Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Najveća pretnja

Najveća pretnja

Ka­da je 1998. Me­dlin Ol­brajt, ta­da­šnji ame­rič­ki dr­žav­ni se­kre­tar, vr­ši­la pri­ti­sak na evrop­ske ko­le­ge da po­dr­že bom­bar­do­va­nje Sr­bi­je, je­dan od tih ko­le­ga je od­go­vo­rio da nji­hovi advo­ka­ti ni­su us­pe­li da na­đu prav­ni osnov za po­dr­šku napa­du NA­TO-a na Sr­bi­ju, a ona je na to na­vod­no od­go­vo­ri­la: „Pa, an­ga­žuj­te no­ve advo­ka­te”. Na kra­ju su svi evrop­ski sa­ve­zni­ci u NA­TO-u na­šli pra­ve advo­ka­te i svi zna­mo šta se do­go­di­lo u mar­tu 1999. Ovaj jed­no­sta­van, ali opa­san ko­men­tar odraža­va kon­sen­zus ko­ji se po­la­ko po­ja­vlju­je me­đu za­pad­nim po­li­ti­ča­ri­ma, di­plo­ma­ta­ma i in­te­lek­tu­al­ci­ma kad je u pi­ta­nju shva­ta­nje de­mo­kra­ti­je. Pro­sto re­če­no, nji­hov stav je da je de­mo­kra­ti­ja tu da nji­ma slu­ži i da je de­mo­krat­sko sve onošto slu­ži nji­ho­vim po­tre­ba­ma. De­mo­kra­ti­ja je ono što oni ka­žu da je de­mo­kra­ti­ja.

Isti je slu­čaj i kad su pi­ta­nju pra­vo (do­ma­će i me­đu­na­rod­no) i nji­ho­vi i tu­đi usta­vi. Pre­dsed­nik Buš je to uz­di­gao do ni­voa aro­gan­ci­je ili čak pre­zi­ra ka­da je mi­ni­star­stvo prav­de iz­da­lo zva­ni­čan do­ku­ment koji gra­đa­ne li­ša­va nji­ho­vih gra­đan­skih i ustav­nih pra­va, odo­bra­va tor­tu­ru pri­li­kom sa­slu­ša­nja pri­tvo­re­ni­ka i omo­gu­ća­va vla­di SAD da neo­gra­ni­če­no dr­ži u pri­tvo­ru stra­ne dr­ža­vlja­ne ne ot­kri­va­ju­ći zašto su pri­tvo­re­ni. Osim to­ga, pred­sed­nik Buš je daono­vo tu­ma­če­nje ame­rič­kog usta­vati­me što pot­pi­su­je za­ko­ne ko­je Kon­gres usva­ja, ali isto­vre­me­no kroz spe­ci­jal­ne pred­sed­nič­ke uka­ze mo­že da iz­u­zme se­be i svoj per­so­nal od tih istih za­ko­na.

Ka­da go­vo­ri­mo o ovom „no­vom” ili post­de­mo­krat­skom po­na­ša­nju va­žno je pre­i­spi­ta­ti men­ta­li­tet i in­te­lek­tu­al­no oprav­da­nje za ova­ko nedemo­krat­sko po­na­ša­nje. Men­ta­li­tet ili ide­o­lo­gi­ja ko­ja sto­ji iza ova­kvog vla­da­nja pod­se­ća me na ve­ha­bi­je, ta­li­ba­ne, pa čak i na sa­mog Osa­mu bin La­de­na. Svi oni tvr­de da je ve­ćin­sko tu­ma­če­nje „pra­ve” ve­re i de­mo­kra­ti­je u osno­vi ne­tač­no i je­re­tič­ko i da će sa­mo pra­vo tu­ma­če­nje i pri­me­na nji­ho­vih prin­ci­pa vo­di­ti u spa­se­nje. Na­rav­no, pra­vo tu­ma­če­nje je ono ko­je da­je gru­pi­ca po­je­di­na­ca sa ci­ljem ostva­re­nja sop­stve­nih in­te­re­sa. U to­me je ključ, jer oni ko­ji se za­la­žu za ovu vr­stu de­mo­kra­ti­je ve­ru­ju da su nji­ho­vi in­te­re­si ne­de­lji­vi od in­te­re­sa dr­ža­ve i na­ro­da. U nji­ho­vim oči­ma nji­hov uspeh je je­di­na na­da za mir, na­pre­dak, pa čak i de­mo­kra­ti­ju.

Po toj de­fi­ni­ci­ji ni­je do­vo­ljan uspeh, bi­lo po­li­tič­ki bi­lo eko­nom­ski; oni mo­ra­ju do kra­ja da uni­šte sva­kog ne­pri­ja­te­lja i da eli­mi­ni­šu sva­ko pro­ti­vlje­nje. Sve to ra­de sa ve­li­kim mo­ral­nim ube­đe­njem da oba­vlja­ju bož­ji po­sao i da su je­di­no oni pra­ve „de­mo­kra­te”. Sva­ko ko se s nji­ma ne sla­že ne­ver­nik je i ne­pri­ja­telj. Učvr­šći­va­nje i odr­ža­nje na vla­sti je nji­hov ra­i­son d`e­tre. Lju­di ko­ji ih ne po­dr­ža­va­ju su vred­ni ža­lje­nja, jer ne raz­u­me­ju da oni sve što ra­de ra­de da nji­ma bu­de bo­lje.Ovi po­li­ti­ča­ri i vla­di­ni funk­ci­o­ne­ri za­pra­vo žr­tvu­ju naj­bo­lje go­di­ne svog ži­vo­ta da bi ra­di­li „ono što je naj­bo­lje” za nji­hov na­rod. Ka­da ih lju­di sme­ne na iz­bo­ri­ma, on­da ovi lju­di po­ka­zu­ju pra­vi pre­zir i ego­i­zam ko­ji sto­ji iza nji­ho­vog po­na­ša­nja, pa za­klju­ču­ju da će bi­ra­či do­bi­ti ono što „za­slu­žu­ju” i da će pla­ti­ti to što su iz­da­li je­di­ne pra­ve bra­ni­te­lje i pri­ja­te­lje.

Ova­kav trend vla­da­nja se ši­ri po ce­lom sve­tu i pred­sta­vlja mo­žda naj­ve­ću pret­nju vla­da­vi­ni za­ko­na i gra­đan­skih pra­va u 21. ve­ku. Već nam je do­neo Gvan­ta­na­mo, je­din­stve­nost kao ar­gu­ment u me­đu­na­rod­nom pra­vu (ko­ji SAD i ne­ke ze­mlje EUko­ri­ste u slu­ča­ju ne­za­vi­sno­sti Ko­so­va) i prak­su „pre­pu­šta­nja” (ra­di se za­pra­vo o kid­na­po­va­nju i pri­tva­ra­nju stra­nih dr­ža­vlja­na). Ako se ni­ko ne su­prot­sta­vi, do­ne­će nam auto­krati­ju, po­li­tič­ki pro­gon i no­ve su­ko­be. Za­to je čak i za ma­lu ze­mlju kao što je Sr­bi­ja pi­ta­nje ko će do­ći na vlast ma­nje va­žno od pi­ta­nja zašto oni že­le vlast i ka­ko će do nje do­ći.

Komentari25
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.