Četvrtak, 25.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Menadžerke sa emocijama

Menadžerke sa emocijama
Марина Савић

Iako su imale različit razvojni put, zajednička osobina svih žena koje se nalaze na rukovodećim pozicijama jeste apsolutna posvećenost poslu i ljudima sa kojima rade. Žene sve češće zauzimaju liderska mesta u biznisu, politici ili naučnim i obrazovnim institucijama, ali to još uvek ne znači da se ne suočavaju sa brojnim poslovnim preprekama i „blokadama”.

Statistički podaci iz maja 2008. godine pokazuju da su žene vlasnice, suvlasnice ili menadžerke u samo 6.700 od 100.000 preduzeća koliko ih je registrovano u Srbiji. Glavna teškoća sa kojom se Srpkinje susreću prilikom pokretanja sopstvenog biznisa jeste nedostatak kapitala.

„Politika” je uradila mini-istraživanje u nekoliko uspešnih domaćih firmi i institucija i upoznala „čelične ledi” čija reč u poslovnom svetu ima posebnu težinu.

Marina Savić, menadžer za odnose s javnošću „Soko Štarka”, završila je fakultet političkih nauka, smer za žurnalistiku, i već je dvadeset godina „verna” istoj kući. Posle stažiranja u nekoliko novinskih kuća i „pečenja” reporterskog zanata na Radio-televiziji Srbije, ova danas uspešna menadžerka, majka dva odrasla sina, javila se na konkurs najveće konditorske kuće u zemlji.

Savićeva priznaje da je u njoj„radio” novinarski impuls i da se tajno molila da ne bude primljena, kako ne bi završila u kancelariji „od sedam do tri”. Prošla je pripravnički put od novinara u fabričkom listu do urednika, a od 1992. godine zaposlena je u Centru za kontakte s javnošću, prvom te vrste u našoj zemlji.

Od socijalizma do tržišnog poslovanja

Menadžerska karijera ove dinamične žene na neki način se preklopila sa prelaskom firme sa socijalističkog na tržišno poslovanje.

(/slika2)– Mi smo danas postali velika multinacionalna kompanija, tako da radni dan traje onoliko koliko imam obaveza. Međutim, kada radite posao koji vas okupira, ne razmišljate o dužini radnog vremena. Ne kažem da se nekad ne umorim, da nisam prinuđena da pravim kompromise sa porodicom. Ali, važno je da postoji „cirkulacija” energije, da lično zadovoljstvo sa poslovnog plana možete da prenesete na porodicu i obrnuto – prenosi svoje iskustvo Marina Savić. Iako joj ponekad ujutru, kada zazvoni sat, dođe da se okrene na drugu stranu, ona naglašava da ne bi menjala posao koji radi.

– Čini mi se da sam sebe pronašla u poslu pi-ar menadžera. U klasičnom novinarstvu učite kako da preneste informaciju, dok u marketingu imate zadatak da tu informaciju na najbolji način iskoristite za svoje poslovno okruženje – naglašava naša sagovornica.

Timski rad je suština menadžerskog poverenja i, prema njenom mišljenju, omogućava da se deo posla i odgovornosti prenese na najbližeg saradnika.

– To je jako značajno. Ni u jednom poslu čovek ne može mnogo šta sam da postigne. Zato je potrebno „osveženje” tuđeg mišljenja. To vam pomaže da se ne zatvorite u sebe i sopstveno mišljenje – kaže Marina Savić.

Zorica Štulović je pravnik za upravne poslove i u Opštini Savski venac u Odeljenju za društvene delatnosti radi 22 godine.

Ova žena neverovatne energije i lične harizme nije želela da život nastavi u Londonu, gde je njen suprug 1993. godine bio na specijalizaciji u „Lojdu”. Kada danas razmišlja o toj odluci, smatra da nije pogrešila. 

„Molim vas, usporite malo”

Vredna, dinamična i preduzimljiva Zorica Štulović ima isplaniran program rada za celu godinu. Predsednik opštine Savski venac Tomislav Đorđević je često moli da „malo uspori” a penzioneri, socijalno ugroženi, gladni, nemoćni, deca i školarci, najviše je znaju po humanitarnim akcijama i poklonima koje im obezbeđuje. Koje osobine treba da poseduje uspešna menadžerka? – pitamo Zoricu Štulović.

– Mora da bude komunikativna, vešta, stručna u tome što radi. Za mene je element humanosti u biznisu jako važan. Sa poslovnim saradnicima komuniciram neposredno i otvoreno. Slikovita sam i sugestivna u svim kontaktima i razgovorima. Moja posvećenost poslu i poslovni šarm i odgovornost verovatno su ta „tajna kombinacija” koja ostavlja pozitivan utisak – kaže Štulovićeva.  

(/slika3)Prema njenim rečima, da bi žena u našim uslovima poslovanja mogla nešto da postigne, mora da bude uporna, da ne odustaje.

– Ako nešto naumim da uradim, ne postoji vreme ili bilo koje ograničenje koje bi me sprečilo da to ostvarim. Ne štedim sebe nimalo. Divim se svom mužu koliko ima strpljenja sa mnom. Posebno sam srećna što sarađujem sa načelnicom službe Biljanom Bačanin, koja je ambiciozna, kreativna i perfekcionista u poslu. Radimo timski, ali i samostalno. Sve to motiviše da volite svoj posao, što je preduslov svakog uspeha – iskrena je naša sagovornica. Kada je pitate odakle joj tolika energija, Štulovićeva kaže da joj najviše pomaže bavljenje sportom. Prvi besplatan fitnes centar u Srbiji za žene i devojke sa opštine Savski venac, uz njenu asistenciju, otvoren je 2007. godine.  

– Možda mi sve ove godine rada nisu donele ogromno materijalno bogatstvo, ali jesu emotivno. Ja sam menadžer sa emocijama – kaže Zorica Štulović.

Vesna Kurbalija je inženjer poljoprivrede i posle dvanaest godina rada u Jugobanci, sa školskom drugaricom Iljanom Ilić, odlučila je da pokrene zemljoradničku zadrugu koja se bavi kreditiranjem poljoprivrednika. Njihova firma karakteristična je po tome što zapošljava prevashodno žene, kojima radni dan traje gotovo do ponoći.

– Tek sada mi je jasno da je privatni biznis uvek na „tvojim plećima”, isključivo si usmeren da uradiš posao, za razliku od državnih firmi u kojima se misli samo „kad će plata” – napominje Vesna Kurbalija.

Najmlađa menadžerka sa kojom smo razgovarali je Ljubinka Blagojević (1984), koja je apsolvent na Višoj medicinskoj i Višoj školi za vaspitače u Beogradu, a već pet godina zaposlena je kao menadžer u klubu Međunarodnog pres centra. Upravo na tom mestu, koje najčešće posećuju gosti iz inostranstva, Blagojevićeva „peče” zanat kod svog oca Branimira Blagojevića, poznatog beogradskog ugostitelja.

– Odlučila sam da nastavim porodičnu tradiciju. To može da bude mač sa dve oštrice, opterećenje za mladog čoveka, ali i privilegija – ističe ova mlada poslovna žena i dodaje da nema određeno radno vreme.

– Sve zavisi od potreba kluba. To mi, međutim, ne pada teško. Uspešna menadžerka u svakom trenutku mora da zna šta hoće. Uspeh ne trpi neodlučne osobe. Savremena poslovna žena treba da bude brza, elokventna, da nema velike dileme, inače nije za taj posao – zaključuje Ljubinka Blagojević.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.