Nedelja, 07.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
HERCEGOVAČKA KUĆA

Kada je spavanje na kamenu bilo udobno

Stara kamena kuća s kraja 19. veka imala je krevete od istog materijala, krov od slame i malene prozore. Slamu su vremenom zamenile kamene ploče kao izolatori od vreline i zime koje su hercegovački graditelji umešno slagali bez veziva
Kada je spavanje na kamenu bilo udobno
И спаваћа соба и огњиште: Макета у Музеју Херцеговине (Фотографије: М. Никић, Музеј Херцеговине и ТО Требиње)

Sta­re ka­me­ne ku­će iz­me­đu ko­jih vi­ju­ga­ju uli­či­ce po­kri­ve­ne koc­ka­ma, sa te­škim dr­ve­nim vra­ti­ma i oma­njim pro­zo­ri­ma, sa­ču­va­ne u Sta­rom gra­du Tre­bi­nja, mno­ge tu­ri­ste i za­lju­blje­ni­ke u sta­ri­ne su pod­sta­kle da ga pro­gla­se jed­nim od naj­lep­ših gra­do­va. Ali, i da is­tra­že taj­nu grad­nje i ži­vo­ta u her­ce­go­vač­koj ku­ći.

U Mu­ze­ju Her­ce­go­vi­ne vi­de­li smo i ma­ke­tu ti­pič­ne ka­me­ne her­ce­go­vač­ke ku­će s kra­ja 19. ve­ka, sa kro­vom, ali i kre­ve­ti­ma od ka­me­na, pra­vlje­nim za spa­va­nje ta­ko da u vre­lim let­njim da­ni­ma pod kr­še­vi­tim Le­o­ta­rom ne bi bi­lo pre­to­plo. Na njih se, ka­žu ku­sto­si, sta­vlja­la sla­ma­ri­ca ra­di udob­no­sti, a i da zi­mi ne bi bi­lo stu­de­no to­kom no­ći. Ovu ma­ke­tu na­pra­vio je Ti­ho­mir Ki­jac kra­jem de­ve­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka i ov­de je ku­ća pri­ka­za­na u pri­rod­noj ve­li­či­ni.

„Ma­la, jed­no­stav­na ka­me­na ku­ća, pre­kri­ve­na sla­mom, s dvo­ja vra­ta i ma­le­nim pro­zo­ri­ma ka­ko sun­ce i zi­ma ne bi u ku­ću pro­di­ra­li, ali zna­či i sa ma­lo sve­tlo­sti – bi­la je her­ce­go­vač­ka ku­ća s kra­ja 19. i po­čet­kom 20. ve­ka. Ove auten­tič­ne naj­sta­ri­je ku­će da­nas je mo­gu­će na­ći u tre­binj­skom se­lu Uvi­je­ći i po­ne­ku u se­lu Se­dla­ri. Baš ta­ko iz­gle­da­le su pr­ve stam­be­ne je­di­ni­ce u di­nar­skom pod­ruč­ju, ali her­ce­go­vač­ke iz­dva­ja ka­men kao pre­po­zna­tljiv ma­te­ri­jal. Ina­če, pre tog raz­do­blja, ku­će su gra­đe­ne na kru­žnoj osno­vi i ni­su bi­le na­lik ovim če­tvo­ro­u­ga­o­nim  ku­ći­ca­ma”, pri­ča­ju ku­sto­si mu­ze­ja. 

Et­no­log u tre­binj­skom mu­ze­ju Bo­ža­na Đu­ze­lo­vić ob­ja­sni­la je i pi­sa­la o to­me ka­ko se od­vi­jao ži­vot u kr­še­vi­toj Her­ce­go­vi­ni 19. ve­ka i ka­ko je her­ce­go­vač­ka ku­ća op­sta­ja­la go­di­na­ma kao dom vi­šeč­la­nih po­ro­di­ca za­hva­lju­ju­ći ume­ću her­ce­go­vač­kih maj­sto­ra grad­nje.

„Dva ka­me­na kre­ve­ta ti­pič­na su za skrom­ni her­ce­go­vač­ki en­te­ri­jer s kra­ja 19. i po­čet­kom 20. ve­ka. Dok su se u osta­lim di­nar­skim kra­je­vi­ma ko­ri­sti­li dru­gi ma­te­ri­ja­li po­put dr­ve­ta i sla­me, Her­ce­gov­ci­ma je bi­lo u po­čet­ku udob­no da spa­va­ju na ka­me­nu. Da­nas u ša­li ka­žu da je nji­ma ka­men me­kan”, ka­že sa­go­vor­ni­ca.

Ka­ko je u jed­noj pro­sto­ri­ji na dva ma­la ka­me­na kre­ve­ta spa­va­lo i po de­se­to­ro čla­no­va jed­ne po­ro­di­ce, da­nas je te­ško i za­mi­sli­ti. „Svi bi oni ne­ka­ko i ne­gde pro­na­šli svo­je me­sto. Na ka­me­nim kre­ve­ti­ma spa­va­li su uglav­nom naj­sta­ri­ji čla­no­vi, a oni su ’uve­li’ vre­me­nom sla­ma­ri­ce ka­ko bi im bi­lo udob­ni­je. Oni ko­ji ni­su sta­li na kre­vet, mla­đi, spa­va­li bi na po­du oko­lo”, do­da­je.

Vre­me­nom, zbog po­tre­be za ve­ćim pro­sto­rom, ku­će su se ši­ri­le, naj­pre ho­ri­zon­tal­no, a po­tom i ver­ti­kal­no. Ta­ko su na­sta­le dvo­sprat­ni­ce, da­nas obe­lež­je Tre­bi­nja. Zbog kra­škog pod­ne­blja na­sta­ju ku­će ’na će­li­cu’ ka­ko ov­de ka­žu, gra­di se izba ili po­drum u ko­jem su pr­vo dr­ža­li sto­ku, ali i sve na­mir­ni­ce ko­je se ču­va­ju to­kom zi­me. Na spra­tu se pra­vi so­ba ko­ja se ov­de zva­la čar­dak. Naj­pre je bio na­me­njen go­sti­ma.

„Ži­vot u ma­loj her­ce­go­vač­koj ku­ći od­vi­jao se oko og­nji­šta, cen­tral­nog de­la pro­sto­ri­je u kom se spre­ma­la hra­na. Ali, slu­ži­lo je i za gre­ja­nje i kao iz­vor sve­tlo­sti jer stru­je ni­je bi­lo. Auten­tič­no og­nji­šte je de­lom bi­lo na­slo­nje­no na zid. Na­me­štaj i po­su­đe bi­li su pri­la­go­đe­ni isto­rij­skim pri­li­ka­ma. Če­ste se­o­be zah­te­va­le su la­ga­ni pri­bor, po­su­đe i na­me­štaj. Po­su­de za pri­pre­mu hra­ne i pra­vlje­nje hle­ba su pra­vlje­ne od dr­ve­ta, a one za ku­va­nje od ba­kra. Ku­ća je bi­la ne­za­mi­sli­va bez sa­ča u kom su se pe­kli i hleb i me­so. Si­ni­ja, okru­gli ni­ski sto bio je ne­iz­o­sta­van, kao i po­seb­ne sto­li­ce za mu­škar­ce i za že­ne – sto­lo­va­ča s na­slo­nja­čem bi­la je na­me­nje­na sa­mo za gla­vu po­ro­di­ce i dru­ge mu­škar­ce, na njoj že­na ni­je se­de­la. Za že­ne je ’re­zer­vi­san’ tro­no­žac, lak­ši za pra­vlje­nje. Ku­ća je bi­la ne­za­mi­sli­va i bez ava­na – spra­ve za se­če­nje du­va­na od či­jeg uz­go­ja i pro­da­je su mno­ge po­ro­di­ce ži­ve­le”.

Her­ce­go­vač­ka ku­ća s kra­ja 19. ve­ka i po­čet­kom 20. ima­la je dvo­ja vra­ta, na za­pa­du i na is­to­ku. Ve­ro­va­lo se da sve što do­la­zi s is­to­ka, kao i sun­ce, je­ste do­bro, dok su za­pad­na bi­la okre­nu­ta ka šta­la­ma i zna­či­la su da kroz njih od­la­zi sve lo­še. Usko­ro su shva­ti­li da slam­na­ti krov ni­je do­bar izo­la­tor i za­me­ni­li su kle­sa­nim ka­me­nim plo­ča­ma ko­je su her­ce­go­vač­ki maj­sto­ri sla­ga­li bez ve­ziv­nih ma­te­ri­ja­la u si­gur­nu ce­li­nu. Da bi se ku­ća pre­kri­la ka­me­nom tre­ba­lo je ne­ko­li­ko go­di­na.

Da­nas je jag­ma za grad­njom i pro­da­jom her­ce­go­vač­kih ku­ća u ovom kra­ju, po­tvr­đu­je nam pred­sed­nik Skup­šti­ne gra­da Tre­bi­nje Dra­go­slav Ba­njak. Ali, ne­ka­da­šnji na­čin grad­nje je skup, a iz­bor ma­te­ri­ja­la da­nas ve­ći, pa se ret­ko ko od­lu­ču­je baš za auten­tič­ni na­čin grad­nje. Ka­men i dr­vo re­zer­vi­sa­ni su za one ko­ji mo­gu da iz­dvo­je vi­še nov­ca i že­le da sa­ču­va­ju pot­pu­no auten­tič­ni stil. Ku­će u kom­bi­na­ci­ji sa mo­der­nom ar­hi­tek­tu­rom u slič­nom sti­lu, če­sto i sa ba­ze­ni­ma u dvo­ri­štu ogra­đe­nom ka­me­nim ogra­da­ma, da­nas su ov­de u tren­du.

Na Stu­den­cu

Na iz­vo­ru Stu­den­cu po­red Tre­bi­šnji­ce, po­zna­tom po hlad­noj vo­di, iz­gra­đe­na je de­ve­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka et­no-ku­ća po ugle­du na sta­re objek­te iz ju­žne Her­ce­go­vi­ne. Jo­van De­re­tić iz­gra­dio je ov­de et­no-kom­pleks jer je po­red nje na­pra­vio i ka­me­ni rib­njak sa dr­ve­nim do­la­pom. „Po­kri­ve­na ka­me­nim kro­vom, ot­por­na je na sme­ne vre­lih da­na sa stu­de­nim no­ći­ma. Plo­če de­blji­ne tri-če­ti­ri cen­ti­me­tra po­seb­nom teh­ni­kom sla­ga­ne su u krov. O at­mos­fe­ri 19. ve­ka go­vo­re i pe­tro­lej­ske lam­pe i sta­ri ti­ganj za pri­ga­ni­ce sa si­rom ’škri­pav­cem’, a pro­zo­ri su pra­vlje­ni od dr­ve­ta obli­žnje vr­be. Le­ti je omi­lje­no me­sto Tre­bi­nja­ca ko­ji hla­de bo­stan u Stu­den­cu”, pri­ča De­re­tić.

Stara golubarska pošta sa pretincima za ptice (Foto: M. Nikić)

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.