Utorak, 30.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
SPORTSKI FENOMENI

Supermen iz naših krajeva

Aleksandar Milenković, jedini olimpijac u tri sporta (na zimskim i letnjim Igrama), kaže da je sport kao i život: ako nekad mnogo insistirate na nekim stvarima, onda se one neće desiti…
Supermen iz naših krajeva
Александар Миленковић (Фото Н. Марјановић)

Strani specijalizovani portali za olimpijske sportove puni su priča o sportistima koji su pomerali granice na Olimpijskim igrama, a u tim pričama se kao junaci slave oni koji su u dva sporta učestvovali na tom najvećem sportskom događaju. Međutim, nigde ni pomena o supermenu iz naših krajeva, Aleksandru Milenkoviću, olimpijcu u tri različita sporta u kojima se takmičio i na Letnjim igrama (biciklizam – Barselona 1992) i na Zimskim (skijaško trčanje – Albervil 1992, bijatlon – Torino 2006).

U „Politikinom” podkastu, koji će biti emitovan danas na njenom jutjub kanalu, Milenković – kome je osnovni sport biciklizam – govorio je o najvećim izazovima na svom sportskom putu, ali i o nekim neplaniranim stvarima što se događaju u karijerama i životima olimpijaca…

– Sport vam je kao i život. Nekada puno insistirate na nekim stvarima i onda se one ne dese. A nekada vam se otvore neke stvari, koje ste možda u datom trenutku dobro pripremili da se dese, ali se tada ne dese jer im nije bilo vreme. Znači, za sve je potrebno i vreme i mesto, ali i da se mnoge druge stvari poklope. I onda se stvari, događaji i želje ostvaruju. Ja sam prvo imao sreću da se kvalifikujem na Zimske olimpijske igre u Albervilu (1992), što nije bilo lako, ali nije bilo ni previše teško. Ja sam tim sportom počeo da se bavim 1989. godine i zamislite za dve godine sam kao biciklista stekao neko malo iskustvo, ali dovoljno da bih otišao na zimsku olimpijadu.

Sa svojim biciklističkim iskustvom, kao početnik u skijaškom trčanju (kros kantri), završio je sve četiri trke na Zimskim igrama u Albervilu, gde se posebno istakao u maratonu (50 kilometara), koji je završio na 65. mestu od 79 učesnika. Šest meseci kasnije učestvovao je na Letnjim igrama u Barseloni, za koje je imao nesvakidašnje pripreme…

– Uveli su nam sankcije 1992. godine, nemaš gde da se spremaš, svi protiv nas – kaže Milenković. – Mađari su nam dozvolili da startujemo jednu trku. Pre sankcija nastupali smo na poluprofesionalnim trkama u Italiji, gde su učestvovale nacionalne selekcije i profesionalni klubovi. U poslednjoj etapi na Trci oko Bergama, pao sam sprintu. Odlepio mi se tabular i upao u prednji točak, tako da sam direktno pao na glavu i kolena, pri brzini od 65 kilometara na sat. Zadobio sam mikrofrakture na oba kolena. Nisam ništa slomio, ali sam se vratio u gipsu sa obe noge. Jedva su me spakovali u jedan automobil. Kolena su mi oticala neko vreme, ali sam uspeo da se vratim… Kako sam uspeo? Počeo sam da radim kao dostavljač, kao ove službe što su danas popularne u Beogradu. Krenem da dostavljam za ”Beokurir”, za prvu našu agenciju za dostavu, gde mi je njen vlasnik davao jedan procenat od nošenja zubnog materijala i raznih pošta. Najgora je bila ruta Mirjevo – Zemun Polje… Peče zvezda, pakao, prelazio sam ozbiljnu kilometražu svakog dana. To su bile moje pripreme za Olimpijske igre u Barseloni.

Sa kurirskim stažom upustio se u borbu s najvećim profesionalcima u biciklizmu. Kroz cilj je prošao u istom vremenu kao, recimo, američki biciklista Lens Armstrong (14. mesto), a obojica su stigla u vremenu četvrtog. Učestvovala su ukupno 154 biciklista.

– Bez nekih priprema odvezao sam fenomenalnu trku. Stigao sam kao 42, u vremenu četvrtog, a da nije bilo pada na poslednjem kilometru verovatno bih bio među prvih 20. I 42. mesto je dobar rezultat i to mi je bila referenca za nastavak karijere u Francuskoj. Ne treba zaboraviti da su tada vozili top profesionalci, olimpijski prvak Fabio Kasarteli, Erik Deker, najbolji sprinter „Tur de Fransa” Erik Zabel, Estonac Lauri Os, Lens Armstrong…

U „Politikinom” podkastu Milenković je govorio i o tome kako je tošlo do toga da na Zimskim igrama u Torinu, 2006, učestvuje u bijatlonu, koliko je naporno voziti bicikl na Tibetu, penjati se na Akonkagvu bez iskustva u alpinizmu, trenirati komandose u Libanu, naučiti deset jezika…

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.