Samačka soba je privremeni ili trajni stan za jednu osobu. Samačka soba može biti stvar ličnog izbora, ali teže je ako ste na nju „osuđeni”. Mladost je obično smatra spasom i slobodom, kada se u nju pobegne od večito budnih roditeljskih očiju. Starost je naprotiv smatra tamnicom – naročito ako osoba, koja u samačkoj sobi sama živi, nije sebi najbolje društvo.
U svakom slučaju treba praviti razliku između samoće i usamljenosti, jer čovek može biti usamljen i onda kada stanuje u krugu mnogobrojne porodice, isto kao što može biti srećan i okružen prijateljima, iako stanuje sam.
Samačka soba će postati stan onda kada u nju unesete:
– postelju za spavanje, dimenzija 100 x 200 x 40 cm sa udobnim dušekom postavljenim preko elastične podloge
– manju fotelju (jednu do dve), dimenzija 60 x 60 x 40 (70), za dnevno sedenje i odmor. (Umesto zasebne postelje sa foteljama, možete planirati dvosed ili trosed na razvlačenje, što je svakako manje udobno ali često i neizbežno, zbog skučenog prostora.)
– ormar za garderobu, odeću i rublje, dimenzija 120 x 60 x 230 cm u kombinaciji otvorenih i zatvorenih polica za smeštaj najrazličitijih predmeta, a u dimenzijama koje prostor diktira,
– sto za obedovanje koji će poslužiti i za rad, koji može biti i na sklapanje, sa obaveznom visinom od 70 do 75 cm
– nekoliko stolica koje takođe mogu biti na sklapanje, u cilju boljeg korišćenja prostora
– nekoliko niskih stočića, najbolje u set-sistemu, tako da se mogu podvući jedan ispod drugog, pomerati po želji i potrebi.

Samačka soba će postati udoban stan, kada je dopunite dobro odabranim i raspoređenim lampama, kada pokrijete pod malim tepihom i prozore lepim zavesama.
Samačka soba će postati dom, kada je napunite knjigama koje volite, muzikom koju rado slušate, slikama u kojima uživate i kada na sto stavite vazu sa cvećem.
Ali, samačka soba će postati dom – slatki dom uistinu onda kada u njoj zamirišu, slatkim mirisom, tek ispečeni kolači. A to naravno, neće biti moguće, bez kakve-takve kuhinje. Ako je vaša soba „tri sa tri”, to znači da je njena površina ispod donje granice biološkog minimuma od 10 m2, pa je nerealno očekivati da se u njoj može organizovati kuhinja. Ali, ako je soba veća, kuhinju lako možete rešiti „u plakaru”, tako da bude zaklonjena od pogleda, a da ipak dobro posluži, baš onako kako služe kuhinje u kamp-prikolicama.
Za pesnike, soba je najčešće „gnezdo” ili „školjka”, u kojima čovek stanuje kao ptica ili kao zrno bisera. Ponekad, oni čoveka vide kao puža u kućici ili kao kornjaču ispod oklopa. Skoro ga nikada ne vide onako kako istinski stanuje: u kutiji. Jer šta je soba ako nije kutija „tri sa tri puta tri”, često veća, ponekad manja?
Srećom, tu su arhitekti, koji se, i kada su pesnici, ne udaljavaju suviše od matematike. Otuda toliko brojeva u ovom kratkom tekstu.
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


