Ponedeljak, 15.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Snaga ćirilice

Snaga ćirilice
(Фото И. Милутиновић)

Gotovo deset vekova srpski narod gradio je svoj identitet na veri, jeziku i pismu. Treći stub našeg identiteta – ćirilica, postao je najprepoznatljiviji spoljašnji simbol srpstva i državne suverenosti. Teška i stradalna istorija ujedinila je ćirilično pismo i Srbe koji su kroz vekove postojanja delili zajedničku sudbinu stravične golgote. Gotovo svaki okupator radio je na zabrani i progonu ćirilice, znajući snagu ovog pisma u srpskom narodu.

O tome najbolje svedoče reči generala Sarkotića, predstavnika vojnih vlasti u Bosni i Hercegovini za vreme Prvog svetskog rata: „Treba Srbima ćirilicu kao borbeno sredstvo učiniti neupotrebljivim.” Nažalost, i danas se suočavamo sa svojevrsnim progonom pisma kroz višedecenijski trend galopirajućeg potiskivanja ćirilice u javnoj upotrebi.

Jedan od pozitivnih primera, koji bi uskoro mogao da bude primenjen u praksi, a koji će na najdirektniji način zaštiti naše pismo, kulturno nasleđe, a samim tim i identitet, jeste inicijativa ministra kulture Nikole Selakovića o uvođenju dvoazbučnih tastatura u javni sektor. Svaki narod, pa i srpski, ima pravo na regulative koje će da doprinesu što snažnijem očuvanju sopstvenog jezika i pisma kao stuba identiteta, a ministar Selaković dotakao je srž pitanja od najvažnijeg značaja za srpski narod.

Pored toga što se inicijativa temelji na Zakonu o zaštiti i očuvanju ćirilice i upotrebi srpskog jezika u javnom prostoru, ona se temelji i na legitimnoj borbi za matično pismo i identitet, u krajnjem slučaju opstanak naroda. Naša je obaveza i dužnost da čuvamo ćirilicu, kao što je ona kroz vekove čuvala nas, koja nas definiše i identifikuje kao narod, ona zbog koje i danas nosimo sa dignitetom i ponosom srpsko ime.

Redovni profesor FDU u penziji

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari20
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Iz Britanije
Zabrinjavajuće je da većina jedino brine o ćirilici dok srpski jezik potpuno zapostavlja. Ćirilica bez srpskog nema puno smisla. Uskoro će od srpskog ostati samo veze, svezice, prilozi i predlozi. Sve ostale reči biće mahom engleske. Pisane ćirilicom, naravno.
zoran
Hoćete li strane robne marke takođe prevesti na ćirilicu? Zamisli - Coca Cola na ćirilici ...
Коста
А што да не? Ми исписујемо страна лична имена како се изговарају, па зашто не и лична артикала? То никада није био проболем. Кад је име земље промењено у Југославију 1929. име се писало како се ИЗГОВАРА на странимјезицима --Yugoslavia, Yougoslavie, Jugoslawien, Югославия, Γιουγκοσλαβία, итд. Ми пишемо Њујорк, Брисел, Минхен, итд. из истог разлога.
Jugosloven
Бистар, вредан и храбар, Вук је још пре 200 година говорио о Србима три закона (три вере) и у табели ALPHABETI SERBORUM навео два српска писма : латиницу код Срба под влашћу Венеције и Ауструје и ћирилицу код Срба под Турцима. Ова Вукова ширина и далековидост још увек некима смета.
Dragomir Olujić Oluja
Da, samo što je Vuk tu priču povukao, pokajao se i na Zagrebačkom susretu 1850. "zajedničkom jeziku Južnih Slovena" nije određeno/dato ime... Kasnije su kolikvijalno kolala imena: srpski, hrvatski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski, srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski... a standardizovana su imena u zavisnosti od zemlje, situacije, pretenzija vladajućih klasa...
Петар
Подржавамо! Иначе Стјепан Саркотић, АУ официр и барон "од Ловћена", хрват, је мрачна фигура који би требало изучавати. Он је према Црногорцима за време окупације ЦГ у в. рату био нарочито "уљудан", одатле њихова честа фасцинираност сусједима. Али је неку годину пре тога у крви угушио херцеговачки устанак, побивши људе који су им и род и део истог народа. И где су у буни учествовали и муслимани уз Србе. Касније био у странци са Павелићем, прави представник католичко-империјалистичке политике АУ.
Maksim
1989 god, bili smo jedan veliki evropski narod od 25 miliona Jugoslovena, na pragu EU. U cetiri republike smo govorili jedan isti jezik - jugoslovenski. Zvali smo ga S-H ili H-S. Imali smo dva SVUDA PRIZNATA pisma : cirilicu i latinicu. Onda su vladajuci komunisti postali nacionalisti i sve to razbili. I sad brane i stite svoje "mlijeko" od tudjeg "mleka" i svoj "hleb" od tudjeg "kruha", svoju cirilicu od tudje latinice, svolju latinicu od tudje cirilice.
Никола
Вама Србима што сте и даље Југословенски настројени никада да постане јасно, да је то замка за Србе, да нестану и утопе се у ништа. Ево господин Луис из Хрватске се одмах јавио и доказао вам шта Хрвати мисле о Југословенству и нама Србима. Тако да памет у главу браћо Срби.
Luis
Nije bilo jugoslovenskog naroda ni jezika, ni austrougarskog naroda ni jezika, ni sovjetskog naroda ni jezika, ni rimskog naroda ni jezika. Jedno je politički narativ koji je prolazan a drugo je istina koja može biti samo jedina i trajna.
Prikaži još odgovora

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.