Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Meri Popins u srcu Atine

Ministri i poslanici raznih partija su više od dve decenije u kafeu „Da kapo” uz šoljicu crnog napitka započinjali dan
Meri Popins u srcu Atine
Тридесети рођендан без гостију (Фото Ј. Павловић-Стаменић)

Od našeg dopisnika

Jasmina Pavlović-Stamenić

ATINA – Korona je nametnula svoja pravila i Atinjanima pokvarila neka mala zadovoljstva – ispijanje ekspresa u najpoznatijem kafeu na Kolonakiju ili uživanje u kolačima najčudnije poslastičarnice u Atini.

Kafe „Da kapo” u samom centru slavi 30. rođendan u sumornoj atmosferi, u samoći, bez uobičajene gužve, žamora... Od jeseni 1990. kada je otvoren bio je mesto susreta, zaključivanja poslova, mala politička kuhinja i konačno prvi kafić u kome su Grci, umesto uobičajene kafe iz džezve, naučili da piju pravi italijanski espreso, fredo, gde su probali panini sa mocarelom, prošuto...

Ministri i poslanici raznih partija su više od dve decenije u „Da kapu” uz šoljicu crnog napitka počinjali dan. Svraćali su ministri, ugledni političari, ljudi iz šou-biznisa. Onda je u godinama krize u čuvenom kafiću na Trgu Kolonaki počela da se menja publika jer su političari zazirući od gneva nezadovoljnog naroda počeli da ga izbegavaju.

Memorandum, krediti i nemaština, sav teret na leđima naroda promenili su Grke. Promenio se i sam grad koji je decenijama važio za najsigurniju evropsku metropolu. Stasala je neka nova, ljutita, nezadovoljna generacija koja nije prezala ni od toga da u ovom mirnom i gospodskom delu grada baci „Molotovljev koktel”. Tako je za ljude iz javnog života prestalo da bude bezbedno pijuckanje kafe na ovom istorijskom mestu.

Ipak, posle tri decenije postojanja „Da kapo” je uspeo da, ako više ne može da utiče na profil posetilaca, sačuva kvalitet usluge i espresa koji se ispija posle strpljivog čekanja u redu na prvo slobodno mesto. Nisu ga zaboravili, svrate i danas političari, premijer Kirijakos Micotakis je prošle Nove godine osoblju lično čestitao praznik, popio kafu, porazgovarao sa građanima.

Poslednjih meseci „Da kapo” je zbog korone prazan, stolovi sklonjeni, svraćaju samo oni koji uzimaju „za poneti”. Važnu godišnjicu, tako, proslavlja u samoći.


Najčudnija poslastičarnica u grčkoj prestonici

Ništa bolje nije ni u najčudnijoj poslastičarnici „Litl Kuk”, nadahnutoj doživljajima Meri Popins i likovima iz bajki, koja je celu ulicu pretvorila u oazu boja, neverovatnog šarenila. Zbog izobilja torti i kolača i neverovatne originalnosti, ova kuća slatkiša se ove godine našla i na spisku „Nešenel džiografik trevela”.

Nalazi se u Psiriju, nekada industrijskoj zoni centra Atine koja je poslednje dve decenije počela da dobija drugu namenu i prerasla u kvart noćnih klubova, tradicionalnih restorana, barova...

U „Litl Kuku” je tokom cele godine praznik, jer na celoj ulici vise raznobojni kišobrani Meri Popins, hiljade lampica i ukrasa. Ova dvospratna zgrada pretvorene je u kuću kolača, čaja i kafe. Sve je u njoj kao u bajci: stari pijanino, police, stolovi, jelka, ukrasi bez obzira na godišnje doba jer je u njoj uvek – praznik, i to Božić i Nova godina.

Postavka se menja, sobe u kojima se sedi su tematske: sala vitezova, sala bombona, soba braće Grim i Snežane u kojima se čokolada i čaj piju iz šoljica Alise iz Zemlje Čuda. Mnogi predmeti su nabavljeni u antikvarnicama, na bazarima... Sve se služi u šarenim cvetnim servisima, osoblje je u kostimima, čuva se atmosfera bajke. Zato je uvek bilo posetilaca koji se, ako već nisu u poslastičarnici, tiskaju se na ulici da vide starinsku kočiju i provere u koliko su boja kišobrani Meri Popins.

Kažu da je to najmagičniji kutak Atine, ali magija kao da je nestala! Atinjanima je zbog pandemije ograničeno kretanje, svi ugostiteljski objekti i poslastičarnice su zatvoreni, među njima i „Litl Kuk”. Zahvaljujući vlasnicima, ukrasa i raznobojnih svetiljki ipak nije manje nego uobičajeno pred praznik. Možda će to pomoći da malobrojni  prolaznici poveruju da sve ovo što nam se dešava nije istina i da su – bajke moguće.

 

 

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Боривоје Банковић
Леп текст, само има претеривања. Летујем у Грчкој од своје дванаесте, што ће рећи од 1974, па знам да је још седамдесетих било вероватно више апарата за еспресо у грчким летовалиштима него у целој СФРЈ. И пили су га и Грци и туристи. Зато није реално рећи да су Грци научили да пију еспресо због једног кафеа у Атини.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.