Petak, 24.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POGLEDI

Nedovoljna dostupnost inovativnih lekova

Od 2018. do 2021. godine Nemačka je u kliničku praksu uvela 147 inovativnih lekova, Slovenija 72, Bugarska 56, Hrvatska 46, a Srbija samo 14 lekova. To je samo osam odsto od ukupnog broja (168) inovativnih lekova koje je odobrila EU
Nedovoljna dostupnost inovativnih lekova
(Фото Н. Марјановић)

Intervju ministra finansija Siniše Malog u „Politici” od 8. oktobra 2023. godine odiše trijumfalizmom, posebno kada ističe finansiranje zdravstvenog sistema Srbije naredne godine: „Veće izdvajanje za zdravstvo, skok sa 519,9 milijardi na 544,9, uz nastavak rekordnih izdvajanja za retke bolesti i to 7,2 milijarde dinara.”

Ne želeći da neznanje bude pečat naše sudbine, ističem da su javni rashodi zdravstva 2019. godine u Srbiji „po glavi stanovnika” bili samo 353 evra, a to je čak sedam puta manje od proseka svih zemalja članica EU (2.565 evra). Gotovo je nepristojno navoditi Norvešku, zemlju van EU, sa 6.116 evra. Naredne godine (2020) Srbija je odvojila 408 USD po glavi stanovnika, a npr. Slovenija četiri i po puta više (1.754 USD). Prošle godine, u toku pandemije, izdvojeno je 626 evra, tri puta manje nego u Sloveniji. Izražavajući sumnju u sjaj zlatnog doba, ukazujem da predloženi „skok” od 4,8 odsto u zdravstvenom budžetu, uz tekuću inflaciju, neće promeniti moju pretpostavku da su zdravstveni radnici razvijenih evropskih zemalja rasipnici, a mi na brdovitom Balkanu alhemičari.

Neosporno je da su poslednjih godina u Srbiji učinjeni značajni pomaci u poboljšanju infrastrukture, kupovini savremene opreme/tehnologije, uvođenju integrisanog zdravstvenog informacionog sistema i lečenju retkih bolesti. Međutim, promene koje nalažu transparentne tendere, znanje, iskustvo, viziju, nove/savremene ideje, strožu kontrolu trošenja finansijskih sredstava, definisanje prioriteta i obrazloženu hronologiju promena, bolju organizaciju i rukovođenje utemeljeno u autoritetu znanja i morala, uključenje većeg broja znalaca i institucija itd., nekako su ostale po strani, gotovo marginalizovane i zaboravljene. Zato se kao čvrsta konstanta, od početka devedesetih godina prošlog veka, održavaju i umnožavaju brojni problemi u srpskom zdravstvu: slabi rezultati u oblasti promocije zdravlja i sprečavanja bolesti, neujednačeni ishodi lečenja, višemesečno/višegodišnje čekanje na dijagnostičke procedure i lečenje, nepovezanost pružaoca usluga, korupcija. Ovoj dijagnozi možemo da dodamo i druge dubinske i višeznačne probleme koji nisu vidljivi široj zajednici. Prvo, životni vek je, u proseku, za skoro osam godina kraći u Srbiji nego u visokorazvijenim zemljama Evrope. Drugo, ukupna smrtnost u Srbiji iznosi 14,6 na hiljadu stanovnika, a evropski prosek je 10,8. Po incidenciji od karcinoma Srbija „zauzima” 13. mesto u Evropi, ali smo po smrtnosti od malignih bolesti na samom vrhu u Evropi, a drugi u svetu posle Mongolije. Zašto?

U „Srčanoj knjizi”, čija je pojava potpuno ignorisana u provladinim medijima, izneli smo skoro 170 konkretnih predloga i mogućih rešenja u četiri vitalne oblasti zdravstvene zaštite: finansiranje zdravstvenog sistema i potrošnje, organizacije zdravstvenog sistema, rukovođenja i upravljanja zdravstvenim sistemom i na kraju kadrovska politika, odnosno ljudski resursi od upisa na fakultete do odlaska u penziju.

Ovom prilikom izdvajam samo „goruće” pitanje visoke smrtnosti kod bolesnika sa malignim bolestima. Pored zakasnele dijagnoze kod preko 50 odsto bolesnika (nedovoljno zdravstveno prosvećivanje stanovništva, odsustvo preventivnih pregleda itd), malog broja onkologa na broj stanovnika (jedan onkolog na 131.000 stanovnika), posebno ističem nedovoljnu dostupnost inovativnih, izuzetno skupnih ali efikasnih lekova.

Generalno gledano, inovativni lekovi u humanoj medicini dovode do češćeg izlečenja ili zalečenja, ređih neželjenih efekata, produženja života i značajnog poboljšanja kvaliteta života. Konkretno, od 2018. do 2021. godine Nemačka je u kliničku praksu uvela 147 inovativnih lekova, Slovenija 72, Bugarska 56, Hrvatska 46, a Srbija samo 14 lekova. To je samo osam odsto od ukupnog broja (168) inovativnih lekova koje je odobrila EU. Prosečno vreme koje protekne od registracije inovativnog leka do ulaska na tzv. pozitivnu listu (troškove lečenja snosi RFZO) u Srbiji iznosi 811 dana, u Hrvatskoj 499 dana, a u Nemačkoj samo 128 dana. U ovom trenutku, više od 80 inovativnih lekova je na listi čekanja. Tokom ove godine nijedan inovativni lek nije stavljen na pozitivnu listu. Zato ne treba da nas čudi podatak da Srbija godišnje, po glavi stanovnika, potroši za lekove 112 evra, Hrvatska 223, a Slovenija čak 484 evra.

U brojnim evropskim zemljama dokazana je direktna uzročno-posledična veza između dostupnosti novih onkoloških lekova i rizika od umiranja. U Sloveniji su, zahvaljujući ulaganju u inovativne lekove u onkologiji, dokazali značajan porast petogodišnjeg preživljavanja onkoloških bolesnika (npr. karcinom prostate sa 74 na 85 odsto). Pored toga, smanjili su bolničke troškove onkoloških bolesnika za sedam odsto, čime je pokriveno 85 odsto ulaganja u inovativne lekove. U zemljama OECD-a, investiranje u nove lekove za kardiovaskularne bolesti u periodu od 1995. do 2003. godine smanjilo je bolničke troškove za četiri puta.

S druge strane, ukoliko bi se efikasnijim lečenjem samo za deset odsto smanjilo odsustvo sa posla zbog bolovanja, sprečenosti za rad ili invaliditet, godišnji porast BDP u Srbiji bio bi viši za 0,5–0,7 odsto (300–420 miliona evra), što potkrepljuju rezultati iz Slovenije, Hrvatske, Bugarske i Rumunije. Dokazano je da se izlečenjem hronične hepatitis Ce virusne infekcije, korišćenjem novih direktnodelujućih antivirusnih lekova, povećava produktivnost rada kod tih osoba za 20 odsto itd.

Ukoliko je zdravlje stanovništva strateški (nacionalni) resurs, onda zdravstveni sistem Srbije treba tako organizovati i finansirati da svakom stanovniku ove zemlje zdravstvena zaštita bude dostupna, u svako vreme i na svakom mestu. I drugo, da ta zdravstvena zaštita bude kvalitetna, efikasna i maksimalno bezbedna za sve osiguranike. Pošto ne želim da budem nemi saučesnik izneveravanja zdrave pameti, tvrdim da planirani zdravstveni budžet za 2024. godinu to (samo) delimično omogućuje. Medicinske, etičke, socijalne, ekonomske i druge posledice takve politike videćemo u bližoj i daljoj budućnosti.

Redovni profesor Medicinskog fakulteta u penziji i predsednik Odbora za zdravlje „Srbija Centar”

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.