Prava bitka s komarcima tek predstoji
Podatak da samo u dve od 17 opština našeg glavnog i najmnogoljudnijeg grada nema komaraca koji mogu da zaraze čoveka virusom zapadnog Nila potvrđuje sve češće izgovorenu rečenicu u ovom delu godine: „Od dosadnih krvopija jedva da možemo da živimo.” A prava bitka s komarcima u Srbiji tek nam predstoji i što se tiče odbrane od pojačanog nivoa uznemiravanja, ali i ozbiljnih bolesti koje oni prenose, upozorava naučnik koji najupornije prati njihova kretanja i širenja u zemlji prof. dr Dušan Petrić s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. On je istovremeno i šef Laboratorije za medicinsku i veterinarsku entomologiju, referentne za jugoistočnu Evropu, vodi istraživanja koja se odnose na ekologiju, ponašanje, metode praćenja i suzbijanja nekoliko grupa insekata, među kojima su i komarci. Navedenu tvrdnju potkrepljuje i činjenicom da od 1985. godine, od kada u Vojvodini prate jednu vrstu komaraca koja može da prenese malariju, nažalost, beleže stalni porast njene rasprostranjenosti i brojnosti, a registrovali su i dve nove invazivne vrste. Uz to, klima se menja, a sa njom i kretanje pomenutih krvopija. Kako bi nadležni pravovremeno i valjano reagovali u novonastalim stanjima, Srbiji je, ističe profesor Petrić, preko potreban multisektorski program za praćenje i nadzor komaraca, kao i bolesti koje oni prenose.
Ministarstvo zdravlja, u saradnji s Upravom za veterinu, Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave i pokrajinskim Sekretarijatom za urbanizam i zaštitu životne sredine, ima nadležnosti da pokrene stvaranje takvog programa, koji bi obuhvatio stručnjake iz entomologije, medicine, veterine, meteorologije. Program je predviđen predlozima za izmenu zakona koji su izneti u Nacionalnom planu adaptacije na klimatske promene. A ukoliko ga ne dobijemo u narednih nekoliko godina, broj okruga s visokim rizikom za pojavu i prenošenje groznice zapadnog Nila, denge, čikungunje, malarije i srčanih crva pasa do kraja stoleća povećaće se sa jedan na 23. Prof. Petrić ističe najčešću zabludu koja se čuje u javnosti da je azijski tigrasti komarac, kog su kod nas prvi put registrovali 2009. na graničnom prelazu Batrovci, prenosilac virusa zapadnog Nila jer živi u gradskim sredinama i najčešće se hrani na čoveku.
– To nije tačno, tigrasti komarci ne mogu da prenesu virus zapadnog Nila sa čoveka na čoveka. Prenosioci virusa zapadnog Nila su u Srbiji prisutni nekoliko desetina miliona godina, a to su, u stvari, domaći, kućni, komarci. Oni su nas boli samo noću u sobama, a sa porastom srednje godišnje temperature promenili su ponašanje i bodu i oko kuća, u baštama restorana i blizu drugih objekata oko kojih se razvijaju larve. Prva pojava ovog i srodnih virusa zabeležena je u Vojvodini 1972. godine, kada su imali prokuženih pet odsto stanovništva. Pažnju su nam privukle epidemije u Bukureštu, krajem 20. veka, pa smo mi entomolozi, s grupom meteorologa s našeg fakulteta, pokrenuli istraživanja rizika za pojavu virusa zapadnog Nila u ovom podneblju. Upoređivali smo klimu u najugroženijim područjima, u okolini Bukurešta i u dolini Kalifornije, sa onom u Vojvodini i zaključili da ima dosta sličnosti i da je naša zemlja ugrožena rizikom od ponovne pojave pomenute epidemije. Na osnovu toga napisali smo projekat za pripremu Srbije za virus zapadnog Nila, a prihvatilo ga je Ministarstvo za nauku i tehnologiju i finansiralo od 2005. godine – otkriva prof. Petrić.
U projekat su bili uključeni Medicinski fakultet i Institut za javno zdravlje Vojvodine i Naučni institut za veterinarstvo „Novi Sad”. Zajedničkim istraživanjima do 2009. uspostavili su detekciju i praćenje komaraca i zaraze na životinjama i ljudima, a 2010. prvi put kod nas su ustanovili i dokazali prisustvo virusa zapadnog Nila u kućnim komarcima. Istraživanjima su utvrdili da deo populacije kućnih komarca živi samo u prirodi i prenosi virus zapadnog Nila između ptica, drugi deo iste vrste živi s ljudima i ženke se uglavnom hrane krvlju čoveka i drugih sisara, a ženke tek trećeg „hibridnog” dela kućnih komaraca se hrane i krvlju ptica i krvlju sisara i jedino one prenose virus s ptica na čoveka.
Profesor ističe da je u Srbiji dobro razvijen program entomološkog i veterinarskog nadzora koji finansira Uprava za veterinu Ministarstva poljoprivrede, kome su najbolje ocene dali Evropski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti i Svetska zdravstvena organizacija.
– Međutim, taj nadzor bi, pored praćenja, trebalo da podrazumeva i reagovanje na utvrđen rizik, odnosno da informiše i usmerava suzbijanje komaraca koji prenose bolest. Kod nas taj važan segment, reagovanja na pojavu rizika, izostaje jer nemamo nacionalne, pokrajinske, lokalne planove postupanja kod pojava transmisivnih, odnosno insektima prenosivih bolesti. To treba hitno ispraviti – upozorava prof. Petrić.
Zaražene krvopije suzbijaju u pogrešno vreme
Zaprašivanje odraslih jedinki ne sme biti jedina mera suzbijanja jer larve ostaju, kaže prof. Dušan Petrić.
– Poređenjem oko 150 tretmana suzbijanja komaraca iz vazduha, ustanovili smo da se u 50 odsto tih slučajeva već nakon jednog dana ponovo povećao broj kućnih komaraca. Sem što su se larve izlegle, razlog je i to što se tretmani suzbijanja rade predveče, što nije efikasno, jer je kućni komarac najaktivniji noću, pa ga treba tada suzbijati – napominje Petrić.
Registrovan smrtni ishod koji se može dovesti u vezu sa groznicom Zapadnog Nila
U našoj zemlji do juče su registrovana 23 potvrđena slučaja obolevanja od groznice Zapadnog Nila u humanoj populaciji.
Kako je juče saopšteno iz Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut” oboljenja su prijavljena sa teritorija Srednjobanatskog (četiri), Južnobanatskog (pet) Južnobačkog (tri) i Sremskog (jedan) okruga, kao i sa teritorije grada Beograda (10). Smrtni ishod koji se može dovesti u vezu sa tim oboljenjem registrovan je u Srednjobanatskom okrugu, navodi se u saopštenju „Batuta”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


