Subota, 20.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Trenutak optimizma

Trenutak optimizma

Pobeda senatora (sada izabranog predsednika) Obame predstavlja moralnu pobedu u dugotrajnoj borbi Amerike sa svojom zaostavštinom ropstva, rasizma i diskriminacije. Teško mi je da zamislim gde bi još u svetu bili mogući karijera i uspeh kakve je ostvario Obama. Da se poslužim Čerčilovom rečenicom – njegova pobeda predstavlja najslavniji čas Amerike.

Govori obojice kandidata pošto je potvrđena Obamina pobeda podsetili su na snagu američke demokratije i demokratskog duha. Obojica su iskreno i na dirljiv način pokušala da prevaziđu emocionalne ožiljke iz kampanje i da ujedine građane i zemlju. Džon Mekejn je pozvao svoje simpatizere da prihvate Obamu kao svog predsednika i da sarađuju sa njim kako bi Amerika bila bolji dom za sve svoje građane, dok je Obama pokazao opredeljenost da bude predsednik svih Amerikanaca, uključujući i one koji za njega nisu glasali. „To je na mene ostavilo dubok utisak i vratilo me u mladost, podsetivši me na moju ličnu idealističku ljubav prema američkoj demokratiji.” Obamina pobeda donosi nadu u povratak osnovnim principima demokratije – posvećenosti vladavini zakona, jednakosti za sve građane i odlučnosti da se nesporazumi rešavaju bez nasilja. Nema, naravno, garancije da će bilo koje od ovih obećanja biti ispunjeno. Izazovi s kojima se suočava novi predsednik su ozbiljni i obeshrabrujući. Bez obzira na to, bar za sada možemo da uživamo u trenutku optimizma.

Pobeda Baraka Obame je takođe trijumf ideje da pojedinac, ako je odlučan i sposoban da artikuliše viziju koja obuhvata osnovne nade običnih ljudi, može da napravi promenu i da pobedi otpor političkih elita bez obzira na njihovu moć i uticaj. Setite se, kada je Barak Obama objavio kandidaturu za predsednika, malo ko ga je shvatio ozbiljno, a još je manje bilo profesionalnih komentatora i „eksperata” koji su mu davali bilo kakvu šansu za uspeh. U to vreme elita je već bila aminovala Hilari Klinton kao kandidata Demokratske stranke. Izborna kampanja je delovala kao puka formalnost, a njeni protivnici su tretirani kao smetnja. Pobeda Baraka Obame u Ajovi izgledala je kao slučajnost i mala prepreka na njenom putu ka Beloj kući.

Slične probleme je imao i Džon Mekejn, na početku kampanje, sa statusom „autsajdera” u sopstvenoj partiji. Politička elita i mediji zaključili su da je njegova kampanja u rasulu i da je gotovo otpisan kao ozbiljan predsednički kandidat. I Obama i Mekejn su bili autsajderi zbog sebe samih, ali Obama je bio autsajder u punom značenju te reči. Iako je državljanin, on direktno predstavlja doseljeničku, „stranu” Ameriku. Sin je crnog oca Afrikanca i bele majke; identifikuje se kao crnac i ima neposredne srodnike koji žive u Africi. Takođe, ima porodične veze (preko pravog oca i očuha) sa islamskom kulturom i tradicijom. Reklo bi se da je njegovo srednje ime Husein nepremostiva prepreka ka javnoj funkciji u Americi posle 11. septembra. Zato mnogo ne čudi što su kod tolikog broja ljudi širom sveta njegova životna priča i uspeh ponovo probudili nadu u američki san.

I Obama i Mekejn su pokazali da ništa nije neminovno u politici i u životu. Ovo je lekcija za sve nas i direktno se odnosi naročito na političare i državnike iz celog sveta. Odlučnost, naporan rad i jasna vizija mogu da savladaju moć, uticaj i javno mnjenje.

Zbog toga političkim elitama – bilo da su u Americi ili u Evropi (uključujući Srbiju) – ne možemo da dozvolimo da slome duh običnih građana i da im oduzmu nadu da svojim glasom mogu da doprinesu promeni. Da kao pojedinci, zapravo, imaju glas kojim određuju sopstvenu sudbinu. Iako zastupaju demokratske ideje, te elite se u stvari plaše demokratije i preziru svoje građane. One nastoje da izgrade moć izvan vlade ili demokratskih institucija. Na svakom koraku nastoje da običnom građaninu usade strepnju i bespomoćnost i to je način da izgrade sopstvenu moć bez odgovornosti.

Oni osnažuju ideju o „neminovnosti” kako bi sveli na najmanju meru pretnje njihovim ambicijama i ostali na vlasti. Da je bilo do njih, Barak Obama nikada ne bi bio izabran za predsednika Sjedinjenih Država. Srećom, nije bilo do njih.

Komentari45
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.