Petak, 05.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Milutin Dedić – dete Univerzuma

Milutin Dedić – dete Univerzuma
(Фото М. Вулићевић)

Knjiga Milutina Dedića (1935-2021) slikara, pisca i istoričara umetnosti, “Zapisi s predumišljajem”, koju je autor osmislio za života kao dnevnik, zbirku eseja, refleksija, putopisa , na osnovu svoje istoimene  emisije na Radio Beogradu 2 (knjigu su objavili RTS izdavaštvo i Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske) predstavljena je na 29. Raškim duhovnim svečanostima u Galeriji KC „Gradac” u Raški. Delo je uredio Dragan Inđić, a obogaćeno je i ulepšano Dedićevim crtežima. Inače, ovo je prvo predstavljanje „Zapisa” u Srbiji, posle Dedićevog rodnog Šibenika i manastira Krka.

O ovom izdanju govorili su Radoman Kanjevac, glavni i odgovorni urednik Radio Beograda 2, književnik Đorđe Matić, Nebojša Grujičić, urednik Izdavaštva RTS-a i Bojan Munjin, pozorišni kritičar i novinar.

Nebojša Grujičić naglasio je da je Milutin Dedić smatrao da je zaborav najveća kazna i da bi to izbegao građu je birao pažljivo i smišljeno, otuda i naslov. On je napomenuo i to da je Milutin dugo bio u senci Arsena Dedića (čija je godišnjica smrti posebno spomenuta sada u Raški jer je preminuo pre osam godina tokom trajanja festivala) i koji je od 60-ih godina 20. veka „napravio emotivni pasoš jedne generacije”, konstatovao novu osećajnost epohe i grada, a spajao je u svojoj muzici tradiciju francuske šansone, ruskih bardova i italijanskih majstora. Međutim, Arsen je 1965. godine napisao pesmu „Moj brat” i tako se saznalo da ima brata.

– Kada se Jugoslavija raspala, Milutin je živeo u Beogradu. Čitav život je putovao, razgovarao sa ljudima, obilazio je manastire, išao za tragovima u vremenu – dodao je Grujičić.

Radoman  Kanjevac objasnio je da je bilo prirodno da Milutinova knjiga bude predstavljena u Šibeniku i u manastiru Krka, za koji je bio posebno vezan.

– Njega je zanimalo selo, najpre ono što je večno – mlinovi, vetar, kamen, Sunce. Niko nije obišao toliko manastira kao Milutin Dedić i tekstovi u ovoj knjizi govore o tome. Obožavao je da putuje, posebno na istok. Bio je živa enciklopedija, bio je vešt sagovornik povodom svake teme. Još uvek na Beogradu 2 idu njegove emisije – rekao je Kanjevac.

Bojan Munjin smestio je Milutina Dedića u prostor magije i imaginacije Mediterana.

– Sa majčinim mlekom popio je takvu energiju, želeo je to da spase. Putovanje je bilo zadatak njegovog života, a težio je  večnosti i arhetipskim stvarima: kamenu, pesku, veri, i to je činio sa jednostavnošću služenja. On je bio sluga Univerzuma, bio je spreman da pruži sve u zamenu ni za šta, stasavajući u Težačkoj ulici u Šibeniku – zapazio je Munjin.

Posle izlaganja Đorđa Matića, koji je tvrdio da je ključno pitanje vezano za Milutina Dedića problem identiteta i pripadnosti, i da je zbog toga bio tragična ličnost, stvorena je kreativna diskusija gde je Munjin ponovio suštinsko opredeljenje Dedićevo za slobodu, dok je Vule Žurić iz publike primetio da oni koji odlaze nemaju problem, već da je odgovornost onih od kojih se otišlo.

“Dolazak Srba na teritoriju Ugarske i Austrije nije automatski značio bolji život. Vidi se to i po tome što se već 1702. godine oko 1000 srpskih porodica vraća na teritoriju Turske, jer su smatrali da je bolje i to nego da ih pokatoliče. Deleći se, Srbi su morali pomagati austrijske i ugarske vladare u borbi protiv Turaka. Zbog toga su ih Turci surovo kažnjavali. Koliko im je život bio težak pokazuje i zapis monaha Nićifora, iz manastira Fenek, gde stoji da se na pijaci rob mogao kupiti za pet groša, a vo za 15 dukata!”, piše Dedić u ovoj knjizi, koja će imati beogradsku promociju prvog novembra u Galeriji RTS-a, uz izložbu crteža Milutina Dedića.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Sтарая пластинка
Манастир Крка се први пут помиње 1345. године као задужбина кнегиње Јелене Немањић Шубић. ДА не помисли неко да су се Срби ту доселили у време Аустријске царевине... А Милутинов брат је имао лепо име Арсеније. Скраћено Арсен - "име и занимање".
velika šteta
Predivan pravi renesansni umetnik. Šteta što je tako brzo otišao.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.