Prestonica „opisana” akvarelom
Otuđenost se uselila u ljudske živote zbog fizičke izolacije izazvane virusom korona, ali mnogo pre, svoje korenje pustila je zahvaljujući savremenoj tehnologiji koja nam krade prisnost sa drugim osobama. Zagledani u svoje mobilne uređaje, sebe smeštamo u nepoznat prostor i divimo se nepoznatim ljudima, često ne primećujući prizore ispred sebe i ljude pokraj sebe – tvrdi akademska slikarka Milomirka Petrović Đokić dok okopava ruže na svojoj cvetnoj dorćolskoj terasi. Temom otuđenosti bavila se i na prolećnoj izložbi novobeogradskih umetnika u SKC-u. Na njenom akvarelu je dvoje mladih koji sede na obali, a razdvaja ih klupa. Umesto da uživaju u netaknutoj prirodi, oni, iako su prijatelji, ne mogu da nađu zajedničku reč, već „razgovaraju” virtuelno sa drugarima.
Milomirka svojim izoštrenim umetničkim čulima pokušava da odgonetne tu zamku otuđenosti, ali i da spozna lepote svog okruženja. Inspiriše je Beograd, za koji takođe primećuje da se menja.
– Često se dešava da dođem na isti vidikovac, ali sa njega ne mogu da uhvatim pređašnji kadar za skicu jer stari krov ili krošnju stabla sada zaklanja džinovska zgrada – napominje slikarka. Kalemegdan, kvartovi na Dorćolu i Gardoš česte su teme njene likovne priče koju „piše” akvarelom. Ovoj tehnici verna je četvrt veka. A počelo je slučajno, kada je postala majka trećeg deteta. Razmišljala je kako da se vrati slikarstvu i raširi štafelaj u malom stanu. Onda se dosetila da akvarel nije „agresivan” jer nema jakih mirisa, pa iako je zahtevan u tom smislu što ne prašta greške i nema popravke, pokazao se kao najbolje rešenje za rad u krugu porodice.
Milomirka kaže da još uči.
– Trudim se da napravim kvalitetan crtež, dobru kompoziciju i konstrukciju, a kad to savladam, onda svi drugi potezi idu lako – iskrena je slikarka.
Nedavno je na prvoj Međunarodnoj internet izložbi „Bele noći – Majdan art 2020” njen rad pohvaljen. Milomirkino ulje na platnu je deo upravo otvorene izložbe „Mali format Ulupudsa” u galeriji Kulturnog centra u Jagodini, dok je dva akvarela izložila na Međunarodnom bijenalu minijature u Gornjem Milanovcu, a 21. avgusta učestvuje na 29. izložbi malog formata u galeriji Kulturnog centra u Šapcu.
Ova autorka bavi se i mozaikom, koji uči kod profesora Petra Vujoševića. Slaganje kamenčića je, kako uverava, prava terapija u vreme epidemije, baš kao i čitanje knjiga. Pokretač za nove poduhvate joj je „Dorotej” iz pera književnika Dobrila Nenadića, čija godišnjica smrti se navršila 15. avgusta.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


