Četvrtak, 02.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

NATO posle Avganistana

Naglim vojnim povlačenjem SAD, NATO je ostao bez ikakve pozicije i funkcije, osim fragmentarne asistencije američkim snagama u obezbeđenju procesa napuštanja Kabula ili zvaničnih saopštenja koja deluju blago rečeno neubedljivo Pakao u Kabulu
NATO posle Avganistana
Пакао у Кабулу (EPA/STRINGER)

Dok poraz dvadesetogodišnjeg angažovanja SAD u Avganistanu medijski i analitički dominira, poraz NATO-a, kao vojnopolitičke organizacije sa globalnim intencijama sve do avganistanskog fijaska, stidljivo se i fragmentarno pominje.

Posle pada Berlinskog zida, nestao je i glavni vojnopolitički osnov za opstanak NATO. Međutim ostao je voljom SAD koje su ga pretvorile u instrument zaštite postojećih i osvajanja novih prostora na „oslobođenom” istoku Evrope, a na bazi novodominirajuće liberalno-demokratske ideologije. Protivpravnom intervencijom na zemlju nečlanicu SRJ, NATO je izašao iz ugovornog okvira delovanja, što je tada dominantnim SAD i transatlantskoj alijansi omogućilo vanevropski nastup sa projekcijom njegove globalne vojnopolitičke uloge. Tako se obreo i u Avganistanu i doživeo poraz koji ne može ostati bez posledica za budućnost organizacije. SAD su u važnim vidovima, doduše u padu, još najmoćnija globalna sila i svoj poraz će nekako amortizovati.

Sa NATO-om će to biti, izvesno je, nešto teže. Avganistan je naime uverljivo potvrdio da u suštinskom smislu organizaciju  održavaju SAD u meri u kojoj im interesno odgovara. Naglim vojnim povlačenjem SAD, NATO je ostao bez ikakve pozicije i funkcije, osim fragmentarne asistencije američkim snagama u obezbeđenju procesa napuštanja Kabula ili zvaničnih saopštenja koja deluju blago rečeno neubedljivo. Organizacija se raspala, a pojedine članice su delovale samostalno uglavnom svojim sredstvima u izvlačenju pretežno svojih. Predsednik Bajden je bio jasan da će američki vojnici pre svega biti zbog američkih građana i lica od njihovog interesa, ostavljajući saveznike da se snalaze, što ovi i čine.

Ovaj poraz otvara pitanje prerastanja organizacije u vojnopolitički instrument za odbranu strateških interesa SAD i zapada sa globalnim dometima. U tom cilju projektovano je i širenje na Pacifik (Japan, Australija, J. Koreja), čemu je upravo Avganistan trebalo da bude odskočna daska. Sam predsednik Bajden potvrđuje ovih dana povodom Avganistana i mogućih bezbednosnih posledica poraza, da je ideja živa tako što uverava pomenute saveznike na Pacifiku da postoji „član 5” (ugovor o NATO) po kome se garantuje odbrana, zaboravljajući da oni još nisu formalne članice. Pomenuo je čak i Tajvan uz oštru reakciju Kine čime je potvrdio strateški kontekst ideje u novim globalnim multipolarnim sučeljavanjima. Posle avganistanskog fijaska teško je potvrditi da ideja ima šanse. Ovo tim pre što se SAD u saniranju štete  opredeljuju za G7 (ne i NATO), kao grupaciju koja u realnim globalnim odnosima sa relevantnim ekonomsko-političkim argumentima, može jedino da deluje efikasno prema glavnim rivalima Kini i Rusiji, a koja je i programirana da proširenjem sa Australijom, J. Korejom, Indijom treba da postane jezgro za buduću liberalno-demokratsku globalnu promociju i dominaciju.

Imajući u vidu stvarne bilanse NATO-a u Avganistanu i porazni kraj misije, realno je da glavna funkcija NATO-a ostaje Evropa sa tri strateška cilja: očuvanje ostvarenih pozicija na ideološkoj liberalno-demokratskoj osnovi i vrednostima; osvajanje preostalog  sa težištem na ZB i „liniju vatre”; obuzdavanje Rusije (i Kine) vojnim jačanjem i vojnopolitičkim tvrdim delovanjem. Problem je što neke stare članice u novom multipolarnom poretku imaju i sopstvene interese koje nemaju nameru da obavezno podređuju NATO-u: Turska u politici prema Rusiji, centralnoj Aziji, Mediteranu; Nemačka prema Kini i Rusiji; V. Britanija u politici pokušaja vraćanja na globalnu scenu; Mađarska, Poljska i dr. u nacionalnim politikama. Najbolju ilustraciju disharmonije odslikava odnos članica prema prihvatu „lojalnih” Avganstanaca gde isključivo dominiraju pojedinačni interesi. Čvrstu vernost sada uglavnom garantuju najnovije članice, motivisane da preko NATO-a na brži način kraćim putem uđu u zapadnu interesnu sferu. Poraz u Avganistanu je u svakom slučaju otvorio pitanje dalje sudbine izvornog NATO-a, a svojevremena ocena francuskog predsednika Makrona o smislu opstanka NATO-a nesumnjivo dobija na aktuelnosti.

Diplomata u penziji

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Stari Beogradjanin
Tesko da ce se NATO oporaviti posle fijaska u Avganistahu
Goksi
Clanak vrvi od projektovanih istina. Nato nikad nije zvanicno ucestvovao u ratnim operacijama i pridruzio se tek godinu dana po invaziju kao podrska SAD u menagmentu bezbednosne situacije nakon invazije i okupacije od strane SAD kojoj su pridruzile svega 2 nato drzave (Kanada i Britanija) plus Australija koje su ucestvovale u ratnim operacijama do 2015. Ne treba zaboraviti da su Amerikanci imalu znacjnu logisticku podrsku od kojih 10 drzava medju kojima su i Rusija, Uzbekistan, Indija, Turska...

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.