Zarobljeni vojnik JNA svedočio o ubistvu u logoru Rakitje

U Odeljenju za ratne zločine Višeg suda u Beogradu danas je ispitivanjem svedoka nastavljeno suđenje nekadašnjem pripadniku Zbora narodne garde Branku Tuniću (59), optuženom za ubistvo vojnika JNA Marka Utržana i za zlostavljanje još 14 vojnika JNA u logoru Rakitje u Zagrebu, septembra 1991. godine.

Nekadašnji vojnik JNA Ž.J. naveo je da je on bio u podrumu sa Utržanom kada je ubijen, precizirajući da je zajedno sa još jednim vojnikom i Utržanom odveden u podrum tog dana, nakon čega mu je muškarac kojeg su zvali Branko, pretio i stavio pištolj na slepoočnicu.

Nakon što je njemu pretio, kako kaže svedok, Utržana su čuvari srušili na zemlju i tada je kako tvrdi, okrenuo glavu i čuo pucanj, a potom su njega i tog drugog vojnika odveli, dok je Utržan ostao u podrumu.

Svedok je naveo da misli da je Utržana ubio čovek kog su zvali Branko, ali da nije siguran da li je on bio Albanac ili muslimanski Bosanac, dodajući da je Branko nekad pričao albanski, a nekad hrvatski.

Ž.J. je naveo da je kasnije čuo priču da je Utržan stradao u borbi, što, kako tvrdi nije istina, dodajući da je Utržan bio miran, pošten i da nije bio agresivan.

Detaljno je opisao na koji način su ih pripadnici hrvatskog takozvanog Zbora narodne garde vodili u podrum, gde su ih, kako tvrdi svedok, tukli čime su stigli.

Suđenje se nastavlja 24. maja ispitivanjem svedoka.

Tuniću se sudi u odsustvu, jer nije dostupan pravosudnim organima Srbije. On je poreklom s Kosova i Metohije, iz opštine Vitina, a sada živi u Hrvatskoj.

Prema potvrđenoj optužnici Tužilaštva za ratne zločine Srbije, u koju je Tanjug imao uvid, Tunić se tereti da je od 14. septembra do 1. oktobra 1991. godine u Zagrebu, kao pripadnik Zenga, zajedno sa više NN pripadnika iste jedinice, kršio pravila međunarodnog prava za vreme oružanog sukoba koji je tada postojao u Republici Hrvatskoj.

Ovaj sukob, kako se navodi, nije imao karakter međunarodnog sukoba, a vodio se između snaga Jugoslovenske Narodne Armije, sa jedne strane, i hrvatskih oružanih formacija u koju su spadale jedinice tzv. ZNG i Ministarstva unutrašnjih poslova MUP Hrvatske, sa druge strane.

Tunić i ostala NN lica izvršila su ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno prema vojnicima na redovnom odsluženju vojnog roka u JNA, koji su prethodno položili oružje i predali se.

Zarobljeni vojnici su sprovedeni u objekat Zengi i MUP-a Hrvatske u naselju Rakitje, gde ih je Tunić zastrašivao, mučio, telesno povređivao, te postupao na naročito uvredljiv i ponižavajući način, a jednog vojnika JNA je ubio hicem iz pištolja.

On je, prema optužnici, u više navrata u prostorijama u kojima su zarobljenici boravili, obedovali i u podrumskim prostorijama, oštećene M.U, Ž.L, T.N, R.D, D.D, Ž.J, B.B, M.P, S.A, D.S, P.S, G.M, G.S. i G.G. tukao kundakom oružja, rukama i nogama po glavi i telu, te gumenom palicom po leđima i tabanima.

Vezivao ih je lisicama i primoravao da legnu na tlo, a zatim ih gazio čizmama i skakao po njima, pretio im nožem da će im izvaditi oči i da će ih zaklati, repetirao oružje na njih, stavljao im cev oružja u usta i na slepoočnicu, preteći im ubistvom, gasio im cigarete po telu i mokrio po njima.

„Sve to je za posledicu imalo povrede telesnog integriteta, teške fizičke i psihičke traume, patnje i ponižavanje oštećenih”, navelo je tužilaštvo.

Potom je 30. septembra 1991. godine, prilikom batinjanja vojnika M.U, Tunić iz pištolja ispalio hitac njemu u glavu, nanevši mu prostrelnu ranu glave, kojoj je mladić podlegao na licu mesta.

Punomoćnik oštećenih, advokat Dušan Bratić, kaže za Tanjug da se nakon pisanja medija o ovom slucaju, javilo još šest ljudi koji su zlostavljani u Rakitju od strane ovog optuženog. Jedan od tih oštećenih je državljanin Severne Makedonije, a jedan Bosne i Hercegovine, precizira Bratić.