Četvrtak, 09.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Seoski put koji treba pozlatiti

Stanovnici potkopaoničkih sela sa Ibarske strane, sanjaju put kojim će i oni nekada autom izaći na vrh Kopaonika. Ne pate oni za ispijanjem kapučina, piva i frapea, ili za dobijanjem bronzane boje na snegu srebrne lepotice
Seoski put koji treba pozlatiti
(Фото А. Васиљевић)

Nedavno je u vašem cenjenom listu objavljena odlična reportaža o stanju sela na padinama Kopaonika u opštini Leposavić na Kosovu i Metohiji.

Nažalost to je sumorna slika većine sela u Srbiji i skoro konačna realizacija cilja srpskih komunista o satiranju sela i seljaka. Selo Guvnište, ispod Pančićevog vrha, koje je povod za ovu priču, da podsetim, nalazi se na pravcu starog Rimskog puta Ostraće – Guvnište – Isevo – Crnatovo – Belo Brdo preko njega se ruda prevozila dalje za potrebe Rimskog carstva, a taj isti put koristili su kasnije i naši srednjovekovni vladari koji su rudarili pored Novog Brda i u Belom Brdu na Kopaoniku, koji je istorijski poznat kao srebrna planina, jer je njegova ruda prebogata olovom, cinkom, srebrom i zlatom. Kasnije su eksploataciju nastavili turski okupatori, pa između dva svetska rata Englezi, tokom drugog rata nacisti, kasnije komunisti. Dakle taj put o kome danas pričaju seljaci iz Guvništa, još je nedosanjani san svih onih Srba koji su opstali i istrajavaju na toj izdatoj i napuštenoj strani Kopaonika, slušajući lažna obećanja decenijama o boljem životu, koji kroz maglu naslućuju samo u TV serijama, a polako su punili periferije Kraljeva, Smedereva, Beograda, Kruševca i rasejavali se od Australije do Nemačke i Amerike, nikad prihvaćeni kao pravi varošani, istovremeno ne prodajući imanja koja su nevoljno napustili, jer istini za volju nisu ni imali kome da ih prodaju jer bez puta nemaju nikakvu vrednost.

Ne traže zaposlenje u državnim institucijama, ne žele da se sele i da oni i njihovo potomstvo budu socijalni problemi u novim sredinama, već samo da im se preko tog puta omogući da se naslone na prednosti i njihovog Kopaonika, kao i stanovnici Raške i Brusa, a da svoje kuće revitalizuju i prilagode turističkoj ponudi takvoj da donosi prihod i uslove za nova ulaganja i razvoj

Sa padina Kopaonika su oterani planiranom nebrigom posleratnih vlasti, jer sever Kosova i Metohije je Albancima bio zanimljiv bez Srba, dakle samo teritorija sa šumama, rudnikom i radarom odakle se kontroliše cela Srbija, a Beogradu je služio za manipulaciju na lažnim izborima sve ove godine od tzv. oslobođenja. I dok njegove blagodeti i lepote koristi sa pravom cela Srbija pa se Kopaonik smatra turističkom top destinacijom u svetskim razmerama i značajnim puniocem budžeta Republike Srbije, stanovnici potkopaoničkih sela sa Ibarske strane, sanjaju put kojim će i oni nekada autom izaći na vrh Kopaonika.

Ne pate oni za ispijanjem kapučina, piva i frapea, ili za dobijanjem bronzane boje na snegu srebrne lepotice, na čijim padinama su se davno nastanili njihovi preci i vekovima je branili i odbranili. Oni samo žele jednostavan život, u kome će deo tog poreza kojim i oni pune budžet Srbije, najviše preko rude iz Belog Brda, biti uložen u asfaltiranje starog Rimskog puta Ostraće – Guvnište – Belo Brdo, da bi mogli višak svojih proizvoda da prodaju na Kopaoniku, a da i dalje nastave da žive u svojim kućama na padinama Kopaonika, da se dodatno bave seoskim turizmom jer će im put dati šansu da ulažu u razvoj svojih gazdinstava i opstanak na Kosovu i Metohiji.

Ne traže proizvodne pogone, jer asfaltiranjem tog puta svako gazdinstvo postaje mali proizvodni pogon zdrave hrane plus usluge smeštaja. I samo je pitanje vremena kada će uz sistem poštovanja srpske graditeljske tradicije, što je propušteno na Zlatiboru i Kopaoniku, ta jugozapadna strana Kopaonika postati model za obnovu sela u brdsko-planinskim područjima i to bez velikog ulaganja. Tako da predsednik Srbije Aleksandar Vučić neće morati da ispunjava želju Stanka Blagojevića iz Guvništa, o dodeli stana u Lešku, jer se asfaltiranjem puta stvaraju njemu i drugima uslovi za život u obnovljenoj kući u Guvništu i bavljenje seoskim turizmom, jer najbolji krompir, rakija, meso i sir ne rastu u Lešku, već u Ostraću, Simičištu, Crnatovu i Guvništu.

Tim putem je prevezeno toliko tona rude da bi ga trebalo pozlatiti, ali stanovnici tog dela Srbije na Kopaoniku traže samo da se asfaltira. Ne traže zaposlenje u državnim institucijama, ne žele da se sele i da oni i njihovo potomstvo budu socijalni problemi u novim sredinama, već samo da im se preko tog puta omogući da se naslone na prednosti i njihovog Kopaonika, kao i stanovnici Raške i Brusa, a da svoje kuće revitalizuju i prilagode turističkoj ponudi takvoj da donosi prihod i uslove za nova ulaganja i razvoj.

Prvi put imamo Ministarstvo za selo i ta odluka je za rubriku Verovali ili ne. Naslućujući potencijale ove dalekosežne odluke za Srbiju, ubeđen sam da će stvoriti uslove za lepu i poželjnu Srbiju u koju će se , kao nekada, dolaziti i ostajati, a ne odlaziti. Ova se šansa ne sme propustiti i uprljati.

Samo selo Srbiju spasava.

Član nacionalnog tima za preporod sela Srbije

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari9
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Sasa Trajkovic
Комунизам је девастирао Србију том вештачком индустријализацијом су протерали људе са села у градове а иза свега се крио страх од приватне својине сетимо се само харачења наших села после рата оримања, национализације... али и страх од очувањеа традиционалних српских вредности вере, славе... Иронично село је и данас има статус посебне оазе традиционалног, здравог начина живота и морала јер су се наши градови претворили у храмове потрошачког друштва, сачувајмо села од нас самих какви смо.
Ч.Кузмановић
Потпуно се слажем са коментаром господина Саше, као и са сјајним текстом аутора чланка. Морам да се надовежем и на коментаре Душана и Војислава, који показују истинитост тврдње у изнетом коментару на који дају одговор. Те заблуде да је само у комунизму грађено и да се боље живело, показују девастираност ума појединих људи који још увек живе у заблудама те погрешне идеологије јер још у то "златно доба" наши људи су бежали у краљевине (ВБ, Белгија, Данска, Шведска, Норвешка) ради бољег живота.
Dušan Trajković
Da nije bilo komunizma još bi se u XXI veku preko sveće gledali .A ti isti stanovnici bi kulukom po Rimskim drumovima i Turskoj kaldrmi rudu vozili i kamen tucali .
Prikaži još odgovora
мук около
Потресно је ово и не зна човек шта да каже. Има ли у државним институцијама стварно образованих, државотворно усмерених људи на местима где се доносе одлуке и где се надзире њихово спровођење? Не би се рекло.
Lena
Odlican clanak, pozdrav autoru ! Nadam se da ce nadlezni shvatiti nuznost asfaltiranja ovog puta i predvideti budzet za rad.
Vojislav
Nije samo put u pitanju. Za vraćanje života u demografski i ekonomski zapušteno područje Srbije, potrebno je više od toga. Uz puteve trebaju i ostali sadržaji. Ali ne njihova izgradnja od slučaja do slučaja, već kao posledica utvrđene dugoročne razvojne strategije. Umesto toga imamo stihijnu izgradnju autoputeva, uglavnom tuđim sredstvima i tuđim izvođačima, bez računice koliko će se isplatiti, i koliko su u funkciji ukupnog razvoja.
Senior75 inzenjer
Sela ne ostaju pusta, samo se menja struktura "stanovnistva".Eto u mom zavicaju podno planine Sokolovice, pored stotinak stanovnika u pet sest sela, doselila se jedna mecka.Vest dosta losa, ali realna, jer za par godina kad ovi gorstaci pomru, bice naselje retkih zveri, a mozda I rezervat prirode, a mi tamo rodjeni,ici cemo tamo kao turisti.Ceka nas svetla buducnost na kojoj se svesrsdno radi.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.