Nedelja, 19.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Urbani betonski svetionik – spomenik kulture

Stambeno-poslovni centar „Geneks”, remek-delo arhitekte Mihajla Mitrovića u novobeogardskom Bloku 33, Vlada Srbije uvrstila u registar kulturnih dobara
Urbani betonski svetionik – spomenik kulture
Темељи Западне капије Београда, односно „Генекс” куле положени су 1971. године (Фотографије Бета/Завод за заштиту споменика)

Kada je krajem šezdesetih godina prošlog veka dobio konkurs za izgradnju zgrade od 12 spratova i mesne zajedice u Ulici narodnih heroja Mihajlo Mitrović, arhitekta, odustao je od tog objekta i predložio da se na istom mestu podignu dve kule po kojima će Beograd biti prepoznatljiv. Uprkos brojnim osporavanjima, uspeo je zahvaljujući sopstvenoj borbi da istraje u tome da njegov projekat bude izveden, a tada glavni grad SFR Jugoslavije i Balkan dobije najvišu građevinu od betona. Temelji Zapadne kapije Beograda, odnosno „Geneks” kule položeni su 1971. godine.

– Nisam se složio sa idejom da zgrada od 12 spratova bude pola poslovna pola stambena kako je to konkursom bilo zadato. Na istoj lokaciji samovoljno sam uradio dve zgrade, stambenu i poslovnu, koje su povezane na vrhu. Dugo sam obrazlagao svoje ideje pred planskim komisijama, verovao sam da je to dobro rešenje i da će te kuće biti prepoznatljiv znak Beograda što već decenijama jesu. U toj velikoj hajci protiv mene imao sam podršku Stojana Maksimovića, arhitekte i projektanta Sava centra. Čak je i karikaturista „Politike” Ivo Kušanić objavio karikaturu, crtež zgrada i ispod njih vešala sa tekstom: „Za koga su vešala? Za projektanta” – ovako je pre osam godina govorio arhitekta Mitrović za „Politiku”.

A danas je njegovo remek-delo, od stotinak izvedenih građevina, stambeno-poslovni centar „Geneks” ušao u porodicu kulturnih dobara – Vlada Srbije pre dva dana proglasila je taj objekat u novobeogradskom Bloku 33 spomenikom kulture. Mitrović to nije doživeo, umro je u 97. godini, decembra 2018. godine, i osim što bi bio zadovoljan takvom odlukom i još jednom „nagradom” za to zdanje sada bi bilo korisno čuti šta kaže o tome da je trku u visinu izgubio u konkurenciji novih oblakodera koji se „seju” maltene kako kome padne na pamet.

Duže od tri decenije Mitrovićeva kula držala je rekord u visini, mnogima se nikad nije dopala, a našla se na naslovnici kataloga izložbe „Ka konkretnoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji od 1948. do 1980”, koja je bila održana od jula 2018. do januara 2019, u Muzeju moderne umetnosti MOMA u Njujorku.

Objekat čine dve kule, armirano-betonske skeletne konstrukcije koje su funkcionalno razdvojene na stambenu od 30 spratova i poslovnu od 26 spratova – povezane u celinu konstrukcijom u vidu mosta na visini dvadesetšestog sprata. Fasade su izvedene u natur-betonu. Svaka kula ima po dva stepeništa, koja su „sakrivena” u betonskim bočno postavljenim vertikalama kružne osnove.

– U projektantskom smislu inovativnost se najviše ogleda u pojavi rotonde sa pokretnim podom, na vrhu administrativne kule koja je namenjena za restoran-vidikovac, prvi tog tipa u Evropi (restoran nikad nije proradio prim. „Politike”). Monumentalna građevina podignuta je na samom prilazu prestonici iz pravca Beogradskog aerodroma, kao urbani „svetionik” i najupadljiviji motiv Novog Beograda, ali i vizuelni reper čitavog grada. Poznat pod imenom i „Zapadna kapija”, u vreme građenja predstavljala je najvišu zgradu na Balkanu. Odlikuje se jednostavnošću rešenja i proporcionalnim redom dvojnog korpusa koji nadvisuje krovna nadgradnja cilindričnog oblika za smeštaj restorana sa mehanizmom koji je omogućavao njegovo okretanje oko centralne ose. Kombinacija gigantskih formi postamenta i ekscentričnog motiva na vrhu, predstavlja specifičnu i smelu arhitektonsku kreaciju. Posebno originalan detalj na savremenoj arhitekturi jeste oslikavanje fasada. Slikar Lazar Vujaklija uradio je murale na betonskim fasadama prizemlja zgrade 1979 – naveo je Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda, na čiji je predlog vlada uvrstila „Geneks” kulu u registar kulturnih dobara.

To znači da stanari ali i vlasnici, odnosno budući korisnici nižeg poslovnog objekta koji je godinama prazan, neće moći da menjaju spoljašnji izgled objekta, da ga nadograđuju, niti ruže. Bilbordi koji godinama obmotavaju nižu kulu moći će da tu stoje sve dok se taj deo objekta koji je pripadao firmi „Geneks” ne privede nameni.

– Arhitekta Mitrović dao je saglasnot da na njegovo autorsko delo, na nižu zgradu mogu da se postave bilbordi, reklame, sve dok se ne reši sudbina poslovnog zdanja – kažu u gradskom Zavodu za zaštitu spomenika kulture.

Komentari14
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

jomo
Spomenik svakako
Barka
Igore, nisam rekao da je Daca kultura vec sam samo dodao crticu vezanu za ovaj spomenik kulture (zgrada) ili 'kulture'. Inace, Daca je bio komsija i pricao mi je o nekim stvarima na ivici (i preko) zakona, dzeparenju u Italiji, spageti vesternima i poznatim glumicama kakve su stvarno bile kad se opuste. Svaki dan sam ga sretao na obliznjoj pijaci ispred Maksija kako kupuje namirnice za svoju piceriju. Vrlo kolorful lik mada definitivno ne bi mogao da bude operski pevac bio mu je potreban titl.
n ercegovac
Imao sam priliku da posetim stan-atelje u kojem je 1934-65 živeo i radio Le Corbusier. Nalazi se na dva poslednja sprata betonsko-staklene građevine iz 30-tih godina, dakle daleko pre brutalizma. Lepo izlazi na slikama, ali se najlepše osećate na njegovoj terasi, kad okrenete leđa delu modernog čoveka i zagledate se u plavo nebo s krovovima Pariza u dnu.
Tanja Anic
Remek delo naše I svetske arhitekture. Objekat koji zaslužuje da postane spomenik kulture, kao I još neke zaboravljene I zapuštene beogradske lepotice srpske arhitekture. Nadam se da će se uskoro i parterno uredjenje oko kula dovesti u prvobitno stanje I da će se skinuti bilbord sa ovog objekta. Jedan period sam često prolazila pored kula, I skoro uvek bih zatekla manju grupu stranaca koji bi fotografisali ovo remek delo brutalizma, očigledno svesni pored kakvog objekta prolaze. Ana, arhitekta
Земунац
Када је зграда подигнута многима се није свиђала и буквално су пљували на дело архитекте Михаила Митровића, као што сада пљују по Београду на води. Иначе кула је огледало једног времена и једног правца у архитектури, као и споменик нашим грађевинцима, којих више нема. Сада нам зидају Кинези, Израелци, Арапи и многи други.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.