Petak, 18.04.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
TEROR KURTIJEVE VLADE, POLICIJE I ALBANSKIH EKSTREMISTA

Za 540 dana vlasti 210 napada na Srbe

Od dolaska Albina Kurtija na mesto premijera do polovine avgusta zabeleženo je 50 odsto više međuetničkih incidenata, dok na severu pripadnici Rosu upadaju u kuće i presreću Srbe po putevima
Припадници Росу под пуном опремом у близини Јариња (Фото Зоран Влашковић)

Kosovska Mitrovica – Otvorena pretnja Prištine organizovanim oružanim napadom, planovi za likvidaciju uticajnih Srba i odbijanje bilo kakvog dijaloga, što je postalo glavna karakteristika vlade Albina Kurtija, nisu jedine opasnosti s kojima se srpski narod suočava na Kosovu i Metohiji. Podsticanje ekstremizma, od marta prošle godine, kada je formirana aktuelna vlada privremenih kosovskih institucija, dovelo je do toga da je broj etnički motivisanih incidenata, u kojima su na meti Srbi, njihova imovina, ali i Srpska pravoslavna crkva, porastao za čak 50 odsto.

Kurtijeve odluke o uvođenju tzv. reciprociteta, pokušaj ukidanja srpskih registarskih tablica i dokumenata, neosnovane optužbe da Beograd sprema rat, odbijanje da formira ZSO i drugi radikalni postupci, doveli su do toga da na terenu od njegovog dolaska na vlast pa do polovine avgusta, za nepunih 540 dana vlasti, broj etnički motivisanih incidenata premaši 210. Ugroženi su ljudi koji su ostali posle 1999. i martovskog pogroma 2004. godine, ali i povratnici, čak i deca, a 35 puta štetu je pretrpela imovina SPC. Nisu pošteđena ni srpska groblja, koja se preoravaju, nadgrobni spomenici ruše, a preostale gvozdene ograde se kradu i završavaju na otpadu širom Kosmeta.

Od ultradesničara Kurtija, lidera pokreta Samoopredeljenje, kojeg je vlast DOS-a posle 2000. godine amnestirala s više od dve hiljade sunarodnika, a koji sebe vidi kao „mirotvorca”, strahuju Srbi i južno i severno od Ibra. Samo u avgustu zabeleženo je nekoliko incidenata, a u poslednje vreme čak se i pripadnici specijalne policije koje Priština „zvanično” šalje u srpske sredine ponašaju kao izgrednici koji naizgled nemaju veze s institucijama u Prištini.

Pod policijski teror može da se svrsta i nedavni incident, kada su pripadnici KP-a pod palicom Kurtija faktički kidnapovali Srbina Dejana Spahića, vozača saniteta KBC u Kosovskoj Mitrovici, a vozilo s lekovima i infuzionim rastvorom je otišlo u magacin prištinskog zdravstva.

Da su, pre svega na severu, pripadnici specijalne jedinice Rosu preuzeli ulogu ekstremnih albanskih meštana u pojedinim sredinama, potvrđuje i činjenica da maltretiraju Srbe na severu Kosmeta, bilo da upadaju u planinske kuće gde tek poneki Srbin živi, bilo da presreću na putu, gde naoružani do zuba, pod fantomkama, brutalno postupaju s navodnim švercerima. To što se u Metohiji pljačkaju srpske prodavnice, ne zanima ni Kurtija, pa su tako nedavno vlasnici dućana u Velikoj Hoči odlučili da radnje zatvore do daljeg dok se „počinioci ne pronađu”.

Sigurni su da od lopova neće biti ni traga ni glasa, kao što se neće pronaći ni odgovorni za ispisivanje uvredljivih grafita na albanskom jeziku na centralnom Kosovu – u Donjoj Brnjici, natpise OVK na ulaznoj tabli u Kišnici ili zastrašivanje Srba u Kosovskom Pomoravlju, gde su kroz srpsko selo Vrbovac uz zvuke sirena mahali zastavama na kojima je opet pisalo OVK. To je bilans maltretiranja i provokacija Srba u avgustu ove godine, na sličan način kao što je i započela ova godina, a nasilje je krenulo još na Badnji dan, kada je kamenovan parohijski dom u Vitomirici kod Peći, koji je i prethodne godine u leto opljačkan. Vinovnici su, podrazumeva se, ostali van ruku pravde.

Istog dana izvršen je upad specijalaca Rosu u četiri srpske kuće u Štrpcu, da bi samo malo kasnije, uoči pravoslavne Nove godine, 12. januara, 20 naoružanih specijalaca upalo u prostorije opštine Gračanica. Posle nekoliko dana napadnut je mladić iz sela Banje Milan Kovačević, kojem je Albanac naneo povrede glave. Godinama ovom Srbinu seku šumu, a svaka prijava kosovskim policajcima ostane samo na papiru. U januaru i februaru opljačkane su crkve u opštini Zubin Potok, a pljačkaši nisu zaobišli ni crkve u selu Drenovac u opštini Klina, zatim u Uroševcu, a na meti Albanaca našle su se i prodavnice u selu Livađu, kod Gračanice.

Da bi Srbima učinili opstanak nemogućim, nepoznati počinioci palili su srpsku letinu kraj Gnjilana, a pripadnici kosovske policije su u februaru prekopali sve seoske puteve na Rogozni i pod Kopaonikom koji su na samoj administrativnoj liniji Kosmeta sa centralnom Srbijom. Zbog presečenih puteva jedva je sahranjena Petkana Sekulić u selu Vitkovu u opštini Zubin Potok, a rodbina nije mogla da dođe na sahranu.

Sinhronizovani napadi nastavljeni su upadom Rosu u Štrpce opet bez pravog razloga i po modelu običnih izgrednika i nasilnika, a ne neke policije koja bi sprovodila red i zakon. A tamo gde su Kurtijevi policajci propustili da odu, paljena je srpska imovina u Kosovskom Pomoravlju, obijane su srpske kuće širom Kosmeta, skrnavljene crkve. Albanci nisu poštedeli ni psa porodice Tišma u Obiliću, na kojeg je pucano.

Jedan od težih incidenata desio se kada su na devet mladića i devojaka srpske nacionalnosti pucali Albanci na Gračaničkom jezeru, a kao i ranijih godina, kamenovan je humanitarni autobus koji je prevozio povratnike iz Istoka u Kosovsku Mitrovicu. Nijedan počinilac nije pronađen, kao što je ostalo nepoznato i ko je zapalio srpsku zastavu u Prilužju. Napadi su nastavljeni i u junu, a po već ustaljenom receptu, uoči Vidovdana, policajci su privodili ljude samo zbog nošenja srpskih obeležja.

Istog dana uhapšen je Milorad Đoković, iz Goraždevca, zbog navodnog ratnog zločina. Sutradan, posle centralne manifestacije na Gazimestanu, uhapšen je Nikola Nedeljković (22) iz Beograda, zbog navodnog „raspirivanja mržnje”. Nakon navršenih 30 dana pritvora, sudija Osnovnog suda u Prištini produžio mu je zatvor za još dva meseca.

U julu, dok je Rosu opet maltretirao Srbe u Štrpcu na dan seoske slave, direktoru Kancelarije za KiM Petru Petkoviću odbijeni su zahtevi za ulazak na Kosmet, a kosovska policija na prelazu Brnjak, na severu Kosmeta, uhapsila je dvojicu srpskih mladića zbog majica na kojima je pisalo „Nema predaje”, nastavljeni su i napadi i provokacije ekstremnih Albanaca širom Kosmeta. Između ostalog, bačena je ručna bomba na kuću Zorana Jovanovića u selu Mogila, u opštini Vitina.

Sve to logična je posledica dešavanja prethodne godine i odsustva bilo kakvog dijaloga. Naime, zašto ekstremisti ne bi nastavili sa svojim napadima kada, na primer, u 2021. godini, samo nekoliko dana pošto je Kurti zaseo na mesto šefa kosovske vlade, niko u Prištini nije osudio ispisivanje grafita mržnje na ambulanti u selu Suvi Do kod Kosovske Mitrovice. Ćutali su i kada su usred dana mladići Marko Nikolić i Miloš Rošić napadnuti flašama, što je učinila grupa Albanaca koji su došli iz pravca južne Mitrovice.

U Bošnjačkoj mahali, multietničkom kvartu u Kosovskoj Mitrovici, nakon zapaljive retorike Kurtija „o punoj nadležnosti na severu Kosova”, ekstremisti koji su razvili albanske zastave planirali su upad u Kliničko-bolnički centar u Kosovskoj Mitrovici. U Gračanici Srbin Luka Dimitrijević jedva je izbegao linč, demolirana je škola u Obiliću, a u Gojbulji, selu u opštini Vučitrn, napadnuta je porodica Đorđević. Ovo selo samo je jedno od četiri preostala srpska u toj lokalnoj samoupravi gde žive Srbi, a do rata ih je bilo u više od 20 naselja.

Novinaru „Politike” samo su dan kasnije ispričali da su ih napale komšije Albanci koji su se posle rata doselili u Gojbulju i da im je cilj da ih proteraju s vekovnog ognjišta. Baš u tom selu je umalo linčovan dečak Nikola Perić (13) dok se igrao s decom na poljani, a u selu Zebince u Novom Brdu mladić istog imena i prezimena – Nikola Perić, deset godina stariji od svog imenjaka – pretučen je dok je vraćao stoku s ispaše. Danima je ležao u bolnici jer su mu Albanci polomili nos i nekoliko rebara. Nijedan počinilac napada na Srbe nije pronađen, a kosovska policija samo je pisala zapisnike.

Nasuprot tome, pri svakom obračunu sa srpskim narodom, ta ista policija pokazivala je „revnost” i „odlučnost”. Tako je bilo i u septembru prošle godine, kada je Rosu upao na sever Kosmeta i u blokadi deset dana držala građane četiri opštine navodno zbog registarskih oznaka.

U oktobru mesecu specijalne jedinice Rosu oklopnim vozilima, naoružani vatrenim oružjem, suzavcima i dimnim bombama, izvršile su upad u opštine Zvečan i Kosovska Mitrovica, zbog navodne akcije za suzbijanje krijumčarene robe i pucale na Srbe koji su mirno protestovali. Teško je ranjen Srećko Sofronijević (36) iz Zvečana, kojem je Rosu mučki pucao u leđa.

Za to vreme, nisu prekidani ni napadi, pljačke i provokacije u Metohiji, nije bilo mira u Orahovcu i Velikoj Hoči. U Kosovskoj Mitrovici, u Bošnjačkoj mahali, ponovo su razvijane zastave UČK i Albanije, a Rosu je još jednom požurio da upadne u prostorije opštine Štrpce, gde specijalci naoružani do zuba hapse deset lica srpske nacionalnosti zbog navodne korupcije.

I kraj prošle godine Srbi su dočekali zabrinuti, a 26. decembra na pravoslavnom groblju u Kišnici Albanci su polomili osam nadgrobnih ploča. A Kurtijeva retorika i pretnje koje je u međuvremenu uputio najavljuju da ništa bolja situacija za srpski narod neće biti ni na kraju ove godine ukoliko aktuelna prištinska vlast zadrži svoj mandat.

Tortura na Vidovdan i pretnje Dragici Gašić

Jedan od datuma koji prištinska policija, ali i albanski ekstremisti, koristi kao povod za obračun i pretnje svake godine je već tradicionalno 28. jun. U 2022. na meti se našao Nikola Nedeljković, a lane je to bio crnogorski državljanin Risto Jovanović, koji je tada uhapšen. Kosovska policija tada je na Gazimestanu pretresala čak i monahinju, kojoj je Jovanović hteo da pomogne.

A samo tri nedelje po povratku i dan posle prošlogodišnjeg Vidovdana, 29. juna, kamenovan je stan prve srpske povratnice u Đakovicu – Dragice Gašić. Na vratima joj danima lupaju, ostavljaju poruke s mrtvačkim glavama, a posle više od godinu dana od povratka i dalje je čuva kosovska policija. Maltretiranje Gašićeve se nastavljaju tokom cele godine, a prilikom obijanja stana ukrali su joj i insulin koji sama sebi daje tri puta dnevno.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Стари
ДОКЛЕ?!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.