Tako su zborili vladika, kralj i Milo

PROGLAS kralja Nikole povodom proglašenja Crne Gore za kraljevinu

„Narodno predstavništvo, kao izraz tvojih misli i osjećanja, zaneseno željom da kruniše dan pedesetogodišnjice moga vladanja djelom koje će nagraditi moj dobri narod za njegove vjekovne borbe, za njegovu hrabrost, požrtvovanje i natčovječanske napore, a s pogledom na slavnu prošlost naše otadžbine, koja je dala Srpstvu prvu moćnu i priznatu kraljevinu, donijelo je jednodušno u današnjoj svojoj sjednici prijedlog da se obnovi naše staro kraljevstvo i da se na današnji dan Crna Gora proglasi kraljevinom, a ja da primim dostojanstvo kralja.                                                                              Pošto sam prihvatio taj prijedlog narodnog predstavništva i svojim ga potpisom uzakonio, proglašujem u ime gospoda Boga našu otadžbinu kraljevinom, a sebe, po milosti božjoj, nasljednim kraljem Crne Gore.”                                                                             (Cetinje, 28. avgusta 1910)

Govor kralja Nikole uz stotu godišnjicu Njegoševog rođenja                           

„Kao kralj crnogorski, kao nasljednik i sinovac velikoga današnjeg slavljenika, zahvalan sam ovome zboru i cijelom srpskome narodu na čuvstvima blagodarnosti, ljubavi i divljenja, kojima se oduševljava spram njegova spomena.                                                                              Kao lav iz grmena, iz davno umrle, iz davno pretuljene vulkanske kotline njeguške, izletio je moj stric Rade da srpski svijet potkrijepi u njegovim idealima i dužnosti za izvršenje velikog narodnog zadatka. U dušu mu je vjeru ulivao za uspjeh, sablju mu je oštrio, a pjesmom ga je zagrijavao. Naš mu se dobri srpski narod divno odazvao.                                                                                               Kosovo, ranu njegovog velikog srca, izliječio mu je, jer u dane stogodišnjice od njegova rođenja taj mu je narod Kosovo osvetio. Jedan duhom veliki narod nije se mogao ljepše odužiti duhu najvećega genija. Slava srpskom narodu! Slava gospodaru Crne Gore, vladici Radu!”                                                                                (Cetinje, 16. oktobra 1913)

Kralj Nikola u pesmi „Onamo ’namo”

Onamo, ’namo... da viđu Prizren!
Ta to je moje – doma ću doć!
Starina mila tamo me zove,
tu moram jedan oružan poć.

Onamo, ’namo... za brda ona
kazuju da je zeleni gaj
pod kim se dižu Dečani sveti:
molitva u njih prisvaja raj.

Onamo, ’namo... za brda ona
Milošev, kažu, prebiva grob!
Onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob.

 Svečani govor kralja Nikole povodom proglašenja Crne Gore za kraljevinu

„Dragi moji Crnogorci!

Prelistavajući listove naše bliže i dalje prošlosti, našli ste puno lijepih riječi da za napredak Crne Gore za ovo pedeset godina blagodarite meni. Koliko od toga meni pripada, izmjeriće potomstvo, a ja ću sada da kažem i vama i potomstvu da sam ja mogao uspijevati, koliko sam uspijevao, samo sa ovakvim narodom, a na temelju koji su u ovoj zemlji udarili mudri i slavni gospodari, moji prethodnici..                        I napredak u zemlji i ugled spolja mogao je biti postignut samo vrlinama mojega naroda. On je dao ruke koje su sabljom sjekle: on je snaga koja je planine krčila: on je srce koje je kucalo svo za Srpstvo: on je, najzad, rađao sinove, koji nijesu potamnili junačku slavu svojih predaka. Precima našim slava i vječni pokoj! – Samo s takvim narodom mogao sam uspijevati, a uz bratsku pripomoć pravoslavne Rusije.                                                                                                                  Ja se tvrdo uzdam da će prosvijećena Evropa, koja je do sada vazda uvažavala žrtve, koje je knjaževina Crna Gora prinosila na oltar slobode i napretka, gledati u obnovljenoj kraljevini na ovoj strani Srpstva jemstvo i zalogu za održavanje mira u ovim krajevima.”                                                                                     (Cetinje, 28. avgusta 1910)

Vladika Danilo (sam sobom)

(kroz pero vladike Rada u „Gorskom vijencu”)

„Crni dane, a crna sudbino! / O kukavno Srpstvo ugašeno, / zla nadživjeh tvoja svakolika, / a s najgorim hoću da se borim! /
Da, kad glavu razdrobiš tijelu, / u mučenju izdišu členovi.../

Kugo ljudska, da te Bog ubije! / Ali ti je malo po svijeta /
te si svojom zlošću otrovala, / no si otrov adske svoje duše /
i na ovaj kamen izbljuvala? /
Mala ti je žertva sva Srbija / od Dunava do mora sinjega? /
Na tron sjediš nepravo uzeti, / ponosiš se skiptrom krvavijem; / huliš Boga sa svetog oltara, / munar dubi na krst razdrobljeni! /
Ali sjenku što mu šće trovati / te je u zbjeg sobom uniješe /
među gore za vječnu utjehu / i za spomen roda junačkoga? /
Već je u krv ona prekupata /stoput tvoju, a stotinu našu! /
Viđi posla cara opakoga, / koga đavo o svačemu uči: /
„Crnu Goru pokorit ne mogu / ma nikako da je sasvim moja; /
s njima treba ovako raditi...”  
Pa im poče demonski mesija / lažne vjere pružat poslastice./
Bog vas kleo, pogani izrodi, /što će turska vjera među nama? /
Kuda ćete s kletvom prađedovskom? / Su čim ćete izać pred Miloša /i pred druge srpske vitezove, / koji žive doklen sunca grije?”

 Đukanović: Crna Gora će obnoviti državno delo kralja Nikole

 Crnogorski premijer Milo Đukanović izjavio je da će Crna Gora obnoviti „državno djelo kralja Nikole Petrovića – crnogorsku nezavisnost i njen međunarodni subjektivitet”.
Đukanović je na svečanosti otkrivanja spomenika kralju Nikoli ispred zgrade crnogorskog parlamenta kazao da se istorija kralju Nikoli, koji je bio „strasni i nesebični pregalac oslobođenja i ujedinjenja južnoslovenske braće, nije vratila ni po pravdi ni prema gorostasnoj zasluzi”.
„Iz toga ne gorčina, već vitalnost pouke: Crna Gora je bila, jeste i treba da bude iskreni prijatelj svih naroda i ljudi, pogotovu južnoslovenskih najbližih, ali nikada više ničiji prijatelj prije i po cijenu Crne Gore”, kazao je Đukanović.
Obraćajući se kralju Nikoli sa: „Gospodare”, Đukanović je poručio njegovim sjenima da oproste Crnoj Gori i potomstvu što je prvi spomenik „njemu, prvom vitezu i mučeniku Crne Gore”, otkriven 1931. u tuđini – u Sanremu u Italiji.        (Ponedeljak, 19. decembar 2005)

Milo Đukanović

„...Nijedan zakon ne smije biti smetnja poslu koji je u interesu Crne Gore”, 1993. godina (kada je sa gazda-Jezdom sklopio ugovor oko zakupa Svetog Stefana).

 „Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima.”                                                 (Andrijevica 13. jula 1990)

„Zbog vjekovnih bratskih veza. Zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom.” (26.maj 1998)

„Crna Gora nije Slovenija, ona je sastavni dio Jugoslavije i to želi i da ostane…” (27.februar 1999)
                                                                    

 Milo i Čeku

„Ovom posjetom nismo učinili štetu Srbiji”, kazao je Đukanović u izjavi novinarima posle razgovora sa Agimom Čekuom, predsednikom privremene vlade Kosova. „Crna Gora je zainteresovana da se pitanje statusa Kosova riješi bez odlaganja, mirno i dogovorom. Treba doći do održivog rješenja u cilju bezbjednosti regiona. Mi ne pretendujemo da rješavamo status Kosova, ima ko o tome da brine, ali Kosovo je naš susjed”, rekao je Đukanović. (3. novembar 2006)

 „Crnoj Gori ne pripada mjesto barjaktara u priznavanju nezavisnosti Kosova.”     (28. januar 2008)

„Postoje očekivanja određenih djelova međunarodne javnosti i ta očekivanja nisu iznenađujuća. Ukoliko želimo da budemo dio evropske i evroatlantske zajednice, utoliko naši partneri iz tih zajednica očekuju da slijedimo ono što su magistralna spoljnopolitička opredjeljenja tih zajednica”, kazao je Đukanović novinarima u Beranama. Upitan da li će i kada Crna Gora priznati Kosovo, premijer je rekao da je „obaveza vlasti da se, prije svega, rukovodi državnim interesom”.   (Berane, 9. septembra 2008)

 „Mi smo odgovorni ljudi koji su preuzeli mandate koje su nam građani dali na izborima i u obavezi smo da povlačimo one poteze za koje verujemo da donose najviše dobra našoj državi i narodu.” (Danilovgrad, 7. oktobra 2008)

 
„Sa podrškom parlamenta ili bez nje, vlada će, kao i do sada, uvijek odgovorno raditi ono što je u njenoj nadležnosti. Tako će biti i u vezi s pitanjem Kosova.Kosovo je suvereno u svim oblastima. Srbija na Kosovu ne vrši nijednu državnu funkciju, niti ima svoju instituciju, iako je to za nju težak gubitak”, ukazao jeĐukanović i upozorio da je „još veća opasnost” da se sada širi „nova iluzija”, da se ne prizna politička realnost na Kosovu:„To je iluzija kao što je odbijanje plana Z-4, ili Vensovog plana”.
Đukanović je poručio da je „karakteristika Crne Gore da slijedi politiku realnosti, a ne političkih iluzija” i odbio prigovore da politiku prema pitanju statusa Kosova kreira na osnovu pritisaka: „Nema nikakvih pritisaka, već Crna Gora slijedi politički realizam… Nikakvih dugova nema prema bilo kome. Građani Crne Gore su nam dali povjerenje da slijedimo njene državne interese”.                                                     (Podgorica, petak, 3. oktobra 2008)