Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Banatsko selo u bespuću

U matičnoj opštini Plandište razmatrani su i planovi da se žitelji Laudonovca rasele, odnosno da im se ponude napuštene kuće u komšijskom selu Margita, ali oni na to ne pristaju
Banatsko selo u bespuću
Лаудоновац је некада имао и школу, а данас је спао на седморо становника у два сокака. Колима се до „цивилизације” стиже преко ритова када је суво, а кад је блато или снег, помаже једино трактор ( Фото/ О. Јанковић)

Laudonovac – Usred bogate i plodne banatske ravnice, životari Laudonovac, selo neobičnog imena i još neobičnije svakodnevice. Na rubu opštine Plandište, na samo petnaestak kilometara od Vršca i, kako kažu ovde „civilizacije”, sa kratkog spiska „šta ima” selo upisuje četiri „žive” kuće (od prethodnog preseka – dve manje), u dva sokaka kraća od 200 metara, sedam stanovnika i struju.

Vodu hvataju iz bunara u dvorištu, a kanalizacija se ne spominje. Ima plodne zemlje, pa se u rodnom Banatu preživljava od poljoprivrede i stočarstva. Pruga uz naselje je razmontirana, škola zatvorena već pola veka, nema ni crkve. Kod lekara se mora u sedište opštine, a na večni počinak u susedno selo Margita. Od „pratećih sadržaja” nikada nije bilo ni ambulante, pošte, prodavnice, telefona, plina, interneta, pa ni kafane. A ljubopitljivih novinara je više nego meštana, kojima je pak najveća muka – nedostatak valjanog puta.

„Do nas se može jednim zemljanim, takoreći atarskim putem, a od nas na sve strane. Kao slepo crevo smo. Da nam je bar taj put pošljunčan i spojen na glavni pravac Vršac–Plandište. Ovako, idemo preko ritova kad je suvo, a kad je blato pomaže samo traktor. Zato i Hitna pomoć dolazi baš kad je velika muka, ali teško. Mene su u selu zadužili da idem u opštinu i bio sam više puta, ali da me nadležni prime nisam uspeo”, priča Saša Krstić. Onda se preračunava da je aktuelni „golf dvojka” četvrti automobil koji „tuče ovim putem” i savetuje da treba doći zimi, „kada ne možeš da mrdneš ni džipom”, pa i službe za krčenje snega slabo navraćaju.

Slično kao i „delegat” Laudonovca, prošao je i izveštač „Politike”. Ni nama nije uspelo da se probijemo do prvog čoveka opštine. Nije odgovarao na pozive i poslata pitanja, koja se svode na dva – kada će naselje dobiti put i da li je tačno da se razmišlja o raseljavanju meštana. Ipak, lokalna samouprava pokazalo se razmišlja „šta sa Laudonovcem”, te je jedno od kompromisnih rešenja da se meštanima ponude napuštene kuće u komšijskom selu Margita. O tome je svojevremeno ostala zabeležena izjava predsednika opštine Plandište, Jovana Repca „da se traži zajedničko rešenje, te da će svaki od (tada) devet meštana Laudonovca biti pozvan sa planom da mu se ponudi neka od napuštenih kuća u komšijskoj Margiti”. Prvi čovek opštine je tada izjavio i da „ima informaciju da bi se od tih devet meštanina, četvoro preselilo, a petoro ne bi”.

„Ne znamo odakle te ideje. To bi bila dodatna teškoća za nas, jer mi nismo samo kućama vezani za selo. Nama su ovde i hektari njiva, tako da nam opet treba nekakav pristojan put do njih. Takođe, posle niza godina u kojima su se ljudi odavde iseljavali, u poslednje vreme kupljeno je i uloženo u nekoliko imanja. Ljudi pokazuju interesovanje da žive i rade ovde i to bi moglo da pokrene selo, koje je nekada bilo živo. Meštani su najviše radili u poljoprivrednom gazdinstvu ’Ritovi’, a onda su počeli da odlaze. Deca su stasala za školu, mladi da se žene, a stari nemaju kud, ali bez obzira na uslove, ovo malo meštana Laudonovca ne želi da napusti svoje selo”, tvrdi Krstić.

Prema, takođe, ranijim izjavama iz lokalne uprave, za asfaltni put do Laudonovca  trebalo bi izdvojiti 50 miliona dinara, a to budžet opštine ne može da podnese. Zato stoji priča od pre neku godinu – dobiće pošljunčani put, te su meštani i dalje zagledani u opštinu.

„Nade ovo malo ljudi u Laudonovcu, koji vlasti imenuju kao naselje, a ne selo, pa nam valjda put i ne treba, podgrevaju se od izbora do izbora. Zato, ubrzo, očekujemo goste iz sedišta opštine pred nove, kada obećanja uvek ima”, zaključuje Krstić.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

sasa
da se taj put po malo nasipao sljunkom svake godine do sada bi bio zavrsen.ovako za toliko malo stanovnika i za novokomponovane vlasnike zemlje,koji cekaju da im opstina resi problem i samim tim skoci vrednost zemlje,niko ne haje.
Petar
Sudbina mnogih srpskih sela, a rekao bih iz zemlje u fizičkom smislu. Jer zemlju kada stanovnici odu u gradove i nasele papreno plaćene betonske kaveze preuzimaju magnati kojima sprska zemlja ne znači puno i menjaju je kao robu na pijaci sa strancima koji postaju vlasnici Srbije. Kada Srbija izgubi sela izgubila je i zemlju, a time i samostalnost.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.