Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Dribler duha na malom prostoru

Aforizam mora da bude efektan, neočekivan, paradoksalan, da ima poentu, ali i humoran, jer pomešani u određenoj dozi, med i žuč, najlakše se piju, kaže Aleksandar Čotrić
Dribler duha na malom prostoru
Александар Чотрић (Фото: О. Јанковић)

Pančevo – „Stiglo sa Zlatibora, a nije komplet lepinja”, u svom maniru primećuje Aleksandar Čotrić novoosvojenu, a četvrtu titulu: aforističar godine. Nagrada stiže od kolega iz Čajetine sa manifestacije „12. Ulični erski kabare” i Biblioteke „Ljubiša R. Đenić”, a na Čotrićevu, novu, pančevačku adresu i prvi put u „duhu vremena”, elektronski. Laureat dodaje: „Pokazuje da i posle više od tri decenije rada nisam zarđao i za staro gvožđe.” Ali i da je, od kada je osvaja „pod šifrom”, bogatiji za one, koji se ne libe da svoje otrovne komentare dele dalje, „misleći da se tu nešto dobije, ili još gore – nešto daje”... a priča ide drugačije...

Vrsni umetnik britke misli i još oštrijeg pera, za 35 godina rada, ima isto toliko naslova satiričnih aforizama i priča, onih za najmlađe koji su ušli i u školske čitanke, o ženama i muškarcima i voljenom im sportu, sve britko i o našim naravima. Zapravo iz svih sfera života i ljudskih odnosa, koji se čitaju u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Sloveniji, Severnoj Makedoniji i prevedenih na 40 jezika, gotovo svih evropskih, do svahilija, jermenskog, turskog, arapskog, katalonskog, baskijskog...

No najduže i najviše, znao je Čotrić da „potkači” politiku, još od mladih godina, kada ga kako kaže, privlače društveno angažovane teme, poput jednopartijskog sistema, verbalnog delikta, cenzure i kulta vođe, i od kada počinje da piše za omladinsku i studentsku štampu, ali, prve aforizme „objavio” je još u osmoljetki, u rodnoj Loznici. „Nismo za realni socijalizam, ali ni i za fantastični”, „Mnogo nas je zadužio” i „Ostavio je duboke tragove, zato i propadamo”, osvanulo je za vreme velikog odmora i na jednom školskom čiviluku. Niko ga nije video, ali su znali da je on, pa je završio na vaspitno-popravnom razgovoru, a otac je bio silno zabrinut da će ga pokupiti i policija. Njeno interesovanje izazivao je kasnije, kada su usledili oni nešto ozbiljniji, informativni razgovori i debljao dosije devedesetih godina prošlog veka, na šta on lakonski dodaje: „Ranije se satiri pridavalo više pažnje i satiričara najviše pogađa ravnodušnost.”

„Dobar aforizam je u definiciji, mnogo smisla u malo reči ili dobro redigovani roman, a aforističar skulptor koji kleše nepotrebno, tragajući za zrncem zlata u brdu jalovine. Tako, ova kratka forma ne nastaje lako i ne tražim ja njih nego oni mene. Dešava se da me probudi misao i moram odmah da je zapišem. To postaje način života, svakodnevica, ta dvosmislenost i davanje rečenicama nov smisao. Aforizam mora da bude efektan, neočekivan, paradoksalan, da ima poentu, ali i da bude humoran, jer pomešani u određenoj dozi, med i žuč se najlakše piju”, priča za „Politiku” Čotrić, namere jasne, da čoveka nasmeje, ali i da ga zapita, ili „izvorno”, antički po Hipokratu, da iskaže da je aforizam nastao kao savet kako sačuvati zdravlje. Danas su više „primenjeni” u očuvanju onog mentalnog, jer „bodu određeno mesto, a zapravo leče”. A pitanje je samo koja je receptura, kako to jedan velemajstor radi.

„Pitate kao što je jedan novinar svojevremeno upitao Milka Đurovskog, nakon fantastičnog driblinga, kako on to radi, a on odgovorio „ne znam”. Lakše je uraditi nego objasniti, jer i aforizam je dribling duha na malom prostoru. Ja krećem od kraja, od poente, a sve ostalo je kondenzacija: dobar materijal, što manje reči, pa i slova”, objašnjava vlasnik neprebrojivog niza priznanja za pisano stvaralaštvo na međunarodnim festivalima. „Zlatne kacige”, nagrada „Radoje Domanović”, „Vibove” i podužeg spiska drugih, koje nose imena velikana pisane reči, pa „Zlatne značke” i „Zlatnog beočuga”, „Vitezovog proleća”, „Velike gramate Društva književnika Kosova i Metohije”, „Velemajstor satire” i „Dositejevo pero”... a Čotrić je i laureat književnih kolajni u zemljama regiona, Evrope i Bliskog istoka.

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Čiča Gliša
Nedoumica oko Aleksandra Čotrića je povezana između njegovog nespornog talenta za aforizam, i njegovog političkog angažmana. Nije mi jasno kako može da bude poslanik i participira u vlasti, kao koalicioni partner režimu, a u isto vreme da piše političke aforizme? U jednom od ta dva angažmana koji su nespojivi, ne može se biti iskren, a Čotrić neka razmišlja koja mu je od dve razdvojene stolice draža i životno bitnija.
Перивоје Поповић
ДОСТОЈАН !
Живко
Сатира која је награђивана, то је већ хумор.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.