u pristupu problemu jezika i njegovom vezivanju za nacionalni identitet. Naravno da je i ovaj pristup pogrešan. Onda se postavlja, možda, i pravo pitanje: Šta je autor hteo da nam ukaže objavljenim feljtonom? On iznosi stav da je „...nemoralno i civilizacijski neprimjereno bilo kome spočitavati da se ne zove onako kako on sebe imenuje...” Sa ovim stavom se apsolutno slažem, ali se istovremeno pitam kakve to veze ima sa jezikom koji taj neko govori. Opet bih se vratio na situaciju u Latinskoj Americi. Niko u svetu ne „spočitava” naziv Meksikanac, na primer, ali ni Meksikancima ne pada na pamet da poriču da je njihov jezik španski. Ta činjenica ne dovodi u pitanje nacionalni identitet Meksikanaca. Autor u jednom delu svoga feljtona ističe, kao pozitivnu tekovinu, to da su Bošnjaci „ostvarili svoje zakonom zagarantovano pravo o upotrebi svoga jezika i pisma u pravosudnim procesima”. Da nije žalosno, ovo bi bilo smešno, jer u tim pravosudnim procesima, kako nam dosadašnja praksa pokazuje, korišćeno je ovo „zakonom zagarantovano pravo”, uglavnom u cilju odugovlačenja sudskih procesa, a to su koristili pojedinci sumnjivog karaktera. Sve u svemu, možda je i jasno šta je autor feljtona želeo da postigne, da preko lingvistike dokaže stav o autohtonosti Bošnjaka, obrušavajući se, pritom, i na institucije i autoritete (Odbor SANU za standardizaciju srpskog jezika, Matica srpska...) i pored toga što niko i ne poriče tu autohtonost.

Ipak, možda je greška u pristupu autora celoj problematici. Dokle nas je, u ne tako davnoj prošlosti, dovela politizacija ovakvih i sličnih problema jasno je danas svakome na ovim prostorima. Možda je naslov trebalo da glasi „Jezik srpski, opasnost za bosanski”. Predlažem da autor razmisli o tome. Tada bi bio više u trendu.

Mirko Minić,
Novi Beograd

Komentari10
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Коста
@nikola andric "Ali najcudniji 'problem' je, izgleda, imenovanje jezik" То није проблем. Проблем је што Срби тврде да тај језик ИЗВОРНО потиче искључиво од Срба, и да је зато искљуичиво српски, што је својеврстна бесмислица. Језик треба да се зове научним именом -- новоштокавски -- а сваки народ којем је тај говор матерњи има право да га уреди по свом укусу и културном предању, ако жели, као што је црквенословенски сачињен у српској, бугарској и руској редакцији.
Драга Мирсин Сибничанин
Не може се језик неког народа звати по наречју, дијалекту и сл. Преам тоем новоштокавски језик припада српссклом народу и може ссе, лингвистички, звати само српски језик.
Dušan Nešić
Brazilaca ima preko 200 miliona a Portugalaca tek nešto preko 10 miliona ali svi govore Portugalski ! Ne postoji Brazilski !! Molim objavite !
nikola andric
Vrlo je cudno da odrasli imaju problema sa jezikom dok deca od 3 na ''gore'' i to pre skolovanja nemaju . Deca su sposobna da nauce bilo koji jezik na svetu bez ikakvih problema. To je, kako lingvisticari tvrde, zbog ''urodjene jezicke sposobnosti''. Ali najcudniji ''problem'' je ,izgleda, imenovanje jezika. Cudan posto imena nemaju predikativnu funkciju. To znaci da imena nista ne ''znace'' nego samo naznacavaju. Naznacavanje je povezano sa identitetom posto je potreban ''subjekt'' iskaza.
Коста
Смешно. Бошњаци нису ни Аустралијанци ни Мексиканци, нити досељеници. Штокавски је њихов колико и наш. Слажем се, новоштокавски не треба политизирати националним примесама. Где пише да је изворно само српски?! Зато је остао безимен у Бечком договору 1850, али је тражено да се не мешају дијалкети. Зато у Србији треба сви, па и Бошњаци, да јавно и службено пишу српском редакцијом новошткавског, и ћирилицом како Устав каже. А приватно како хоће.
Cicvarić
Šta ima ko da poriče ili ne poriče autohtonost Bošnjaka? Kao i da je dokazuje ili ne dokazuje. Meni nije poznato da Bošnjaci sebe smatraju ostrogotoma ili vizigotima kao Hrvati i Milogorci. A ne smetraju se ni Turcima. Sudeći po jeziku koji govore, oni su sloveni, kao što je i taj jezik srpski ma kako ga ko zvao. Zato nikakav bošnjački nije opasnost za srpski. Bošnjaci i Srbi su nešto drugo.
Коста
@Cicvarić -- Срби су овај "српски" ауторизвали тек 1868, a Хрвати 1836. Вук се о томе договорио с Хрватима (а не Србима!) 1850. у Бечу, и требало је да буде дубровачко, ијекавско, "јужно наречје" за све! Већ 1868, Вукова десна рука, Ђура Даничић, га преименује у "хrватски или српски" (!), а његов наследник и врховни лингвивста А. Белић га назива "српскорватски" 1921. г, итд. Новоштокавским народима је то од памтивека матерњи говор и не треба им ничија ауторизација.
Cicvarić
Kosta@ Ne kažem da je srpski, nego da se zove srpski ma kako ga ko krstio. A srpski se zbog toga što su ga Srbi pod tim imenom autorizovali. Mogli su da ga nazovu i bošnjačkim, ali eto nisu. Tako ni nemački nije samo nemački, pa se ipak zvanično svuda zove nemački.
Prikaži još odgovora

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.