Sreda, 24.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ozbiljan krivični igrokaz

Svaki pravnik zna da se krivična nevinost ne dokazuje, već pretpostavlja (Ustavna prezumpcija nevinosti). Na tužilaštvu je da dokaže nečiju krivicu pred sudom. Ovde se pak samoprijavljivanjem traži da tužilaštvo praktično dokazuje nečiju nevinost
Ozbiljan krivični igrokaz
(Миланко Каличанин)

Nisam proveravao, ali čvrsto pretpostavljam da je Srbija u još nečemu, osim po privrednom i svakom drugom rastu, najlepšim zgradama, istorijski najboljim međ’ državnim odnosima itd – „vodeća u Evropi”. Reč je o pravnički neverovatnoj pojavi, evropski nepoznatoj, da predsednik jedne ustavne države podnosi, suštinski, krivičnu prijavu protiv sebe samog (uz najbližeg rođaka i ministra). Time se valjda unapred, preventivno, želi dokazati nevinost u vezi sa dva teška krivična predmeta, „Jovanjicom” i „Belivukom”, iako se protiv njih trojice postupak uopšte ne vodi.

Kako je tu reč ne samo o organizovanom kriminalu nego i o, hipotetički, politički fatalnim slučajevima zbog mogućih veza „podzemlja” i vlasti, preduzelo se nešto što je u pravu protivrečno samo sebi, a u životu zdravoj logici – samoprijavljivanje, samookrivljavanje. Da igrokaz bude zaokružen, formalno je krivičnu prijavu podneo advokat ujedno visoki funkcioner političke stranke kojoj je na čelu prijavljeni predsednik republike. Učinio je to spontano, na osnovu saznanja iz medija, kako kaže...

Dok je posle prve prijave („ Jovanjica”, decembar 2019) i bilo nešto pravničkog i političkog kritikovanja, posle druge („Belivuk”, avgust 2021) to je bivalo ređe i tiše – rečju, navikli Srbi na sve, nije ni ovo najgore. Zbog toga bar da pokušavam, kao pravnik, da ukažem na fantastiku ove situacije ne bi li se široka društvena apatija bar malo promrdala.

Svaki pravnik sa (normalnog) pravnog fakulteta zna da se krivična nevinost ne dokazuje, već pretpostavlja  (Ustavna prezumpcija nevinosti). Na tužilaštvu je da dokaže nečiju krivicu pred sudom. Ovde se pak samoprijavljivanjem traži da tužilaštvo praktično dokazuje nečiju nevinost. Niti ono to zna (nije branilac), niti je za to plaćeno. Ono je uvek pristrasno (samo je sud je objektivan) u nastojanju da dokaže kako je neko kriv. Baš je čudno da su to pomenuti advokat i šef države, kao pravnici, prenebregli.

Šire gledano, neko ustavno ili zakonsko pravo postoji da bi ga građani koristili shodno svrsi tog prava, a ne zloupotrebljavali tj. koristili protivno cilju zbog kog to pravo uopšte postoji. Ovde je upravo reč o zloupotrebi prava jer se prijava podnosi ne da bi se dokazala nečija krivica (što mora biti cilj prijave), već da bi se dokazala nevinost. A to nije niti može biti svrha krivične prijave.

Da se ne bismo pretvorili u društvo ovakvih i sličnih zloupotreba prava, zakonom je propisano krivično delo „lažno prijavljivanje” (334 KZ) – ko prijavi neko lice da je učinilo krivično delo (...) a zna da to lice delo nije učinilo, kazniće se zatvorom (...). S obzirom na to da je advokat podneo krivičnu prijavu sa (usmenim) obrazloženjem da bi se dokazala nevinost, zdravorazumski proizlazi (a može i argumentum ad absurdum) da je znao, ili bio uveren, da je onaj protiv koga podnosi krivičnu prijavu nevin. Tužilaštvo se, čini mi se, na ove neobične i protivzakonite okolnosti još nije izjašnjavalo.

S obzirom na konkretne okolnosti nadređenosti, ne treba izgubiti iz vida ni činjenicu koja se tiče podstrekavanja na lažno prijavljivanje. Ako  je, kojim slučajem, advokatu naređeno  da podnese ovu prijavu, onda je naredbodavac podstrekač (šef države je čak i najavio da će neko  podneti  krivičnu  prijavu  protiv njega), a taj  koji  je to učinio  je izvršilac. A ako bi, kojim slučajem, tužilaštvo ovde odbacilo krivičnu prijavu zbog toga što se radi o lažnom prijavljivanju, moralo bi pokrenuti postupak protiv podnosioca prijave.

Svakako najveći problem u vezi sa čitavim ovim igrokazom, i brojnim drugim koje gledamo, je pitanje koje mora svako da postavi sebi – kako i kada do ovoga dođosmo? Nije to što nas Evropa sa čuđenjem i podsmehom gleda kao društvo koje je dopustilo da se Ustav, institucije i zakoni okrenu naglavačke, nego da li je moguće da u 21. veku ćutke živimo u „demokratiji iz 18. veka, tipa „država, to sam ja”. Gde se to denu univerzitetska elita, slobodni intelektualci i kritičko javno mnjenje?      

Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Земунац
У теорији је како професор каже, а у пракси сасвим супротно. У теорији тужилаштво доказује кривицу, а у пракси окривљени доказује невиност. У теорији јавни тужилац би требало да покрене истрагу, ако има сазнања о извршеном делу, а у пракси ћути док не добије миг. Ко је за све то крив? Да ли држава, да ли тужилаштво, да ли суд, да ли адвокати? По мом скромном мишљењу сви одреда. Модерна држава је више адвокатска (није само наша карактеристика), него што је правна.
Petar Pan
Apsurdno jeste, ali i sasvim razumljivo. Kad nemaš drugog načina da se odbraniš od klevetanja - daj šta daš. Apsurdno je i to što u ovoj državi svako svakog može javno optužiti za neki kriminal želeći mu time naneti neku štetu, prevashodno političku. Time se koristi opozicija, a u nešto manjoj meri, i vlast. Za takve pretpostavka nevinosti izgleda ne važi, ali ni zakonska obaveza da kriminal prijavi onaj ko o tome ima neka saznanja. Čudno što gospodinu Profesoru to ne smeta.
Petar Pan
Grešiš Risto, jer oni koji klevetaju su spremni na to. Kad protiv takvih podneseš prijavu, ima da izrodiš troje dece i spremiš ih za školu dok se postupak ne okonča i to kaznom od par hiljada dinara. Do tada je politička šteta već učinjena. To bi bilo isplativo samo kad bi klevetnike slali u zatvor na par godina što je iluzorno u srpskom pravosuđu koje ni ubice toliko ne kažnjava.
Риста
Онда се не подноси пријава против самог себе, већ против онога ко клевета.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.