Moramo insistirati na svojim pravima
Ponovo smo se kao država našli na udaru pokrovitelja i promotora kosovske nezavisnosti, koji kao da gube strpljenje što južna srpska pokrajina još nije u potpunosti zaokružila svoju državnost. Niko se od tih zemalja nimalo nije uzbuđivao što tzv. država Kosovo nije ispunila baš ništa iz Briselskog sporazuma. Naš jedini dobitak u tim pregovorima bio je da se formira Zajednica srpskih opština, koja bi bar donekle zadovoljila preostali srpski narod na severu Kosova.
Pre ovoga vlada u Prištini nije ispunila standarde, od kojih su glavni demokratija, pravna sigurnost i povratak i bezbednost nealbanaca.
Ima već više od dve decenije, a ništa nije učinjeno od strane kosovskih Albanaca da tu svoju obavezu ispune, niko se od zvaničnika EU niti SAD nije uzbudio zbog toga. Oni i dalje pritiskaju Srbiju da se nastave pregovori, čiji je krajnji cilj da tzv. država Kosovo konačno postane država u pravom smislu reči i kao takva dobije svoju stolicu u Ujedinjenim nacijama.
Smemo li pristati na još jednu u nizu ucena i pritisaka kojima smo kao država izloženi od prvog dana, kada su počela separatistička vrenja 1981. godine?
Iako su Albanci sa Kosova i tada jasno isticali taj cilj, niko se od njihovih zaštitnika i promotora nije uzbuđivao što je rušena jedna velika i lepa zemlja kao što je bila Jugoslavija. Bio je to strateški cilj zapadnih država, da raskroje tadašnju Jugoslaviju po republičkim granicama i stvore novu državu Kosovo. Iako je sada svima jasno o čemu je bila reč, Amerika i najuticajnije zapadne zemlje bez imalo obzira i dalje istrajavaju na zacrtanom cilju. Ništa pritom nije pomagala činjenica što je drastično kršeno i prekršeno međunarodno pravo.
Akcijama „milosrdnog anđela” Kosovo i Metohija su nam na silu uzeti 1999. Od samog početka nije poštovana Rezolucija 1244. To je bio i ostao važan dokumenat koji je izglasao Savet bezbednosti UN. Treba spomenuti i vojno-tehnički sporazum iz Kumanova i deklaraciju o saradnji između Srbije i Unmika. Ovo su značajni dokumenti koji mogu biti izmenjeni samo uz saglasnost Srbije. Pošto su zapadne demokratije zasnovane na vladavini zakona, njima nije baš lako da svojoj javnosti objasne i opravdaju – drastično kršenje tih preuzetih obaveza za koje su i same garantovale.
Zbog toga su predstavnici aktuelne vlasti pogrešili kada su potpisali Briselski sporazum. Sve je tim sporazumom dato, a ponovo nismo dobili ništa. Zbog svega toga Srbija ne bi smela više da popušta. Daljih pregovora ne bi trebalo da bude dok Priština ne ispuni svoju obavezu i ne formira Zajednicu srpskih opština. Možda će neko reći da bismo time dodatno iskomplikovali ionako složenu situaciju. Verovatno bi se to i dogodilo, ali Srbija je priterana uza zid i veoma nam je sužen manevarski prostor.
Da li smemo potpisati priznanje Kosova?
Na tako nešto se ne sme pristati, jer smo i dosad mnogo izgubili, a ništa nismo dobili. I pored pritisaka velikih sila, sve više se u međunarodnoj javnosti javljaju glasovi da je prema Srbiji učinjena nepravda. Ne sme se odustati od naših legitimnih zahteva koji su uneti u Rezoluciju 1244 i Briselski sporazum. Sve drugo bilo bi katastrofa koju sebi ne smemo dozvoliti.
Radoslav Medić,
novinar, Odžaci
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


