Četvrtak, 16.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Uzlet francuske levice na krilima ujedinjenja

Kritika predsednikovih najavljenih reformi plasirala je levičare, rame uz rame s centrističkim blokom, u drugi krug parlamentarnih izbora koji se održavaju u nedelju
Uzlet francuske levice na krilima ujedinjenja
Без апсолутне већине шеф Јелисејске палате неће моћи неометано да доноси нове законе (Фото: EPA-EFE/C.P.Tesson)

Uprkos kiksu u prvom krugu parlamentarnih izbora održanih proteklog vikenda, centristi francuskog predsednika na dobrom su putu da ostanu vodeća politička snaga u parlamentu. Međutim, i levičari bi iz bitke za parlament, koja će se okončati 19. juna, mogli da izađu kao pobednici.

Poslanici Emanuela Makrona, zahvaljujući izbornom sistemu u dva kruga i uprkos odličnom rezultatu levičarskog bloka u prvom krugu, verovatno će obezbediti prevlast, što je praksa od koje se nije odstupilo od kada postoji Peta republika, a koja baš stoga što se parlamentarni izbori raspisuju svega mesec i po posle predsedničkih, šefu Jelisejske palate obezbeđuje i ovu podršku. I levičarski savez predvođen Žan-Likom Melanšonom biće svojevrsni pobednik, jer će verovatno postati najjača opoziciona sila u parlamentu. To znači da će se Makron, za razliku od prošlog mandata kad je imao apsolutnu prevlast u skupštini, ubuduće hvatati ukoštac s negodovanjem levice na svaki zakon koji planira da sprovede zarad svojih reformi.

Ako Melanšon ponovi uspeh iz prvog kruga i postane najveća opoziciona sila, vlast će se u parlamentu suočiti s glasnim kritičarima. Makron očekuje da će njegove reforme naići na tradicionalno protivljenje francuskih sindikalaca, koji se ne libe da izađu na ulice, ali sigurno nije računao na ovu vrstu otpora u parlamentu. Melanšonova pobeda ogleda se u još jednom događaju. Levica je u nedelju, u prvom izbornom krugu za poslanička mesta, iz sedla izbacila desničarski Nacionalni skup, dugogodišnjeg glavnog rivala vlasti. Marin le Pen, iako se plasirala u finiš predsedničkih izbora, u nedelju je obezbedila samo 18,68 odsto glasova. Tako Le Penova nije uspela da iskoristi rekordno visok uspeh krajnje desnice na predsedničkim izborima.

Centrističkoj koaliciji „Zajedno” neophodna je apsolutna većina koja bi omogućila glatko sprovođenje predsednikovih predizbornih obećanja, među kojima su smanjenje poreza i podizanje starosne granice za penzionisanje sa 62 godine na 65 godina. Suprotno tome, Melanšonova platforma uključuje povećanje minimalne plate i spuštanje starosne granice za odlazak u penziju na 60 godina, kao i zamrzavanje cene energenata, što su teme posebno interesantne Francuzima od početka rata u Ukrajini.

Mediji javljaju da sveže reizabrani Emanuel Makron zbog uspeha levice hoda po „ivici žileta” ka drugom krugu. Osvajanje većine visi o koncu, smatraju tamošnji mediji, pozivajući se na izbore u nedelju, koji pokazuju blagu prednost predsednikovog saveza, koji je osvojio 25,75 odsto, dok je levičarska koalicija osvojila tek nešto manje – 25,66 odsto. Izlaznost je bila 47,5 odsto i najniža je od 1958. godine.

Veliki uspeh levičarske alijanse u prvom krugu, iako se nužno neće pretvoriti u poslanička mesta u drugom izbornom krugu, u kojem se tradicionalno favorizuju centristički kandidati, za Melanšona je dostignuće sam po sebi. Njegov blok doveo je do promena u francuskoj politici nakon godina dominacije desničarskih i krajnje desnih političara. Ovaj uspeh mogao bi 19. juna „pojesti” Makronovu parlamentarnu moć. Za većinu mu je potrebno 289 od 577 mesta. Njegova koalicija imala je do sada 345 poslanika u skupštini, a predsednik rizikuje da izgubi mnoge od njihovih fotelja.

Pojedini francuski mediji akcentuju i opasnost da izgubi, ne samo apsolutnu većinu, već da ostane i bez većine. Projekcije instituta za ispitivanje javnog mnjenja Ipsos kažu da će „Zajedno” imati najmanje 255, a najviše 295 mesta, dok će Melanšonov NUPES (Nova narodna ekološka i socijalna unija) izvući između 150 i 190 mesta. Ifop, pak, centristima predviđa između 275 i 310 poslaničkih mesta, tačnije da će drugi krug pokazati da je Melanšonov program fantazija. Zbog toga, uostalom, postoje dve faze u izboru poslanika. Ipak, ovi parlamentarni izbori najavili su buđenje „levičarskog proleća” i naglasili moć ujedinjenja koje je francuska levica izbegla tokom predsedničke trke zarad individualnih interesa, načinivši veliku grešku zbog koje se Žan-Lik Melanšon kao njihov čelnik nije plasirao u finale. Fatalnu grešku levičarski političari su uvideli sada i, što je najbitnije, iz poraza su izvukli lekciju.

 

 

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Jedno mišljenje
Francuska je jedina nada Evrope. Amerika i Velika Britanija, zajedno sa sve moćnijom Nemačkom i satelitima EU, vode Evropu u propast zarad sebičnih ciljeva, prvenstveno političke prevlasti na Starom kontinentu. Lepo je znati da nije sve gotovo, da Evropa nije pogodna za kopiju američkog sna, tj. noćne more. Levica se stara o čoveku, kao osnovi društva, za razliku od zagrižene liberalno-kapitalističke desnice, kojoj je centralna briga rast dobiti. To je razlika izmedju dobrobiti i blagostanja.
Незаборав револуција у Француској
Опоравља се француска левица, и то је снажан подстрек за опоравак европске левице. Треба само више и упорније да културом сећања критички и самокритички ради на уређивању сопствене прошлости, ради извесније будућности. Пораз европске левице почетком деведесетих није дефинитиван, јер су нови путеви непознати. "Познати" су јединино бриселској бирократији. Неолиберализам који декретира бриселска појмовна полиција, и на семантичком пољу, лагано али незадрживо, губи дах.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.