Četvrtak, 02.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Iznenadni susret sa Peterom Handkeom

Iznenadni susret sa Peterom Handkeom
Манастир Студеница (Фото: Д. Жарковић)

Bilo je leto, godina 2000. Utisci koje je ostavila zločinačka raketno-bombaška agresija takozvanih saveznika i humanista na malu, ali tvrdokornu Srbiju, bili su još sveži i teški. Srbiju, koja je od svog nastanka ukopana na putu kojim silnici svetski žele da zavladaju. Po poslušanju dobijenom od oca Julijana, igumana i velikog duhovnika studeničkog, u Bogorodičinoj crkvi manastirskoj provodio sam po ceo dan, od ranog jutra do dolaska večeri. Zadatak je bio da dočekujem grupe poklonika i turista, naših i stranih, i da govorim o najvažnijim stvarima koje se odnose na ovu našu najlepšu svetinju, „majku svih srpskih crkava”, kako je obično nazivamo.

Bio je jul, i dan i manastir ispunila nebeska svetlost, ptice pozdravljaju i ljude i bistru reku Studenicu. Čoveka obuzme opšta radost i uzbuđenje zbog te neizmerne lepote.

U jednom trenutku, u crkvu ulazi otac Julijan, uvek liči na nekog divnog svetitelja, i kaže: – Brate Vladimire, stigao je pisac Peter Handke sa direktorom izdavačke kuće, i želi da dozna što više o našoj Studenici.

Prosto sam zadrhtao na njegove reči. Susret sa Peterom Handkeom. Pa još na ovom svetom mestu – u Studenici.

Zanesen, pričao sam o Svetom Simeonu i Svetom Savi, o državi Raškoj, o ovom Božijem mestu, „lovištu divljih zverova pre podizanja svetinje”, kako je u svom tekstu naveo Sveti Sava, o 14 crkava manastirskih, o čudnovatoj, jedinstvenoj arhitekturi, freskama s početka 13. veka, kada je Sveti Sava ovde bio iguman.

Povremeno bih pogledao Handkea. Slušao je veoma pažljivo i postavio nekoliko znalačkih pitanja. Na kraju mu zahvaljujem na njegovoj pažnji i kažem da je čast za sve nas što je došao da se upozna sa našom Studenicom, koju toliko volimo. I takođe, da mu se posebno svi zahvaljujemo što nije naseo na užasnu propagandu i što prema našoj zemlji i narodu iskazuje toliko razumevanja i ljubavi.

Zbog njegovog kratkog i skromnog odgovora, u kojem se osećala i izvesna seta, u meni je naraslo još veće poštovanje prema njemu. Samo je rekao: – To je moja dužnost kao čoveka.

Vladimir Marković

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Kojic D. Brana dig
Humanista i knjizevnik onda je to uspeh bez bilo kakve sumnje zamerke. To sto pojedini nisi shvatili to je znak da ih netreba uvazavati.
“ЧОВЕК”- како то може и гордо да зазвучи
Да, да је ЧОВЕК - Хандке је добио oд самог Бога дозволу да се тако изрази! И до данданас је једини и ОСТАО ЧОВЕК што може заиста да “ГОРДО ЗВУЧИ” када је Петар ХАНДКЕ у питању. То јесте доказ да када би САМО ЈЕДАН од НАС ОСТАО ХРИШЋАНИН У ПРАВОМ СМИСЛУ РЕЧИ ( а не похлепан, лажов, преварант, бахат и зао - КАКВИ су ДАНАС ЉУДИ 99% у нас!) ОНДА БИ ОВАЈ Свет постао ЛЕПШИ а свакако и БОЉИ.
Иван Пантелић
Хвала.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.