Veliki školski čas profesora Miloja Pavlovića
Navršava se 80 godina od dana kad su nemački fašisti streljali nedužni narod Kragujevca i Šumadije da bi zadovoljili monstruoznu zločinačku formulu „stotinu za jednog”. Skupljali su i hvatali nedužni narod po ulicama, đake i profesore sa školskih časova, decu...
Veliki školski čas održava se svake godine 21. oktobra. To je dan sećanja na mučeništvo žrtava, ali i na velika dela i junaštva legendi koje nikada neće biti zaboravljene. Na ovoj manifestaciji tokom godina odzvanjale su poruke, kao što su: „Dosta su svetu jedne Šumarice”, „Puška nije dobar alat, ubijanje nije dobar zanat, ne proizvodi ništa sem tuge”...
Legendarna pesnikinja Desanka Maksimović u poemi „Krvava bajka” posvetila je streljanim đacima čuvene i tužne reči.
Veliki školski čas rođen je tog tužnog 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama.
S postrojenim đacima i profesorima stajao je i direktor učiteljske škole profesor Miloje Pavlović. Kada mu je izdajnik Marisav Petrović, Ljotićev komandant i fašistički oficir, ponudio život, uz prezriv pogled na izdajnika, prkosno je izgovorio poslednje reči pred streljanje: „Ako mi od tebe zavisi život, ne treba mi taj život.”
O Miloju Pavloviću govorio je profesor Miodrag Zečević: „Bio je gorostasni Šumadinac koga je iznedrila Šumadija, a on je bio po svom biću Šumadija. Taj ponosni sin Šumadije živeo je život dostojan njegovih šumadijskih predaka koje nisu mogle pokoriti osvajačke imperije vekovno jurišajući na njena omiljena polja i slobodu ljudi. Miloje je izražavao sve najlepše vrednosti ljudi koje je u istoriji svog postojanja oformila, istkala i u svoje ljude usadila Šumadija. Bio je ono zašto je bio predodređen i ono što se od njega prirodno očekivalo. Čovek koji je u sebi nosio gene odlučnosti, humanosti i dostojanstva svoga naroda i svoje Šumadije. Po tim ljudskim vrednostima bio je Šumadija i snagom svoje ličnosti predstavljao je jedan hrabri i dostojanstven narod, ponašajući se u životu kako se od njega i očekivalo.”
Rođen je 1887. godine u selu Donje Jarušice, u blizini Topole i Orašca, što predstavlja deo centralne Šumadije. Učesnik je balkanskih ratova 1912. i 1913. godine, kao podoficir, a od 1914. do 1918. kao oficir slavom ovenčane Srpske vojske. Odlikovan je Ordenom belog orla i Zlatnom medaljom za hrabrost.
Miloje Pavlović, profesor, učesnik oslobodilačkih ratova, direktor učiteljske škole, veliki rodoljub i humanista i ogorčeni antifašista, streljan je u Šumaricama 21. oktobra 1941. godine, zajedno sa profesorima i đacima, kao i ostalim uhapšenim građanima, držeći se dostojanstveno i hrabro, kao da smrt nije ništa.
Herojsko držanje Miloja Pavlovića na ivici života i smrti ovekovečio je pesnik Radoje Radovanović u poemi „Kragujevac” stihovima: „Da li vas još uvek čudi što voljno ostajem s njima?/Ja njihov profesor stari, zar da ih ostavim same?/A sutra?... Zar sutra prstom da pokazuju na me?/Vi to ne osećate... to mi ’divljaci’ znamo:/profesor nije profesor sa katalogom samo.../Pucajte!... Ja držim čas...”
Za junačko držanje pred streljačkim strojem 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama i herojsku smrt proglašen je 27. novembra 1953. godine za narodnog heroja.
Božidar Čeperković,
Kragujevac
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


